Ako prihvatimo kao temeljnu pretpostavku da je, pod odredenim okolnostima koje nauka jos nije otkrila, definisala i racionalno objasnila, izdvajanje svijesti iz fizickog tijela moguce, iskrsava pitanje otkud, zasto i kako se to desava, te ono najvaznije - u kojem obliku tada svijest postoji?
Na ovo uzbudljivo pitanje do sada su pokusavali da odgovore mnogi autori i naucnici. U knjizi “Rational Mysticism”, Williiam Kingsland navodi zanimljiv prikaz u kome nagovjestava mogucnost da unutar fizickog tijela postoji jedno nadfizicko, dvojno tijelo, jer - kako to Kingsland obrazlaze - protivno je svakom razumu da se vjeruje kako svijest djeluje bez tijela ili neceg slicnog!
Bez tijela ili nekog, uslovno govoreci, transportera, uistinu ne bi mogla da postoji jedna takva “stvar” kao sto je individualna svijest, jer bez tijela, odnosno jedne ogranicavajuce strukture, ne moze ni biti individualnosti.

“Ono” što nadživljava život
“Ako smo spremni”, razvija Kingsland svoju teoriju, koju je objelodanio 1924. godine, “da povjerujemo u bilo koju razumnu bit ili bice bilo gdje u univerzumu, bez obzira da li se radi o kosmickoj ili vise ogranicenoj prirodi, koji postoje neovisno od fizicke materije ili fizickog tijela; ali ako na bilo koji nacin vjerujemo u nadzivljavanje nase vlastite svijesti tjelesnog umiranja, takvo individualno prezivljavanje, ili takve sustine ili bica mora da posjeduju neko nadomjescujuce tijelo u kojem, ili kroz koje, zivot i tijelo postoje, djeluju, prozimaju se ili objektivno se manifestuju!...”
U jednoj vise filozofskoj raspravi o “ljudskim tijelima”, Kingsland iznosi svoja vjerovanja da svijest posjeduje stalni “prenosnik”, on se ne “rada” u trenucima umiranja fizickog tijela, vec postoji potpuno oblikovan u nama. Drugim rijecima, to je “ono” sto fizickom tijelu udahnjuje zivot, sto mu daje bezbrojne mogucnosti djelovanja, sto je u nama, a nismo sasvim svjesni u kakvom obliku, gdje lezi i da li jedino kontrolise funkciju mozga. Stoga smrt ne znaci dezintegraciju fizickog sistema, vec konacno povlacenje tog prenosnika, zapravo, vitalnog “etericnog” tijela, astrala, u jednom sasvim materijalistickom poimanju stvari.
Rijec “astral” dolazi od grcke rijeci “aster”, koja znaci “zvijezda”. Za drevne Grke astralno tijelo odredivalo je pojam - cudesni omotac, koji zasticuje dusu, a sacinjen je od materijala od kakvog su sacinjene i daleke titrave zvijezde. Latini su ga nazivali drugacije - sideralnim tijelom, prema latinskoj rijeci “sidus” sto takode znaci - zvijezda!
Vecina istrazivaca i znastvenika proslosti uvjereni su da astralno tijelo emituje blistav odsjaj i da je satkano od prefinjene tvari, koja ima moc fantasticnog vibriranja. Ono je istovremeno i fizicko i ultra-fizicko. Buduci da je sacinjeno od izuzetno suptilne tvari, u pocetku se vjerovalo da je, mozda, moguce otkriti i naucnim putem i metodama utvrditi (egzaktnim mjerama) karakteristike astralnog tijela.

Slabljenje organizma
Tako je americki naucnik dr Duncan McDougall iz Glavne bolnice u Massachusettsu tvrdio da je izmjerio znatan gubitak tjelesne tezine kod pacijenta koji je dozivio klinicku smrt, odnosno “izlet” astralnog tijela. Do slicnih rezultata dosao je i jedan drugi istrazivac, holandski znanstvenik dr Zaalberg Van Zelst, koji je godinama istrazivao sve dimenzije onog stanja sto ga nazivamo klinicka smrt!
Istovremeno, i jedna biljeska objavljena 1979. godine u “Journal of the Societv for Psvchical Research” (u martovskom broju) izvjestava da se tokom dugih, brizljivih i osmisljenih serija naucnih provjera gubitka tjelesne tezine ljudi koji dozivljavaju izvantjelesne izlete doslo do zakljucka da se tijelo oslobada odredene vrijednosti, sto je bilo registrovano i specijalnim elektronskim mjernim instrumentima. Citav eksperiment izveden je prema receptu Arthura Koestlera, a tokom 1960. godine vodio ga je John Cutten sa clanovima Drustva za istrazivanje parapsiholoskih pojava.
zelja da se odrede materijalisticke dimenzije astralnom tijelu odvela je neke istrazivace u situaciju da tvrde kako se ono moze vidjeti i golim okom u trenucima kada napusta fizicko tijelo. Brojni mediji i senzibilci svih vrsta izvjestavali su o tome kako su pratili izvlacenje astralnog tijela, nekada kao bezoblicno magleno isparenje, a nekada u obliku kontura ljudskog tijela.
Eileen J. Garrett, medij i vidovnjakinja, vidjela je “vijugavu, sjenkastu sivu tvar” kako se izdize iz tijela njene mrtve kcerke. Sljedece svjedocanstvo zabiljezio je u svojoj knjizi “The Waiting World” istrazivac Archie Matson:
“...Dadilja je pokusavala da nas izvede iz sobe. Otac i sestra su izasli, a ja sam ipak ostao. Tada mi je Ijekar naredio da izadem. Bio sam zaturio svoj novcanik na djecijem kreveticu u drugom kraju sobe i krenuo sam da ga uzmem, tada me je obuzeo neki cudni osjecaj. Okrenuo sam se i pogledao u majku. Njeno lice je bilo blijedo, nepomicno, ali nekako svecano i vedro. Ipak, mene je zapanjilo nesto drugo - iznad njenog tijela dizala se nekakva svijetla, zlatna i bezobicna izmaglica, cija gustoca, to mi se bar tada cinilo, nije bila podjednaka na svim mjestima!
Za trenutak sam od iznenadenja zadrzao dah, a zatim, zeleci da se uvjerim da ne sanjam, upitao Ijekara da li i on vidi istu stvar. Odgovorio je da vidi i da sve to nije nikakvo cudo. Radi se o gasovima koji napustaju mrtvo tijelo!”

Tibetanska iskustva
U svom uzbudljivom zivotu T. Lobsang Rampa kao lamaisticki ucenik djetinjstvo je proveo u cuvenoj Potali u Lasi. U svom zanimljivom djelu “The third Eye” detaljno opisuje trenutak smrti u kome astralno tijelo napusta umrlog:
“Posto smo prosli beskrajnim hodnicima i sisli niz neke klizave stepenice, stigosmo do odaja u kojima su prebivale trape. Tu se, u jednoj bolesnickoj sobi, neki stari kaluder priblizavao putu kojim cemo, prije ili kasnije, svi morati da podemo. Poslije jednog napada ostao je veoma oslabljen. Snaga ga je napustala, a zapazio sam da je blijedjela boja njegove aure. Trebalo je po svaku cijenu da ostane svjestan sve do trenutka kada u sebi ne bude imao dovoljno zivota da bi se odrzavao u takvom stanju. Lama koji me je pratio uze njezno njegove ruke.
- Priblizavas se oslobodenju od svih tjelesnih muka, starce - rece on. - Prati pazljivo moje rijeci da bi mogao krenuti najlaksim putem. Noge ti se polako hlade. zivot se sve vise priblizava konacnom odlasku. Neka ti dusa ostane s mirom, jer ti se nemas cega bojati. zivot istice iz tvojih nogu i pogled ti se muti. Hladnoca osvaja tvoje tijelo tragom zivota koji nestaje. Neka ti dusa ostane s mirom, starce, jer u tvome odlasku iz zivota, da bi stigao do uzvisene stvarnosti, nema niceg zastrasujuceg. Sjenke vjecite noci kruze pred tvojim ocima a dah ti zastaje u grlu. Priblizava se cas kada ce tvoj duh biti slobodan da kusa slasti drugog svijeta. Ostani miran, starce. Priblizava se cas tvog oslobodenja.
Ne prestajuci da govori, lama je njezno milovao potiljak samrtnika na nacin vec iskusan, kojim se duh bezbolno oslobada. Starcu su saopstene sve zamke koje ce ga cekati na tom putu, kao i nacin na koji ih moze da izbjegne. Put mu je ocrtan sasvim precizno, put koji su vec osmotrili lama-telepate sto su uspjeli da 'predu' na drugu stranu i koji su, zahvaljujuci telepatiji, nastavili da nam se javljaju i iz drugog svijeta.
- Vise ne vidis, starce, i dah ti se zaustavlja. Hladnoca ti osvaja tijelo a glasovi ovog svijeta vise ne dopiru do tvojih usiju. Ostani s mirom, starce, jer smrt se sada nadvila nad tobom. Na putu koji ti oznacavamo, mir i radost nalaze se na kraju!
Nastavio je da mu miluje potiljak i ramena. Starceva aura postajala je sve slabija. Najzad se ugasi. Tada, prema vjekovnom obicaju, lama ispusti kratak i praskav zvuk da bi duh koji se otimao mogao potpuno da se oslobodi.

Astral i duša
Iznad nepomicnog tijela vitalna energija pretvori se u masu koja se najprije ucini nalik na dimni oblacic uzmucen mnostvom kovitlaca, prije nego sto ce poprimiti isti oblik kao i tijelo za koje je ostala vezana srebrnom vrpcom (srebrna vrpca se poninje i u Bibliji). Vrpca se sve vise tanjila. Najzad, nalik na dijete koje zapocinje zivot presijecanjem
pupcane vrpce, i starac se rodi u jednom drugom svijetu. Vrpca koja je postala tanka kao koncic, najzad se prekinu i onaj oblik se lagano izgubi, kao oblak sto klizi preko neba ili dim tamjana koji se izdize u hramu...”
Brojni istrazivaci izvantjelesnih dozivljaja smatraju da astralno tijelo ne treba poistovecivati sa pojmom duse. Razlika je veoma bitna: astralno tijelo je uzajamno vezano za fizicko tijelo, a dusa je “proizvod” vjerskih vjerovanja koja se nicim ne mogu dokazati. Astralno tijelo je vezano za materijalnost i mnogi istrazivaci vjeruju da nece proci dugo vremena da se ta materijalnost i naucno dokaze. I premda je njegov sastav nepoznat, i o njemu mozemo jedino nagadati, ono je neosporno jedan vid fizickog bica!
S druge strane, dusa je potpuno - nefizicka. Nema nikakve povezanosti s materijalnoscu i, dabome, ne moze se niti govoriti o njenom eventualnom sastavu. Ona prema teoloskim vjerovanjima postoji i u toj hipoteticnosti se sastoji njeno ucesce u univerzalnoj cjelini koja se poistovecuje sa Bogom.
Nadalje, astralno tijelo je dvojnik fizickog tijela, iako je nacinjeno od finije prirode!
Dusa je u svim narodnim i religijskim vjerovanjima svijeta vjecna i besmrtna, dok astralno tijelo moze da nadzivi fizicko tijelo za neko vrijeme, ali i ono tokom vremena iscezava. Vrijedno je takode pomenuti - naravno, sve su ovo pretpostavke zapadnih istrazivaca - da religija priznaje posjedovanje astralnog tijela kod zivotinja, ali dusa je, prema njoj, privilegija iskljucivo covjeka!

Iz knjige "Izvan tijela"