Uri Geler je stigao u Minhen u julu 1972. godine, pokazavši dar za reklamu koji ce ga uciniti najslavnijim - i najbogatijim - parapsihologom na svijetu. Na konferenciji za štampu jedan ga je reporter zapitao: "Šta možete uraditi što bi bilo uistinu zapanjujuce?" "Predložite nešto", odgovorio je Geler. "Kako bi bilo da u vazduhu zaustavite uspinjacu?" "Zašto ne!…"- odgovorio je Geler. I gomila izbecenih reportera krenula je za njim do uspinjace Hohfeln izvan Minhena.

Uspješna turneja
Dok je uspinjaca kretala ka vrhu planine, Geler se pokušavao skoncentrisati. Ali, ništa se nije dogodilo. Vagon se vratio, zatim otišao gore i ponovo se vratio. Reporteri su poceli da gube strpljenje. A onda, iznenda, na zaprepaštenje svih, vagon se zaustavio na pola puta. Mehanicar je pozvao kontrolni centar - i receno mu je da je glavni prekidac iznenda otkazao. Nekoliko minuta kasnij reporteri su jurnuli da dodu do najbližeg telefona.
Oni su neizostavno željeli da Geler uradi još nešto. Neko je prediožio zaustavljanje lifta u robnoj kuci. Ovog puta je izgledao da je Gelera napustila sreca. Išli su gore-dolje nekoliko puta. A zatim, kod 20 -tog pokušaja, lift se zaustavio!
Sljedecih dana, Geler je lomljenjem prstena impresionirao njemackog naucnika Fridberta Kargera. Karger je cvrsto držao prsten u ruci; Geler je nekoliko trenutaka stavio svoju ruku iznad njegove - a kad je Karger otvorio šaku, prsten je bio slomljen. Karger je bio tako uzbuden da je nazvao Gelerovog mentora Andriju Puharica u Njujork, predlažuci da Geler ostane u Njemackoj gdje bi ga naucnici temeljito ispitali. Puharic je to odbio, jer je vec obavio sve pripreme za Urijev dolazak u SAD.
Sam Geler nije bio oduševljen ni jednim ni drugim. On je okusuo slavu i uživao u njoj. Dobio je primamljivu ponudu da igra u mjuziklu "Nepoznate moci". Geleru se dopala ta ideja. Kad mu je ovo ispricano preko telefona, Puharic je odletio za Njemacku i ubijedio mladu zvijezdu da digne ruke od planova da postane prvi svjetski pjevajuci mistik.

Price o novom Puharicevom šticeniku postala je hit u svijetu paranormalnih istraživanja u SAD, svijetu u kome je Puharic smatran eminentnim istraživacem. Prema glasinama, Geler je Puharica toliko opcinio da je ovaj iskreno poceo vjerovati da je Uri - svemirski izaslanik! Kad je ujesen 1972. godine stigao u Njujork bio je okružen eminentnim naucnicima - ljudima poput Vernera fon Brauna, izumitelja rakete V-2, astronauta Eda Micela i fizicara Džeralda Fajnberga.
Geler je bio zbunjen docekom, ali su njegove moci sjajno funkcionisale. U fon Braunovom uredu, izveo je zanimljivu varijantu lomljenja prstena, kojeg je ucenjak cvrsto držao u ruci. Zatim je fon Braun otkrio da mu se baterija kalkulatora ispraznila, mada je trenutak ranije bila puna. Nije bilo nacina da je ovo mogla biti prevara i fon Braun je zakljucio da je Geler mogao proizvesti neke cudne elektricne struje - što je razumna i vjerovatno tacna pretpostavka.

Povratak "svemirskim duhovima"
Usprkos uspjesima, Geler je bio napet i jadno se osjecao. Pored toga, ponovo su se pojavili svemirski duhovi. U sobi jednog vašingtonskog hotelu, pepeljara je otplovila sa stola, kao da ju je pokretala nevidljiva ruka. Zatim je magnetofon poceo da radi sam od sebe. Kada je Puharic - koji je bio prisutan - vratio traku, zacuo se opet cudni metalni glas kojega su prvi put culi 1971., objašnjavajuci da ce se svemirski brod «Spektra» uskoro spustiti na Zemlju - ali samo da se snabdije gorivom. Na Poharicevo iznenadenje i ljutnju, oni su ga savjetovali, da za sada ne pocinje sa eksperimentima i da nikome ne govori o njihovim porukama. Kad je sve ovo završeno, traka je prema Puharicevoj tvrdnji - jednostavno isparila. Kasnije, poruke koje su stizale preko magnetofona i dalje su insistirale na tome da Puharic odustane od svojih planova za naucne testove.
Kad je Puharic rekao Geleru da namjerava da ignoriše "svemirce" i da krene sa znanstvenim testiranjem, Geler se naljutio i oni su se posvadali. Puharic je bio bijesan. U tom trenutku, strašan vjetar je puhnuo napolju, a veliki sat koji je stajao na podu poletio je preko predsoblja i razbio se u hiljadu komada. Zatecen, ali još uvijek odlucan, Geler je molio Puharica da zanemari ucnjake ali je to Puharic odbio.
Ovi nevjerjovatni dogadaji nagovještavaju da su u sve bile ukljucene neke misteriozne sile. Pa ipak, svaki istraživac paranormalnog zna da kucni duhovi mogu prouzrokovati podjednako nevjerovatne efekte, ali neki smatraju da su duhovi blisko povezani sa ljudskom podsviješcu i da mogu djelovati na nju.
Ako svemirska bica postoje zašto bi Puharicu naredili da odustane od naucnih istraživanja. S druge strane, ako su oni proizvod Urijeve podsvijesti, to bi bilo savršeno shvatljivo. On je želio da postane slavan i bogat, a pomisao da ga testiraju skepticni naucnici prirodno ga je zabrinjavala.

Događaj s labradorom
Puharic prica, kako je jutro nakon "oluje" njegov crni labrador iznenada ugrizao Gelera za clanak na nozi. Dan ranije ovaj isti pas je nestao iz kuhinje pred njihovim ocima, i nakon nekoliko trenutaka su ga vidjeli kako ide prema kuci sa rastojanja od 65 m - tajanstveno su ga "prenijeli" vanzemaljci, prema Puharicu, da bi demostrirali svoju moc. Ali možda je pas znao bolje. Možda je intuitivno znao da je sam Geler bio glavni krivac - ili neki stranac koji živi u Gelerovoj podsvijesti.
Nekoliko dana nakon toga na Institutu za istraživanja u Stenfordu, u Kaliforniji, poceli su naucni testovi. Vodili su ih dr Hal Puthof i Rasel Targ. Cim su testovi poceli, Uri je shvatio da nema cega da se boji. Vecina vidovnjaka smatra da je teško raditi pod laboratiriijkim uslovima. Geler nije imao takvih problema. Cim je poceo da se koncentriše, pokušavajuci da savije prsten od mesinga, tv monitor kroz kojeg su ga posmatrali poceo je da se krivi, i ta iskrivljavanja su se javljala svaki put kad bi se Geler koncentrirao. Ocito, on je proizvodio neku vrstu tajnstvenog elektricnog uticaja. U istom trenu, racunar u sobi je podivljao i poceo da griješi.
Zatim su Gelera testirali na ESP. Tu je bio spektakularan. Boja je stavljana u zatvorenu kutiju i protresena; a onda se od Urija tražilo da pogodi koja je gornja strana. On je svaki put pogodio. Deset praznih konzervi je postavljeno naopako sa jednim malim predmetom skrivenim ispod jedne od njih. Geler je pogodio. Zatim je od njega zatraženo da pokuša da kopira crteže zatvorene u dvostrukim kovertama i on je to ucinio sa zapanjujucom tacnošcu.

Skeptici ga izazivaju
Upravo kad se ucinilo da je Geler prošao svoje najteže testove i dokazao istinitost svojih moci, njegova posjeta Americi je krenulo loše. Pozvan je da se predstavi u uredništvu casopisa «Tajm». Ali, "fotograf" koji je ugovorio ovaj sastanak bio je, u stvari, profesionalni madionicar, po imenu Carls Rejnolds. Puharic je pogodio da su se americki madionicari urotili i da su skovali zavjeru da unište Gelera - i bio je u pravu. Džejms Sendi - jedan od najslavnijih iluzionista bio je ubijeden da je Geler prevarant i želio je da ga razotkrije.
Tog 6. februara 1973. Geler je sasvim razumljivo bio nervozan, suocen sa neprijateljski raspoloženom dvojicom madionicar i dvojicom urednika "Tajma". Ipak, on je uspio da demonstrira svoje telepatske moci tako što je napravio duplikate crteža iz zatvorene koverata. Nakon toga, on je savio viljušku lagano je dodirujuci prstom; ona se nastavila savijati i nakon što ju je spustio na sto. Carls Rejnolds je dao Gelera svoj kljuc od stana - da se uvjeri da nema nikakvog "varanja” - i Geler ga je savio koncentracijom. I opet, kljuc se nastavio savijati i nakon što mu je uzet iz ruke. U cjelini, Geler je funkcionisao vrlo uvjerljivo, i mogao je opravdano ocekivati povoljnu kritiku. Ali, desilo se suprotno, clanak koji se pojavio u "Timeu" nakon nekoliko sedmica, bio je pun osude.
Ona dva madionicara su tvrdila da mogu kopirati svaki Gelerov trik. Tvrdili su, i da je Rendi to i uradio nakon što je Geler otišao iz redakcije. Sve se završilo potpuno neistinitom izjavom da je Geler bio prisiljen da napusti Izrael osramocen nakon što su neki strucnjaci za racunare i psiholozi ponovili njegove podvige i optužili ga za prevaru.