Zlocinacki podvizi Dzeka Trbosjeka u istocnom dijelu viktorijanskog Londona pobudiii su veliko interesovanje mnogih medija i vidovnjaka koji su tvrdili da im njihove parapsihološke moci omogucavaju da odrede kada ce i gdje Trbosjek pociniti svoje sljedece zlodjelo. Cak se tvrdilo da je taj slucaj na kraju riješen i intervencijom darovitog medija Roberta Džejmsa Lisa (1844-1931).
Ova tvrdnja pociva na jednom dokumentu kojega je, prema tvrdnji «Dejli Ekspresa», "izdiktirao medij", i koji je bio objavljen nakon njegove smrti 1931. godine. Njegova vrijednost je potvrdena daljnom tvrdnjom da se policija nikada nije suprotstavila njegovoj prici.
Prema tvrdnji Spiritistickog pokreta, tvrdi se da je Robert Lis razvio svoje paranormalne sposobnosti još kao djecak i da su one bile tako izuzetne da se i kraljica Viktorija cesto konsultovala s njim. Do vremena kad su pocela da se dogadaju Trbosjekova ubistva, Lisova senzibilnost je dostigla svoj vrhunac i neocekivano dovela do najspektakularnijih vidovnjackih iskustava.

Vizija zločina
Lisovi zapisi koji su objelodanjeni nakon njegove smrti, otkrivaju da je nakon treceg zlocina u Vajtcepelu, dok je sjedio u svojoj radnoj sobi, odjednom postao svjestan da ce Trbosjek, opet napasti. Ugledao je viziju jedne lokacije u Ist Endu - usko dvorište sa krcmom u blizini. Jasno je mogao vidjeti i ime tog mjesta, pa cak i to da je sat na zidu u krcmi pokazivao 12,40 sati nocu. Jedan muškarac i jedna žena otiši su u mracni ugao tog dvorišta. Muškarac je bio potpuno trijezan, a žena nije. U svom pijanstvu ona se naslanjala na zid, a muškarac joj je rukom zatvorio usta izvukao nož i presjekao joj grlo. Zatim ju je pustio da se stropošta na zemlju, nekoliko puta je udario nožem, potom mirno obrisao nož o njenu haljinu i otišao u noc.
Sve ovo je Robert Lis vidio do najstrašnijih detalja. Potresen vizijom, on je odjurio u Skotland Jard da upozori policiju, ali su ga tamo tretirali kao bezazlenog ludaka.
Sljedece noci, Trbosjek je ubio prostitutku baš na taj nacin, u naznaceno vrijeme i u dvorištu koje je naveo Lis. Vijest o zlocinu je toliko uznemirila Lisa da nocima nije mogao zaspati. Zdravlje mu se narušilo pa mu je doktor savjetovao odmor u inostranstvu, tako da je Lis na neko vrijeme otputovao u Eurpu. Tokom tog perioda Trbosjek je ubio još cetiri žene - ali Lisa nisu proganjale vizije tih zlocina i on se vratio kuci potpuno oporavljen.
Godinu dana kasnije Lis je imao još jedno predskazanje. Ovog puta vizija je bila mnogo manje jasna nego ona prva, ali je bio u stanju da vidi Lice ubijene žene. Takode je uocio sve specificnosti unakaženja - jedno uho bilo je potpuno otkinuto a drugo se držalo za lice samo na komadicu mesa.

Užasna poruka
Oporavivši se od traume ovog užasnog transa, Lis je opet otišao u Skotland Jard. Tamo je insistirao da vidi glavnog inspektora i ispricao mu cijelu pricu. Ovog puta njegova prica je primljena sa punom ozbiljnošcu a inspektor je iz svog stola izvukao jednu dopisnicu i pružio je Lisu. Bila je napisana crvenom tintom i imala je dva krvava otiska prstiju. Tekst je glasio: "Sutra u noci opet cu se osvetiti, uzimajuci iz klase žena koje su mi se najviše ogadile moju devetu žrtvu.
Džek Trbosjek
P.S. Da bih Vam potvrdio da sam uistinu Džek Trbosjek odsjeci cu uši devetoj žrtvi."
Na Lisovo predskazanje inspektor je gledao kao na poruku s neba, a njega je doživljavao kao «dobrog andela Skotland Jarda». Zbog toga su dodatne policijske snage poslane u Vajtcepl i sljedeceg dana sve ulice i dvorišta vrvjeli su od agenala u civilu. No, usprkos svemu Trbosjek je opet napao. I kao u Lisovoj viziji, ostavio je žrtvu sa jednim uhom odsjecenim a jednim kako visi.
Zdravlje Roberta Lisa se opet pogoršalo i opet je iz Londona otišao u Europu. Dok je bio otsutan, Trbosjek je ubio 16. prostitutku i obavijestio Skotlad Jard da ce nastaviti tako sve dok ne stigne do broja 20.
Uskoro nakon toga, Lis se vratio u London i vecerao sa dvojicom Amerikanaca u nekom restoranu na Pikadiliju. Usred obroka Lis je uzviknuo:
"Gospode bože! Džek Trbosjek je izvršio još jedno ubistvo!…"
Provjerili su vrijeme - bilo je 7,49 sati navece - a zatim su sva trojica žurno otišli do Skotland Jarda. Policija nije znala ništa ni o novom zlocinu, ali prije nego što je Lis završio diktiranje svoje izjave, stigao je telegram u kojem je javljeno da je jedno unakaženo žensko tijelo nadeno u Kraun Kortu!
Inspektor se sa Lisom odvezao do Kraun Konta. Po dolasku, Lis je pokazao rukom na mracni ugao i rekao: "Pogledajte ugao tog zida. Tamo je nešto napisano…" Inspektor je potrcao naprijed, kresnuo šibicu i vidio da je na zidu ispisana poruka: "Sedamnaesta, Džek Trbosjek".

Nevjerovatno otkriće
Inspektora nije više trebalo ubjedivati. Prema Lisovim posmrtnim dokumentima, inspektorov je od tog dana u njega gledao kao na "instrument providenja " i odlucio da do kraja iskoritsti "njegove sjajne paranormalne moci". Lis je pristao da traga za Trbosjekom poput psa gonica. Izgledalo je kao da postoji neki magnetni talas koji povezuje njega... sa bjeguncem i cijele te noci Lis je dozvolio da ga vodi taj cudni zov. Žurno se kretao londonskim ulicama a inspektor i njegovi detektivi su ga slijedili. Napokon se zaustavio u cetiri sata ujutro. Rukom je pokazao na kapiju jedne vile u Vest Endu i rekao: "Tu živi covjek koga tražimo!"
Inspektor je bio preneražen, jer je to bila porodicna kuca jednog od najpoznatijih ljekara iz visokog društva. Nezamislivo je bilo povezati tog uglednika sa ubistvima u Ist Endu. Ali medij je insistirao da je Trbosjek unutra. Inspektor je oklijevao, a onda je Lisu postavio novi zadatak – da opiše unutrašnjost hola doktorove vile.
"Dobro», pristao je Lis. «U holu, s desne strane, nalazi se stolica od crnog hrasta i prozor sa vitražima na desnom kraju. Tu je i doga koja spava u podnožju stepenica…"
Policija je sacekala do sedam sati, a onda su pozvonili na vrata. Kad su se vrata otvorila ukazao se potpuno isti hol kakvog je opisao Lis, osim jedne stvari – u njemu nije bilo psa. Ali, uskoro je posluga objasnila da doga uistinu postoji i da zaista spava u podnožju stepenica, medutim, oni je puštaju u vrt svakog jutra cim ustanu.
"Ovo je prst Božiji", prošaputao je inspektor i zamolio da se pozove doktorova supruga. Ona je policiji ispricala nevjerovatnu pricu. Njen muž je bio dvojna licnost: za vanjski svijet je uvijek bio ljubazan i suosjecajan, ali je u braku ponekad postajao brutalni sadista koji se nije mogao kontrolirati. Zatim je uslijedio najstrašniji dio njene price: kad god bi Trbosjek ubio, ona je primijetila da je njen suprug bio odsutan iz kuce!

Lažna sahrana
Nakon što je saslušao ženinu pricu, inspektor je pozavao dvojicu psihijatara i poslali su po doktora. Kad se suocio s njima doktor je priznao da je vec nekoliko godina neuravnotežen i da postoje periodi kad doživljava potpuno gubljenje pamcenja. Jedanput je otkrio da mu je košulja natopljena krvlju, ali je to pripisao krvarenju iz nosa.
Pretres kuce je dao dokaze da se uistinu radilo o Trbosjeku. Ljekar je bio potpuno zbunjen i obuzet užasom i kajanjem. Molio je da ga odmah ubiju, pošto "ne može živjeti u istoj koži s tim cudovištem." Ovo medutim nikad nije ozbiljno razmatrano. Umjesto toga, dovedeno je 12 ljekara koji su Trbosjeka proglasili ludim. Istodobno, svi ucesnici u ovom slucaju su se zakleli na cutanje.
Monstruozni doktor je odveden u privatnu ludnicu u Alingtonu, u sjevernom Londonu, gdje je smješten pod tudim imenom. Da bi se objasnio doktorov nestanak inscenirana je njegova smrt i organiziran pogreb - i javnost je prevarena na ubjedljiv nacin. Cak i cuvari u ludnici nisu ni sanjali da štite famoznog Džeka Trbosjeka. Sve do dana kada je umro, za njih on bio samo bolesnik iz sobe broj 124!
Ovaj detaljni i razradeni izvještaj bio je u opticaju kad ga je objavio «Dejli_Ekspres» u martu 1931. godine. Od tada je on ponavljan u novinama, casopisima i knjigama u raznim varijantama. Ozbiljno su ga razmatrali i istraživaci od ugleda, kao što je Hirvard Kerington i dr Nandor Fodor. Cak i vodeci izdavac spiritisticke literature Moris Barbanel je cesto prepricavao taj slucaj i nikada nije sumnjo u njegovu tacnost. Pa ipak, i pored svega, mnogi vjeruju da je ova neobicna prica izmišljena i da samo mali broj visokih dužnosnika Skotland Jarda zna pravu istinu.