Krajem oktobra 1978. godine sedmogodišnji Karl Karter nestao je iz kuce u Los Andelesu. Policija je bila zbunjena; nisu znali da li je djecak kidnapovan ili je odlutao i izgubio se. U nedostatku pravih ideja jedan je penzionisani policajac je predložio da se obrate mjesnoj vidovnjakinji Džoan. U roku od nekoliko sati otkako se ona ukljucila u istragu, slucaj se pretvorio u trostruko ubistvo!
Džoan je rekla policiji da je djecak mrtav i opisala covjeka koji ga je ubio. Nacrtala je i skicu njegovog lika koja je policijskom crtacu pomogla da napravio porteta osumnjicenog. Kad je crtež pokazan Karlovim roditeljima njegov otac je rekao:
"Ovo Iici na Buca!…"
U roku od jednog sata, Herold Rej Buc Memrou uhapšen je i do veceri je priznao da je zadavio Karla, te da je dvije godine ranije ubio još dvojicu djecaka.

Potvrđena vizija
Vidoviti ljudi svoje usluge cesto dobrovoljno nude policiji i postoji bezbroj prica o ljudima cije su vidovnjacke sposobnosti omogucile da "vide" zlocine. Ali vrlo cesto tacnost njihovih izjava se ne može potvrditi sve dok kriminalci ne padnu u ruke pravde. Drugim rijecima, ESP rijetko dovede policiju do krivca, kao što je ucinila u slucaju Memroa.
Moramo imati na umu, da na svaki impresivni slucaj objavljen u štampi, ima vjerovatno stotinu ili više slucajeva gdje dobrovoljna vidovnjacka pomoc odvede policiju na lažni trag.
Nakon tajanstvenog nestanka ucenice Džinet Tejt, u augustu 1978, policija u Devonu primila je pozive od preko 200 medija i drugih ljudi koji su vjerovali da njihove nadnaravne moci mogu pružiti korisna rješenja.
Definicija vidovitosti nije "nadnaravno spoznaje o materijalnim predmetima ili dogadajima koje se ne dobivaju iz svijesti druge osobe " - drugim rijecima, to nije obicna telepatija. Ona može poprimiti mnogo razlicitih oblika pocevši od neodredene svijesti o udaljenom dogadaju do vizije u kojoj se scene živo odvijaju pred ocima vidovnjaka.
Kod obicnih Ijudi vidovnjaštvo se dogada u stresnim situacijama ili kada su ljudi ili mjesta povezani s njima u odredenoj opasnosti.
Jedan dobro provjeren primjer vezan je za švedskog naucnika, E. Svedenborga, kojeg je ispitiavao istaknuti njemacki filozof Imanuel Kant. Jedne subote Svedenborg je oko 16 sati stigao iz Engleske u Gotenburg. Uskoro se uznemirio i iašao da prošeta.
Po povratku iz šetnje, prijateljima je opisao svoju užasnu viziju: prizor požara što je izbio samo tri kuce dalje od njegove, koja je bila udaljena 480 kilometara. Razorna vatra je bjesnila (rekao je), i nastavio da se brine sve do 20 sati, kad je rekao da je vatra napokon ugašena.
Vijest o ovoj vidovitosti brzo se raširila gradom i Svedenborg je zamolio guvernera Gotenburga da to licno potvrdi ili opovrgne. Tek kad je sljedeceg ponedeljka kraljevski glasnik stigao u Gotenburg, dogadaji iz Svedehborgove vizije su potvredeni!

Prvi eksperimenti
Pionir ESP (ekstra senzorna percepcija) istraživanja, dr Dž. Rajn i njegove kolege na Sveucilištu Djuk, tek su 1930. godine odlucili da istražuju vidovitost.
Ranije su uspješno izvodeni testove telepatije u kojima se jedna osoba koncentrisala na neki simbol dok je druga osoba, u susjednoj sobi, pokušavala da cita njene misli. Obicno su korišteni simboli špila Zenaerovih karata. Istraživaci sa Djuk univerziteta odlucili su da vide šta bi se desilo ako bi, umjesto što ih gleda, ispitivac jednostavno izmiješao karte, a onda ih iz špila okrenutog naopacke uzimao nasumice jednu po jednu. Ispitanik u eksperimentu morao je da se posluži vidovitošcu, umjesto telepatijom, kako bi pogodio red kojim su izmješane.
U jednoj seriji eksperimenata u kojoj je J. Prat bio eksperimentator, a H. Pirs ispitanik, Pirs je od 1850 pokušaja 558 puta dao tacan odgovor. Da se tu radilo samo o slucaju, on bi imao tek 370 tacnih odgovora.
Nije svako bio impresioniran laboratorijskim rezultatima. Jedna kritika koja je upucena Pirs-Pratovim eksperimentima tvrdila je da Pirsa niko nije kontrolirao dok je pogadao. Profesor C.E.M.Henzl, koji nije vjerovao u ESP, tvrdio je da pod ovakvim uslovima rezultati ne mogu biti uzeti ozbiljno. Uostalom, postojala je mogucnost da se Pirs iskrade iz zgrade nakon eksperimenta i proviri kroz prozor Pratove sobe kako bi vidio koje karte ovaj okrece. Mogao ih je vidjeti i memorisati, a onda odjuriti nazad u svoju sobu i poredati ih tako da sve izgleda istinito. Henzlu je odgovorio profesor lan Stivenson, koji je utvrdio da je nemoguce da je Pirs varao na ovaj nacin, jer se karte ne vide kroz prozor.

Mjera duše
Vidovnjaštvo poljskog inžinjera Stefana Osovjetskog pocetkom prošlog stoljeca privukla je pažnju vrhunskih istraživaca. Držeci zatvorenu kovertu ili presavijen komad papira, on je cesto mogao opisati sadržaj ili reci ime potpisnika. Za vrijeme medunarodne konferencije o ESP istraživanjima u Varšavi 1923. godine testirane su sposobnosti Osovjetskog. Engleski istraživac, dr Brik Dingvel, skicirao je zastavu sa jednom u gornjem lijevom uglu. Zatim je, ispod svog crteža, napisao datum 22. augast 1923. i zatvorio to u paket koji se sastojao od tri koverte, koje su bile jedna u drugoj. Dingvel je taj paket poslao iz Engleske baronu Albertu fon Šrenk-Nocingu u Varšavu. Baron je bio
dobro poznati patolog tog vremena a takode i uvaženi istraživac
paranotmnalnih pojava. Ni baron ni druga dva istraživaca ukljucena u taj eksperiment nisu znali šta je u koverti. Jednostavno su je bez objašnjenja dali Osovjetskom i upitali ga za njegove utiske.
Poljski vidovnjak im je rekao da baron nije napisao nikakvu poruku; da je u pošiljci nekoliko koverata, nešto zelenkasto - karton - i jedna bocica. Zatim je zgrabio pero i nacrtao gotovo identican crtež. Takode je napisao "1923" i rekao da je nešto napisano ispred toga ali ne zna šta. Ovaj test je, definitivno, uvjerio Dingvela i druge istraživace da Osovjetski uistinu posjeduje paranormalne moci.
Sposobnoti da se pokupe utisci iz jednog predmeta istraživao je još 1949. J. Rouds Bjukenen, ljekar iz Ohaja, SAD. Otkrio je da neki ljudi koje je testirao mogu da identificiraju lijekove sakrivene u zatvorenim kovertama. Da bi opisao tu sposobnost skovao je rijec psihometrija - što na grckom znaci "mjera duše".
Medu najspektakularnije primjere vidovnjaštva spadaju oni koje je od 1919. pa nadalje zabilježio njemacki ljekar, dr Gustav Pagenšteher, koji se cetrdeset godina bavio medicinskom praksom u Meksiku. Jednog dana gda Marija Rejes Zirold je došla kod dr Pagenštehera, žaleci se na nesanicu. Odlucio je da je lijeci hipnozom. Dok je bila u transu rekla je da vidi ljekarovu kcerku kako prisluškuje iza vrata. Kad je otvorio vrata bio je iznenaden: dijete je stajalo tu, upravo kako je pacijentkinja tvrdila.

Fenomenalna gđ-a Zirold
To je bio razlog da se dr Pagenšteher pozabavi paranormalnim vizijama gde Zirold. Uskoro je otkrio da, ako joj se neki predmet stavi u ruke dok je u transu, ona je u stanju da dade živ opis dogadaja u vezi s njim.
Jednaput joj je, na primjer, dao komad vrpce. Ona je pocela opisivati bojno polje u hladnom, maglovitom dana u kome se razmjenjuje pušcana vatrom. "Sasvim iznenada", rekla je, "vidim kako se kroz zrak krece velikom brzinom ogromna vatrena lopta... koja pada medu petnaest ljudi i raznosi ih na komade. Hu, na toj vrpci je visila plocica za identifikaciju jednog njemackog vojnika!…»
U pokušaju da otkrije da li se tu radi o elementu telepatije ili je gdja Zirold bila vidovnjak, americko Udruženje za istraživanje paranormalnih pojava poslalo je svog istraživaca, Volgtera Princa, da s njom izvodi testove. U jednom eksperimentu se radilo o dva istovjetna komada svilene trake, zatvorena u identicne kutije. On ih je pomiješao tako da ni sam nije znao koja je koja. Držeci jednu kutiju, gda Zirold je opisala jednu meksicku crkvu i Indijance koji plešu. Druga joj je donijela sliku jedne francuske fabrike traka. Bila je apsolutno u pravu: jedna traka stigla je direktno od proizvodaca, a drugi sa jednog crkvenog oltara!
Pored mnogih istaknutih slucajeva vidovitosti koji su zabilježeni ne iznenaduje saznanje da se ljudi ovih sposobnosti konsultuju u posebno zbunjujucim slucajevima kriminala. Utjeha za kriminalce je, da je mali broj vidovnjaka tako spektakularno uspješan i pouzdan kao što su Osovjetski i Ziroldova.