U prethodnom poglavlju "Kako postati nevidljiv" naveo sam iskustva jednog od najpoznatijih majsora astralne projekcije - Sylvana Muldoona. Upozoravajuci na mnoge opasnosti vantjelesnih iskustava, on savjetuje citaoce da budu oprezni i da se drže njegovih iskustava. Posebno potencira tri stadija kroz koja mora proci svako ko želi da postane nevidljiv, to jest da doživi astralni let.

Prvi stadij
To je stanje kada je astralno tijelo sasvim malo izdvojeno iz fizickog i duboka svjesnost da fizicko tijelo spava. To je obnavljanje mentalne snage i intelektualne energije.
Nerijetko kada je fizicko tijelo iscrpljeno, a san odmah ne dolazi, um nastavlja da gomila slike i prizore u mozgu, reprizirajuci sve one situacije koje su fizicko tijelo i zamorile. U tom složenom mentalnom procesu dešava se nešto cudno, postajete nesvjesni umora, ravnodušni na sve što vas okružuje, budni a spavate, sa sviješcu koja bdije nad tijelom. I to vas silno odmara...

Drugi stadij
Ovaj stadij je, možda, najkarakteristicniji za izvantjelesne doživljaje isprovocirane klinickom smrcu. To je stanje kada astralni dubl bdije iznad fizickog tijela, neudaljavajuci se previše:
“... Prvi put sam se probudila u bolnickom krevetu s jakom boli u prsima. Pritisnula sam dugme kraj kreveta, jer sam htjela pozvati sestre; one su se užurbale oko mene. Bilo mi je neudobno ležati na ledima pa sam se okrenula, ali kada sam to ucinila, prestala sam disati i srce mi je prestalo da kuca. U tom trenutku sam cula kako sestre vicu i zovu u pomoc.
Dok su one vikale, osjetila sam kako izlazim iz tijela i klizim izmedu madraca i ograde kreveta, u stvari, izgleda da sam prošla kroz ogradu i tako sišla na pod. Tada sam se pocela polako dizati. Vidjela sam kako je još sestara dotrcalo u sobu - bilo ih je barem dvanaest. Upravo je bila Ijekarska vizita, pa su pozvali mog Ijekara. Vidjela sam kako je ušao i pomislila: šta on ovdje radi. Prostrujala sam kraj mjesta gdje je bila ucvršcena, svjetiljka - jasno sam je vidjela sa strane - i zaustavila se. Lebdjela sam ispod stropa i gledala dolje. Osjecala sam se gotovo kao komadic papira koji je neko oduvao prema stropu.
Odatle sam posmatrala kako me pokušavaju oživjeti. Moje tijelo je ležalo ispruženo na krevetu, dobro vidljivo, i svi su stajali oko njega. Jedna sestra je rekla: 'Bože, gotova je!...', a druga se nagnula i davala mi umjetno disanje tehnikom usta na usta. Gledala sam njezin potiljak dok je radila. Nikad necu zaboraviti njezinu kosu, bila je kratko podšišana. Tada sam ugledala kako su dogurali neki aparat i stavili mi na prsa njegove elektricne krake. Kada su to ucinili, vidjela sam kako mi je tijelo poskocilo s kreveta i cula kako u njemu pucketaju kosti. To je na mene djelovalo vrlo neugodno.
Posmatrajuci ih kako udaraju po mojim prsima i kako mi trljaju ruke i noge, pomislila sam: zašto se toliko trude, pa, meni je sasvim dobro!...”
Ovo potresno svjedocanstvo, koje je u svojoj knjizi “Život poslije života” objavio americki istraživac, dr Ravmond Moody, tipicno je za drugi stadij astralne projekcije.

Treći stadij
To je stanje u kome astralno tijelo pravi izlete u najudaljenije krajeve. Karakteristicno je svjedocanstvo Johna Hopkinsa iz Caramarthena:
“Jedne veceri u rano proljece, kada sam legao, a bio sam sasvim u dobrom zdravlju, jasno sam vidio rasplakanu majku i mladu sestru. Bio sam u Caramarthenu, a one osamdeset milja daleko, u Monmouthshireu. Razabrao sam da su ucijeljene i smjesta mi je bilo jasno da se u porodici dogodilo nešto tragicno. Sutra rano primio sam ocevo pismo iz Monmouthshirea s viješcu da su tog dana saznali za smrt mog necaka!”
Najcešce, astralne projekcije na velike udaljenosti su isforsirane i motivisane prevelikom željom da se bude na odredenom mjestu, ili da se bude s odredenim dragim osobama. Faktor želje ovdje je i te kako izražen. Ona postaje svojevrstan izvor energije koja vodi astralno tijelo do njegovog cilja!

Kreativna mašta
Slobodno se može reci da bez kreativne mašte nema astralnih izleta. Ona je važna koliko i sama želja da se postigne stanje odvajanja astralnog od fizickog tijela, a mnogi je smatraju oblikom samohipnoze.
Prizore koje možete koristiti da biste isforsirali izvantjelesnu projekciju mogu biti razliciti: bijeg iz jedne sredine u drugu, spas od potencijalne opasnosti... Zamislite, recimo, kako ste na neki nacin usidreni na morskom dnu i kako se ocajnicki borite da biste izronili na površinu. Ili, nalazite se u pustoši, okruženi ste visokim zidom, a s druge strane tog zida pruža se izobilje koje vas privlaci... privlaci... i vi morate, morate preko zida...
Koncentracija i ponavljanje su faktori od vrhunske važnosti za postizanje astralne projekcije!

Oslobađanje dubla
Kako istice Anthony Martin, najadekvatnije vrijeme da se pokuša s projekcijom je u trenucima kada je fizicko tijelo umorno, ali i sposobno za brzu relaksaciju. Um treba da je relativno budan, a želja za postizanjem astralne projekcije dovoljno jaka.
Najpogodnije vrijeme je oko ponoci, kada svaki organizam tone u smiraj.
Ležite na pod. To je bolje nego da ležite u krevetu. Ispružite se i opustite tijelo. Pokušajte odagnati sve misli koje nisu u vezi sa vašom željom da postignete oslobadanje astralnog dubla. U sobi treba da vlada blagi mir, a polutama je posebno važna za doživljavanje projekcije.
Zaboravite na sva uzbudenja i nevolje koje su vas pratile tog dana. Vaši mišici i vaš um moraju biti opušteni, jer svaka, pa i najmanja uznemirenost može negativno da utice na tok eksperimenta. I mada je želja, kako smo rekli, od velike važnosti, u slucaju prvih neuspjeha nemojte dozvoliti da vas ona proganja i da se pretvori u opsesiju. Konacno, sve ovo treba shvatiti kao malu, zanimljivu igru, koja može da uspije ili ne uspije.
Inace, kada vec govorimo o želji, dešavalo se u iznimnim slucajevima kada ona mobilizuje svu mentalnu energiju da prouzrokuje takozvano prikazanje. Najpoznatiji primjer je vezan za poznatog švedskog pozorišnog pisca Augusta Strinberga i detaljno je opisan u mnogim djelima posvecenim astralnoj projekciji.
Neposredno nakon razvoda sa drugom ženom, u stanju intenzivne mentalne zbrke, Strindberg je 1895. godine doputovao u Pariz kako bi što lakše “prebolio” sentimentalni brodolom. To, kako ce se pokazati, i nije bilo tako lako. Jedne noci osjetio je nesavladivu cežnju da još jednom bude u krugu svoje porodice i, gle cuda, odjednom je vidio sebe u dragom domu. Sjedio je u svojoj omiljenoj fotelji dok je njegova punica tiho svirala za klavirom.
Nekoliko dana kasnije dobio je pismo od punice u kome se raspituje za njegovo zdravlje, jer: “prije nekoliko noci, dok sam sjedila za klavirom, ugledala sam tvoj duh kako pociva zavaljen u tvojoj omiljenoj fotelji”!

Vizualizacija
Istraživaci astralne projekcije smatraju da je vizualizacija drugi znacajni kljuc u stvaranju stanja u kome se doživljavaju izvantjelesni izleti. Zbog toga vizualizaciji treba ozbiljno shvatiti.
Brojanice i rozarije, koje se u jednom ritmu prebiru prstima dok se izgovara (ili pjeva!) neki misticni stih, još je jedan dodatni nacin prenošenja fizickog plana i cesto se izvodi uz specificne vježbe disanje, koje imaju za cilj da povecaju kolicinu ugljicnog dioksida u krvi!

Tehnika otvaranja vrata
Tehnika koja nosi ovo neobicno ime vec odavno je poznata i omiljena u sredinama koje gaje sve što je okultno, a svesrdno je preporucuje i Aleister Crowley. Osoba koja projecira astralno tijelo u praznom zidu treba da zamisli zatvorena vrata. Na vratima se nalazi neki zapis koji je prethodno bio predmet strpljive meditacije. Zatim je neophodno da se vizualiziraju vrata koja se polagano otvaraju, a zatim pokušavajte sami sebe da vidite kako kroz njih prolazite.
Ako budete uporni i ako budete imali i malo srece ospoljašivanje ce se dogoditi i vi cete se naci s druge strane nepostojecih vrata. Kenneth Grant, koji je uz pomoc ove tehnike doživio svoje prvo astralno razdvajanje, ispricao je poslije da je,odjednom zatekao sam sebe “lišenog svog fizickog tijela” i da je njegove pokrete pratio osjecaj “ekstremne lakoce i slobode”.
“Bilo je to kao da se nalazim u bestežinskom stanju u kome letim uz pomoc svijesti, a ne fizicke snage!...”

Prenošenje svijesti
“Otkriveno je”, istice Anthonv Martin, “da izvjesni prizori koje zamišljaju oni koji žele da dožive svjesnu astralnu projekciju olakšavaju citav proces. Pogotovo kod onih ljudi kod koji je astralno tijelo cvršce vezano za fizicko. Njima je potrebna ogromna koncentracija da bi se ono pocelo oslobadati. Upornost se, ipak, uvijek isplati...
Dok vizualizirate astralno tijelo kako lebdi iznad fizickog, morate težiti da svoju svijest prenesete na astralno, ali s takvom potpunošcu da možete posmatrati svoje fizicko tijelo kako leži na podu, primjecujuci svaki detalj na njemu.
“Budite zadovoljni i s malim uspjesima i pomacima”, savjetuje Martin. “Svaki korak do astralne projekcije je težak i zahtijeva golemu upornost i mentalni napor. Zamislite svoje astralno tijelo kako se krece, okrece, rotira; prenesite svu svoju energiju na njega, ostavljajuci fizicko tijelo kao beživotnu školjku - što ono u stvari i jeste!”
Sve dosadašnje vježbe rade sa zatvorenim ocima, a sljedeci stupanj zahtijeva vizualiziranje s otvorenim ocima. Ono je u startu znatno teže, ali kada se ovlada tom tehnikom, postizanje astralne projekcije je znatno jednostavnije i lakše. Dakle, ležite na pod s otvorenim ocima i pocnite da otpuštate astralno tijelo vizualiziranjem njegovog postepenog razdvajanja od fizickog dubla!
Pocnite od stopala. Zamislite sjajnog, prozracnog dubla kako se oslobada fizickog tijela. Formiraju se prvo stopala, zatim noge, ruke, tijelo, glava... Svijest se prenosi u astralni dubi i odjednom vidite svoje fizicko tijelo ispod sebe i razabirate sve detalje na njemu!
Mnogi autori i istraživaci, kao što je, recimo, Crookall, pisac svojevrsnog udžbenika “Tehnike astralne projekcije”, smatraju da je tok oslobadanja astgralnog tijela spiralan. Upravo zbog toga on i savjetuje pocetnike da ovakav tok pokušavaju vizualizirati, jer “ako neko zamišlja kako tijelo izlazi spiralno, ono ce definitivno tako i da se oslobada fizicke ljušture”.

Iz knjige "Izvan tijela"