Novinari su voljeli Pitera Hurkosa, kao što su ga voljele i mnoge holivudske zvijezde, koje su se s njim cesto konsultovale o novim ljubavima i filmskim projektima. Hurkos tacno pogada u 87 do 99 posto slucajeva! To stoji na omotu njegove biografije "Parapsihološki svijet Pitera Hurkosa", autorice Norme Li Braun. Ove cifre - kako god da se do njih došlo - djeluju impresivno. Ali, da li su one tacne?!…
Za razliku od svog slavnijeg zemljaka Gerarda Krojseta, Piter Hurkos nikada nije imao podršku istaknutih univerzitetskih profesora i uglednih parapsihologa. Pa, ipak, Piter godinama nije silazio sa stubaca holivudske štampe, a price o njegovim paranormalnim sposobnostima gutale su se poput televizijskih špageta-serijala.

(Ne)provjerene epizode
Hurkos se rodio u Holandiji kao Piter van der Hurk, ali je promijenio ima nekon što se 1950-tih godina doselio u SAD. Tvrdi da se nije rodio sa parapsihološkim sposobnostima. Svoje šesto culo stekao je 1943. Dok je farbao jednu vojnu baraku pao je s ljestava i odvezli su ga u bolnicu u Hag. Kad mu se povratila svijest, otkrio je da može vidjeti dogadaje na udaljenim mjestima. I ne samo to. On ih je mogao i predvidjeti!
Njegova prva takva vizija ticala se pacijenta koji je upravo trebao da bude pušten iz bolnice u kojoj je ležao i Hurkos. Piter je na neki cudan nacin znao da je taj covjek britanski tajni agent i da ce ga za nekaliko dana nacisti ubiti u ulici Kalverstraet. Svim silama je pokušavao da upozori neznanca ali je bolnicko osoblje mislilo da on halucinira. I naravno, sve se dogodilo kako je Hurkos predskazao.
Tako bar tvrde Hurkosovi biografi. Ali, možemo li se osloniti na njihove tvrdnje?
U slucaju tog tajnog agenta, ima naznaka da se ta prica uzme s rezervom. Nema nijedne potvrde koja bi to potvrdila i dokazala. A državni Institut za ratni arhiv u Amsterdamu nema ništa zabilježeno o tome da su Nijemci strijeljali bilo kojeg britanskog agenta u ulici Kalverstraet u periodu od 10. jula do 5. augusta 1943. Jedva je zamislivo da bi takav jedan dogadaj izmakao pažnji državnih arhivara.
U svojoj autobiografiji »Prica o Piteru Hurkosu», Hurkos tvrdi da se kao clan antifašistickog pokreta u okupiranoj Holandiji, istakao u raznim akcijama. Najspektakularniji podvig vezan je za spasavanje jednog prijatelja iz pokreta otpora, Japa Mindemona, koga su Nijemci uhapsili i odveli u logor Vught. Hurkos se prerušio u njemackog oficira otišao u Vught, predstavio se - na "besprijekornom njemackom jeziku" - kao "Wehrmacht Kapitan Robert Fischner" i rekao komandantu logora da vodi tog zatvorenika u Glavni štab na ispitivanje. Nijemci su povjerovali u ovu pricu, i odveo je Mindemana.
Ima dobrog razloga da se ova prica odbaci kao izmišljena. Prvo zato što je u suprotnosti sa svim što znamo o tome kako je funkcionirala nacisticka ratna mašina. Drugo zato što dosijei logora Vught, koji su sacuvani, ne sadrže ni najmanju indikaciju da se ikada odigrao takav senzacionalan bijag. I trece, zato što se Holandanin nije mogao predstaviti kao "Wehrmacht Kapitan", jer u njemackom Wehrmachtu se takvi ljudi nisu nazivali "Kapitan", vec "Hauptmann"!

Uspješni trikovi
Uz pomoc svog brata, profesionalnog zabavljaca, potkraj rata, Hurkos je u Hagu poceo da prireduje veceri vidovitosti. Njegove specijalnosti su bile "pogadanje predmeta" - psihometrija - opisivanje slika vezanih ociju. U autobiografiji se tvrdi da je nevjerovatno pogadao.
Da li je njegova vidovitost objašnjenja?
U jednom analitickom clanku, Ronald Svare analizira njegovo gostovanje u jednoj radio-emisiji u kojoj je u otvorenim telefonskim kontaktima zabavljao slušaoce, pogadajuci detalje iz njihovog života o kojima prije emisije nije imao pojma. Ovaj primjer pokazuje njegovu tehniku.
Hurkos:"1, 2, 3, 4, 5 - vidim petero u porodici."
Radio-slušalac: «Tacno. Ima nas cetvero i ujak Rajmond, koji cesto boravi kod nas…"
Još jedan primjer ide ovako:
Hurkos: "1, 2, 3, 4, 5 - koliko vas je u porodici?!…"
Radio-slušalac: "Šestero!"
Hurkos: "Petero, pored vas?"
Radio-slušalac: "Petero, osim mene, jah."
Ma kako ovo moglo izgledati djetinjasto, to je vrlo efikasna tehnika. "1, 2, 3, 4, 5" se primjenjuje na mnogo raznih situacija. Hurkos ne kaže šta misli. Specifikaciju pruža ispitanik, a parapsiholog dobiva zasluge. Par sa 5 djece? Pogodak, par sa troje djece? Pogodak. Par sa 4 djece? To je "petero osim mene," takode pogodak. Par sa dvoje djece, osim psa? E pa, Hurkos je cak vidio da imamo i psa! Ako je broj stvarnih clanova porodice premalen, ispitanik može pomoci Hurkosu tako što ce spomenuti mrtve rodek, podstanare ili cesto i posjetioce. Ili se Hurkos može nasmiješiti i dati do znanja da je još jedno dijete na putu. Ako ni ovo ne upali parapsiholog može nagovijestiti da je u stvari mislio na ispitanikovu roditeljsku kucu - sa ili bez ujka Rajmonda! A u slucaju da se ništa ne uklapa, Hurkos ce jednpstavno primijeniti temu razgovora.

Najveći uspjeh
Sredinom prošlog stoljeca Piter Hurkos je uzaludno pokušao da osvoji Britaniju. Njegov šou je prethodno vidio iskusni parapsiholog dr Erik Džoni Ðingvol, koji u njemu nije vidio ništa što bi nagovještavalo njegove paranormalne moci. Britanci su se zabavljali kada je Hurkos pokušavao da riješi tajnu krade Skonskog kamena iz Vestminsterske opatije u decembru 1950. Od pocetka se sumnjalo da su kamen ukrali škotski nacionalisti i odnijeli ga u Škotsku. I Hurkos je bio istog mišljenja, a vidovitost ga je uputila na to da je kamen sakriven u Glazgovu. Otišao je tamo, ali ga nije našao. Nije ni cudo, jer se ispostavilo da je bio sakriven u jednoj razrušenoj opatiji u Arbrotu, oko 130 km od Glazgova.
Po svemu, najimpresivniji pojedinacni poduhvat Pitera Hurkosa je bio, kako kaže Net Fridland, otkrivanje opasnog palikuce. Cinjenice su zaista zapanjujuce. U augustu 1951. godine brojni farmeri oko holandskog grada Nijmegena su bili zastrašeni cestiim paljevinama. Visina štete je uskoro iznosila preko 100.000 funti, pa su vlasti angažirali 200 ljudi da neprekidno patroliraju okolinom, ali ni tada nisu mogli sprijeciti tajanstvenog piromana da pali i žari okolinom. Tada je Hurkos ponudio svoju pomoc. U pocetku, policija je bila neodlucna, ali se predomislila kada je Hurkos dokazao svoje parapsihološke moci tako što je tacno opisao sadržaj džepova šefa policije Kamerta. Zatim su ga poveli na izgorjele farme. Na jednoj od njih našao je neki kljuc. Istog casa kad ga je dodirnuo ugledao je kristalno jasnu sliku pocinioca djela: mladic visokog stasa, star 15-16 godina, po zanimanju radnik u pekarskoj radnji.
Policija ga je pitala da li bi mogao izdvojiti osumnjicenog ako bi mu pokazali slike svih gradskih mladica. Pristao je. U policiji su mu dali srednjoškolske godišnjake proteklih pet godina sa fotografijama ucenika svih škola u Nijmegenu. Kad je pokazao na osumnjicenog, on je parapsihološki "vidio" kako policija odbija da mu vjeruje. To i nije cudo, jer je Hurkos pokazao sliku Pita Virboma, sina bogate i poštovane porodice iz Nijmegena.
"Ne može biti!…"- uzviknuo je šef policije. -"Ta poradica je jedina od najpoštovanijih u gradu!…"
Pa ipak, priveli su Pita Virboma. Mladic je odbijao optužbe sve dok Hurkos nije preuzeo ispitivanje. Pit, navodno, nije mogao odoljeti njegovom prodornom pogledu. "Vama ne mogu lagati…» - rekao je. – «Da, ja sam to ucinio!…"