Kao kod svakog razvikanog kriminalistickog slucaja, gdje se pocinilac zlocina ne može naci, i istraga Jorkširskog Trbosjeka privukla je buljuke vidovnjaka, proroka, mistika i cijeli niz cudaka, koji su istinski vjerovali da posjeduju bitne informacije o identitetu ubice.
Ponovno provjeravajuci sve tvrdnje u svjetlu onoga što je poznato o Piteru Satklifu, Trbosjeku, ocito je da se mali vidovnjaka u svojim vizijama približio užasnoj istini. Ovo posebno važi za one cije su se tvrdnje zasnivale na snovima, tarotu, vizijama, gledanju u šoljicu i kristalnu kuglu. Doduše, sa izuzetkom jedne osobe - Nele Džons!
U slucaju Jorkširskog Trbosjeka postavlja se ozbiljno pitanje koliko vrijedi parapsihologija u policijskim istragama. Cesto se tvrdi da policija ignoriše ili ne priznaje vizije paranormalnih osoba, kao i da se njihove sposobnosti rijetko uzimaju ozbiljno. Gdje uobicajne policijske istrage zakažu, parapsiholozi smatraju da bi policija trebala pozvati njih. To ih ništa ne košta, a moglo bi im pomoci mnogo.
Da li je baš to tako? Može li se policija zaista osloniti na parapsihologe?

Rijetki talenti
Postoji nekoliko impresivnih prica o ljudima cije su ekstrasenzorne sposobnosti dovele do hapšenja kriminalaca ili nalaženja nestalih osoba. Jedan od najimpresivnijih slucajeva odnosi se na Petera Hurkosa, izuzetno nadarenog psihometristu, covjeka koji s lakocom pogada mnoge detalje u vezi sa osobama za kojima se traga. Jednako je za života bio slavan i Nizozemac Gerard Krojset (umro 20. jula 1980.), vidovnjak koji je stekao svjetsku slavu pronalazaca nestalih osoba, specijalno djece.
Paranormalnne sposobnosti koje su od koristi za kriminalisticku detekciju rijetko se mogu opisati iskljucivo kao vidovitost: u gotovo svakom slucaju vidovitosti postoji neko ko je ukljucen u neki vid istrage, a ko posjeduje potrebnu informaciju, tako da se tu možda raditi i o telepatiji.
Medu najuglednijim detektivima, koji se uspješno služe svojim paranormalnim mocima su i dvije Amerikanke: Doroti Elson iz Nju Džersija i Ketlin Ri iz Kalifornije. Obje u karijeri imaju i prilican broj promašaja, ali njihovo lociranja nestalih osoba uz pomoc vizija su nevjerovatno precizna. Obe su zahvaljujuci tome postale slavne.
U Sent Luisu, u Mizuriju, SAD, smješten je centar parapsihološkog odreda izvanrednih vidovnjaka, koji imaju dozvolu da rade kao privatni detektivi. Centar je smješten u zgradi vrijednoj 80.000 dolara. Kucu je poklon Pit Diksona, uglednog akcionara koji je zaradio više od milion dolara zahvaljujuci savjetu gde Džegers, koja je postala slavna kada je tacno opisala mjesto gdje se nalazi tjelo jedne ubijene žene, zatim gdje joj se nalaze kola i, napokon, nacin na koji je žrtva usmrcena.

Zašto su griješili mediji?
Medutim, mada je americka policija otvoreno tražila pomoc od parapsihologa i javno priznala da se služi njihovim uslugama, samo rijetke policijske uprava imaju s njima stalnu saradnju. Parapsiholozi tvrde da se policija boji ismijavanja onih koji ne vjeruju u ESP fenomene ili se plaši da bude optužena da svoj posao ne radi kako treba. Pravi razlog možda leži i u tome što se na svaku pricu o ljudima cije su vizije privele zlocinca pravdi, kace mnogi nadriparapsiholozi i maštari, cesto i nenormalne osobe, koji u najcešce odvode policiju na krivi trag.
Jedan od problema s kojim se suocila policija Jorkšira u groznicavoj potrazi za Trbosjekom bio je velik broj informacija kojima su se morali pozabaviti, a vecina se tih informacija sastojala od beskorisnih detalja: Aleks Sanders, samozvani kralj vještica izjavio je da Trbosjek živi sam u stanu pored nekog željeznickog nadvožnjaka. Ostaje nam samo da nagadamo koliko bi policiji zapadnog Jorkšira trebalo ljudi i vremena da locira i sasluša svakog samca koji živi u stanu pored nadvožnjaka!
Holandski inženjer, Vim Virbek, parapsiholog od ugleda, izjavio je da je Trbosjek mehanicar iz Aberdina koji popravlja mašine za pranje veša. Koliko bi vremena policiji trebalo da ispitaju svi mehanicari iz i oko Aberdina?!…
Reginal Marijus, poznati astrolog koji živi u Mancesteru, gdje je Trbosjek pocinio dva ubistava, policiji je najavio da ce monstruozni ubica ponovo napasti 26. jula 1979. godine, ali se to nije dogodilo!
Ove i mnoge druge parapsihološke najave nisu ulijevale povjerenje u ekstrasenzornu percepciju pojedinih britanskih medija. Istovremeno, njihove vizije su nagovještavale mogucnost da pocinjene zlocine nije pocinila jedna osoba, nego možda dvije, koje se medusobno cak nisu ni poznavale. Je li to bilo moguce?

Ko je ubojica?
Godine 1975. nadena je ubijena Džoan Herison, prostitutka iz Prestona. Neposredno prije nego što je ubijena imala je seksualni odnos. Obdukcija je otkrila da sumnjivac ima krvnu grupu B i da je "sekretor" neko ko izlucuje sicušne cestice krvi u spermu i pljuvacku. "Sekretori" B krvne grupe su rijetki i iznose oko šest procenata cjelokupnog stanovništva.
Prošlo je neko vrijeme dok policija nije službeno prihvatila Džoan Herison kao Trbosjekovu žrtvu. U drugim ubistvima, Trbosjek je upotrebljavao nož, ali Džoan Herison nije bila probodena i nije bilo dokaza da je Trbosjek imao seksualni odnos sa svojim žrtvama, pa ipak Džoan Herison je imala odnos sa ubicom neposredno prije nego što je ubijena.
Tokom 1978/79. policija je primila tri pisma i snimljenu traku, navodno od Trbosjeka, u kojima misteriozni ubica preuzima odgovornost za ubistvo Herisonove. Ljekarski testovi tih koverata su otkrili da je pošiljalac bio B "sekretor".
Mada je krvna grupa, pošiljaoca pisma povezivala za samo jedno ubistvo, ubistvo Džoan Herison, policija je po drugim detaljima iz pisama zakljucila da se radi o Jorkširskom Trbosjeku. Medutim, kada je ubica Piter Satklif konacno priznao da je on Trbosjek, na zaprepaštenje inspektora, uporno je poricao da ubio Džoan Herison. Takode, odbijao je tvrdnju da je policiji bilo kada slao pisma i trake. Pošto on nije bio B "sekretor", a imao je krvnu grupu B, što je zanimljiva koincidencija, policija nije imala alternative nego da mu povjeruje.
Ko je, onda, ubio Džoan Herison? Covjek koji je živio sam pored nekog željeznickog nadvožnjaka? Ili je to bio mehanicar iz Aberdina?!…

Brojne dileme
Bilo kako bilo, ostaje mogucnost da je tajanstveni pošiljalac pisama i trake mogao zbuniti parapsihologe. I uistinu jeste!
Na lijevoj dojci Džoan Herison bio je ožiljak od ugriza nekoga ko je imao razmaknute gornje zube. Slican ožiljak je naden i na lijevoj dojci Trbosjekove žrtve Džozefine Viteker. Piter Satklif je imao razmaknute prednje zube. Ali, on je uporno poricao ubistvo Džoan Herison a kategoricki odbijao da je ugrizao Džozefinu Viteker.
Ko je onda to ucinio? Da se uistinu nije radilo o dvojici misterioznih ubica?!…
Trbosjekova žrtva Ivona Pirson posljednji puta je videna živa 21. januara 1978. Tjelo joj nije pronadeno sve do 26. marta 1978. Ispod njenog tijela, koje je bilo postavljeno na nacin koji je ubijedio policiju da je tu moglo biti ostavljeno samo namjerno, bio je primjerak «Dejli Mirora». Datum je bio 21. februar, tacno mjesec dana nakon što je Ivona Pirson posljednji puta videna živa. Jedino objašnjenje je da ga je Piter Satklif tamo odnio i ostavio, ali on je to uporno poricao. Ko je to onda ucinio?…
Neko drugi koji je povezan sa Trbosjekovim ubistvima. Osoba koja ga je poznavala i koja ga je pratila u njegovim zlocinackim pustolovinama? Osoba koja je policiji poslala pisma i traku?
Moguce da je ta osoba ubila Džoan Herison. Ako je to tacno onda je ona zbunila parapsihologe i odvodila ih na krivi trag. Ko god da je bila ta osoba, još uvijek je na slobodi!