Astralna projekcija, ESP ili spontana projekcija samo su neki od termina koji se odnose na isti fenomen - vantjelesno iskustvo. To je iskustvo u kojem jedna osoba napušta svoje fizicko tijelo i izgleda da vidi vanjski svijet iz jedne neobicne pozicije koja je potpuno odvojena od njenog materijalnog tijela.
Okolnosti pod kojima se dogadaju astralne projekcije još uvijek nisz znanstveno definisane. Izgleda da je stres znacajan faktor i mnogi ljudi tvrde da su senzaciju napuštanja tijela doživjeli u toku neke operacije, nakon teške nesrece ili kada su bili ozbiljno bolesni. Ali, postoji i velik broje slucajeva u kojima su se vantjelesna iskustva dešavala u uobicajnim, svakodnevnim okolnostima. Ništa ih nije nagovještavalo niti su icim bili stimulirani.
Neki ljudi tvrde da je za sve vrijeme odvijanja tog cudesnog fenomena njihovo "fantomsko" ili "astralno" tijelo bilo tankom vrpcom vezano za njihovo fizicko tijelo, što im je – kasnije - omogucavalo povratak u normalno stanje.

Drevna vjerovanja
Astralno tijelo je vjerna kopija fizickog tijela, ali je napravljeno od finijeg materijala i prozracno je. Navodno je sposobno da se izdvoji iz fizickog tijela i da se krece, prolazeci cak i kroz cvrste predmete. Astralno tijelo egzistira na onome što nazivamo astralnom razinom, koja ukljucuje svakodnevni svijet ali se prostire iznad njega. Vjeruje se da ono nadživljava smrt.
Pominjanje astralnog tijela je vrlo cesto i u drevnoj literaturi. Stari indijski spisi pisani na sanskritu govore o osam sidhi (nadnaravne moci) koje se postižu putem meditacije. Šesti sidhi je "let u nebo" i ukazuje na astralnu projekciju. Prema zajednickim tradicionalnim i religijskim vjerovanjima nekih kultura u svijetu istinski šaman (neka vrsta sveštenika-iscjelitelja) može po želji da napusti svoje tijelo i da prati duše mrtvih do zemlje plemenskih predaka.
Sudeci prema crtežima, izgleda da su stari Egipcani vjerovali da se u astralnu sferu ulazi kroz deset kapija i sedmoro vrata. Oni su smatrali dušu ili astralno tijelo pticom nezavisnom od gravitacije. Medu mnogim biblijskim pominjanjima astralne projekcije, Sv. Pavle opisuje covjeka kojeg je poznavao i koji je - "bilo da je bio u tijelu ili izvan tijela, stigao u raj i tamo cuo neizrecive rijeci, koje covjeku nije dopušteno da izgovori". (2 Korincani 12.3.).
Savremeno shvatanje da je pogrešno probuditi mjesecara može se slijediti sve do primitivnih vjerovanja da ako bi se to ucnilo sprijecilo bi dušu ili astralno tijelo da se povrati. Na Haitiju se zadržalo vjerovanje da zla bica mogu ukrasti dušu i njenog vlasnika pretvoriti u "zombija".

Brojni primjeri
Godine 1978. istraživac Din Sils, docent na Univerzitetu u Viskonsinu, SAD, objavio je rezultate svog izucavanja teme «Vjerovanja u bestjelesno u raznim kulturama». Sakupio je podatke iz gotovo 70 nezapadnjackih kultura i otkrio da je vjerovanje u bestjelesno uobicajno u oko 95 posto njih.
Ideja o astralnom tijelu ima kontinuiranu istoriju. Srednjovjekovni ucenici su pisali o duši kao «anima dina» ili «anima humana». Danteovo «Cistilište», napisano u 14. stoljecu, govori da covjekova duša nakon smrti "zraci svoju vlastitu stvaralacku snagu slicnu svojoj živoj formi oblikom i velicinom... a okolni vazduh zadobiva oblik koji mu ta duša namece."
Jedan od malobrojnih ljudi ciju je sposobnost astralnog putovanja priznao i Vatikan bio je Sv. Ante Padovanski (1195. do 1231.). Sv. Ante je bio portugalski franjevac koji je stekao veliku reputaciju kao propovjednik u južnoj Francuskoj i Italiji. On je svetac zaštitnik siromaha i cesto mu se obracaju sa molitvom za povratak izgubljene imovine.
Prica se da se jednog dana 1226., dok je Sv. Ante držao propovijed u crkvi u Limožu iznenada sjetio da je trebalo da održi predavanje u jednoj drugoj crkvi u drugom kraju grada. On je prekinuo propovijed, navukao kapuljacu preko glave i mirno kleknuo. Tokom toga, svecenici su u toj drugoj crkvi ugledali kako se svetac iznenada pojavio medu njima, održao predavanje, pa onda isto tako neocekivano išcezao. Sv. Ante se vratio u svoje klecece tijelo i nastavio propovijed.
U prošlosti su mnogi poznati pisci opisali svoja vlastita iskustva spontane projekcije ili iskustva svojih kolega, a medu njima su bili Volter, Belamer, T. E. Lorens, Džek London i Gi de Mopasan.

Hemigvejovo iskustvo
I Ernest Hemingvej je doživio osjecaj napuštanja tijela kada ga je u Španjolskoj pogodio šrapnel. Kasnije je to opisao ovako: «Moja duša ili nešto što mi je izašlo iz tijela, kao kada za jedan cošak izvucete svilenu maramicu iz džepa; to nešto je lepršalo okolo, a onda se vratilo i ponovo ušlo i ja više nisam bio mrtav…»
Fenomen bestjelesnosti postavlja znacajan problem filozofima i psiholozima. Skeptici tvrde da bilo kakav nagovještaj bestjelesnosti treba odbaciti kao halucinaciju ili obmanu. S druge strane, ljudi koji su doživjeli takva iskustva nepobitno tvrde da su se ona uistinu dogodila. Cak i kada su u nesvjesti u vrijeme takvog iskustva, neki ljudi su detaljno opisali šta se dogadalo oko njih a oni, koji su bili prisutni, potvrdili su njihove price.
Mnogi ispitanici koji su imali ovo iskustvo dok su ležali na operacionim stolovima ili nakon neke teške nesrece, tvrde da im je to iskustvo duboko izmijenilo poimanje života i raspršilo svaki strah od buducnosti.
Zanimljivu teoriju o astralnoj projekciji ili "iskustvo blizu smrti", iznio je dr Karl Sagana, nekadašnji direktora za planetarna izucavanja u Njujorku. On je ovako opisao ovaj fenomen:
«Svako ljudsko bice je vec imalo iskustvo poput iskustva putnika koji se vracaju iz predjela smrti; osjecaj leta i izbijanja iz tame u svjetlost; iskustvo u kojem se herojska figura može jedva nazrijeti okupana u svjetlost i slavu. Postoj samo jedno zajednicko iskustvo koje odgovara ovom opisu, zove se rodenje!… U vrijeme smrtne opasnosti ili aktuelnog stresa, covjek je možda u stanju da vrati ova sjecanja o rodenju i da, opet, napusti tamu, tijelo koje trpi, i uzdigne se ka slobodi i svjetlosti…»

Iskustvo blizu smrti
Mnogi ljudi su astralnu projekciju iskusili u trenutku neke vlastite životne drame ili teške nesrece.
Godine 1964. Dejvid Tejlor i jedan njegov prijatelj, putujuci sjevernom Tanzanijom (Afrika), doživjeli su težak sudar sa nepoznatim kamionom.
"Vozili smo kroz nacionalni park i upravo smo skrenuli na glavnu cestu kada se dogodio užasni sudar. Kada se to desilo ja sam iznenada shvatio da scenu sudara posmatram iz vazduha, kao da sam lebdio iznad ceste. Vidio sam naš džip kako se sudara sa kamionom, koji se ne zaustavlja, vec nastavlja vožnju; zatim sam vidio kako moje tijelo biva izbaceno iz Lend Rovera i kako se moj prijatelj izvlaci nepovrijeden i panicno prilazi mom fizickom tijelu. Sjecam se kako sam mislio da užasno izgledam ležeci tako na cesti i da sam vjerovatno mrtav… Sljedece cega se sjecam bio je dolazak u bolnicu. Bio sam bez svjesti dva dana i u bolnici su se ozbiljno borili za moj život!…»

Iz knjige "Izvan tijela"