Da bi odgovorili na ova pitanja, naucnici su izveli niz eksperimenata. Jedna od glavnih poteškoca u parapsihološkim istraživanjima vantjelesnih iskustava jeste kako eliminisati telepatiju. Dobar nacin da se testira ovaj fenomen (VTI – vantjelesno iskustvo) jeste da se od medija zatraži da "posjeti" neko udaljeno, njemu nepoznato mjesto i da ga detaljno opiše. Ali, tu postoji jedan problem - medij se može poslužiti telepatijom ili vidovitošcu kako bi obavio zadatak. Kako to sprijeciti?
Da bi sve to preduprijedio, profesor A. J. Elison je konstruirao sanduk koji sadrži neko prilicno složeno elektronsko kolo. Sa ispitanikom, koji se nalazi u stanju astralne projekcije, Elison je pritiskom na dugme te mašine mogao uciniti da se trocifreni nasumicni broj pojavi pozadi - van njegovog vidokruga. On bi zatim od ispitanika tražio da mu kaže taj broj koji se nalazi pozadi i da ga unese na drugu tastaturu smještenu na prednjem dijelu mašine. Mašina bi pokazala brojeve na dvije tastature i odredila da li je ispitanik imao uspjeha u pogadanju ili ne. Ovo bi se moglo ponavljati bezbroj puta. Na kraju jednog eksperimenata tastature su se mogle podesiti tako da pokažu uspješan broj pogodaka.

Protiv svih prepreka
Ovaj metoda pokazao se izuzetno uspješnim. U dva-tri slucaja, ispitanik je tacno pogadao. Elisonov treci ispitanik bio je jedan americki parapsiholog koji je došao u njegovu laboratoriju tokom svoje posjete Velikoj Britaniji. On se dobrovoljno ponudio da testira svoje paranormalne sposobnosti. Uskoro se pokazalo da on savršeno pogada brojeve, ali profesoru Elisonu nije mogao potvrditi da doživljava astralne izlete. Priznao je da mu se brojevi "jednostavno pojavlljuju u svijesti" i da mu za to nisu potrebni vantjelesni izleti. Ovo je potvrdivalo jednu staru tezu profesora A. J. Elisona po kojoj je moguce da se odredena informacija pojavi u našoj svijesti bez ikakve posebne procedure.
Cetvrti ispitanik bio je poznati britanski parapsiholog Aleks Tanous. Nakon što su prekontrolisali kutiju, Tanous je uradio prvi niz testova: od 20 pokušaja – 8 pogodaka! Ali, ni ovaj ispitanik nije mogao da kaže kako i na koji nacin uspjeva tako uspješno pogadati. Da li je u pitanju vantjelesno iskustvo ili nešto drugo?!… Kao da podsvijest parapsihologa, znajuci da se traži visok rezultat, postiže uspjeh koristeci se najlakšom dostupnom metodom.
I glavni istraživac americkoga Udruženja za parapsihološka istraživanja, dr Karlis Osis, izvodio je neke zanimljive eksperimente sa Aleksom Tanousom. Kada bi se Tanous našao u VTI stanju, Osis bi od njega zahtijevao da "gleda" kroz otvor jedne kutije u kojoj su se posebnim optickim sistemom nasumice smjenjivale odredene slike. Tanousov zadatak je bio da «pamti» redosljed slika što je on sa nenormalno visokim procentom i uspjevao!
Niz zanimljivih eksperimenta napravljeno je pod okriljem Parapsihološke fondacije u Daramu, Sjeverna Karolina (SAD). Izvodio ih je eksperimentator i parapsiholog Stjuart Blu Harari. Cilj je bio da se posmatra ponašanje malih glodara, zmija i macica u prisustvu astralnog tijela.
Macici su stavljeni u otvoreni sanduk za testiranje na kojem su oznaceni kvadrati. Normalna nasumicna aktivnost macica bi se mogla izraziti pomocu broja kvadrata koje jedno mace prede u odredenom periodu.
U normalnim eksperimentalnim uslovima, macici su pokazivali nelagodu i strah, cesto su cvilili i mnogo se kretali. Harari je u VTI stanju "otišao" do sanduka s macicima i pokušao da ih smiri. Jedno mace je zaista promijenilo ponašanje i smirilo se, a ostali nisu uopšte obracali pažnju na prisustvo njegovog astralnog tijela.

Svjetovi prividanja?
Iz svega ovog može se zakljuciti da možda nema smisla uzimati isuviše doslovno opise ispitanika o njegovim vantjelesnim iskustvima. Neki VTI mogu biti mentalna konstrukcija koja se sastoji od sjecanja na fizicki svijet sa nekim informacijama dobivenim putem telepatije ili vidovitosti. Svete knjige nagovještavaju da je "astralni svijet", u koga mnogi ljudi vjeruju, stvarnost koja egzistira nakon smrti. No, moguce je takode da se radi o fantomskom "svijetu prividanja", možda zasnovanom na kombinaciji naših sjecanja na ovaj svijet i naših (ne)svjesnih želja.
Kao što je istakao prof. Prajs, takav svijet mentalnih slika bi bio upravo poput slika koje opisuju mediji i parapsiholozi, sa svim individualnim razlikama koje bi covjek ocekivao.
Bilo kako bilo, možda ce nam izucavanje vantjelesnih iskustava jednoga dana pomoci da bolje razumijemo sebe i svoje percepcije i mentalne procese.

Eksperimenti dr Tarta
Potpuno kontrolisani laboratorijski eksperiment kojim se ispituje priroda VTI-a izveo je doktor Karls Tart sa univerziteta u Kaliforniji. Ispitanica doktora Tarta je bila gospodica Z, koja je izjavila da cesto doživljava vantjelesne izlete. Prikljucivši je na EEG dr. Tart je zatražio od nje da se dovede u stanje astralne projekcije. Na polici iznad njene glave bio je komadic papira na kojem je bio napisan broj što ga je pred pocetak eksperimenta dr. Tart odabrao iz matematicke tabele nasumicnih brojeva. Žice koje su glavu gospodice Z povezivale sa aparatom bile su kratke i nisu joj dozvoljavale da ustane, a pogotovo da se digne i da pogledati broj na polici.
Prve noci eksperimenta ništa se znacajno nije dogodilo. Druge noci gospodica Z je uspjela da se dovede u izvantjelesno stanje i da vidi sat na zidu iznad police. Bilo je to tacno u 3.15 sati. Istovremeno, elektroencefalograf je registrovao neobicne uzorke moždanih talasa. To se ponovilo i trece noci.
Tek cetvrte noci gospodica Z je pokušala da procita tajanstveni broj na komadu papira - i ucinila to savršeno uspješno. Izvijestila je o vremenu svog iskustva, po laboratorijskom satu, izmedu 5,50 i 6 sati ujutro. U 5,57 ujutro na EEG traci je registrovano da je tok njenih moždanih talasa bio poremecen. Ovim eksperimentima dra K. Tarta je potvrdeno da se nešto, neka paranormalna aktivnost u mozgu ispitanika, uistinu dogada za vrijeme vantjelesnih izleta. O cemu se radi i kakve bi implikacije moglo da ima na znaost, teško je reci. No, znanstvenici su uporni i ne odustaju od pokušaja da otškrinu vrata, možda, neke druge stvarnosti, koja se nalazi tu, pored nas, u istoj ili drugoj vremensko-prostornoj dimenziji.

Iz knjige "Izvan tijela"