Sakya je posljednja stanica na neizvjesnoj, dugoj i izlokanoj cesti sto se probija bespucima tibetanske visoravni. Od Lhase je dijeli blizu cetiri stotine kilometara. Od Kathmandua jos vise. Najblize je nebo. Ono je tu nadohvat ruke, oblacima oslonjeno na okolna siva i sasusena brda. Nadmorska visina 4.280 metara! Stotinjak metara vise, kao da je iz samog brda iznikla budisticka gompa, lamaserija, samostan. Jedan od najstarijih na tajanstvenoj tibetanskoj visoravni!
Dalje od Sakya nema puta. Svuda unaokolo nepristupacni vrhovi Himalaja, sive sure litice, mracni kanjoni, beskrajni ambisi, carstvo divljih snjeznih ljudi - Yetija. Tu pocinje "terra incognito". Nepoznata zemlja. Legendarna Shangrila!

Tibetanska iskustva
Medu debelim hramskim zidinama Sakya, u polumracnim misticnim odajama i skrivenim prostorima, u prasnjavim sifriranim rukopisima prastarih lama skrivaju se mnoga tajna znanja, okultni obredi i svojevrsni putokazi koji odaju mnoge moci ljudske dusevnosti. Ovdje je levitacija u proslosti bila dio znanja bez kojih lame ne bi bile lame. Telepatija, telekineza, prekognicija...
“Ucitelji (misli s.e na lame - pr. a.) su mogli da zavire u covjekovu dusu, da uticu na zdravlje, da pomognu i da izlijece!”, zabiljezeno je u jednom lamaistickom rukopisu koji govori o mocima sakyanskih lama.
Poznavali su i mnoge druge tajne, a jedan drugi rukopis, “O letu covjekove duse”, koji potice iz 13. stoljeca, upravo govori o astralnim projekcijama i tehnikama kojima su se sluzili visoki budisticki svestenici prilikom astralnih putovanja. Nije onda nikakvo cudo kada Lobsang Rampa, autor mnogih knjiga o tibetanskim misterijama, covjek koji je i sam djetinjstvo proveo kao lamaisticki ucenik u Potali, doslovno kaze:
- U Tibetu su astralna putovanja bila dostupna gotovo svakome. Neophodna je izvjesna vjezba, ali u prvim fazama obuke veoma vazno je biti sam, bez straha da ce vas neko uznemiriti! Astralni izleti su prakticno bezopasni, ali sadrze izvjesan rizik od sokova i emocionalnih smetnji ako astralno tijelo u nepogodnom trenutku napusti ili se vrati u fizicko tijelo!...
Ovo su mi potvrdili i lamaisticki svestenici u manastiru Sakya sa kojima sam, prilikom putovanja sa clanovima prve jugoslovenske novinarsko-istrazivacke ekspedicije "Tibet '88", imao prilikuza da razgovaram. zelio sam, naime, da zabiljezim bar jednu tehniku uspostavljanja takvog psihickog stanja u kome se odvija astralna projekcija.

Iskustva najpoznatijih
U svijetu, pogotovo na Zapadu, primjena astralne projekcije vec odavno nije privilegija pojedinih zaljubljenika istocnjackih vjestina ili grupa. Postoje i brojni prirucnici, pa i udzbenici, pomocu kojih citaoci mogu uci u tajne tehnike postizanja izvantjelesnih dozivljaja. Za ovo poglavlje posluzilo mi je djelo “Teorija i praksa astralnih projekcija” britanskog publiciste Anthony Martina, koji je u svojoj knjizi sublimirao sva dosadasnja korisna saznanja iz ove oblasti. Od neprocjenjive koristi bio mi je i rukopis “Prakticni vodic do plana astralne svjetlosti”, uglednog parapsihologa Dragana Puaca Hapija, koji mi je svojim prakticnim savjetima i iskustvima pomogao da koliko-toliko zavirim u tajanstvene prostore i moci ljudske psihe.
Obojica autora - i Anthony Martin i Dragan Puac - odmah na pocetku, upozoravaju da astralna projekcija, kao uostalom i mnoge rizicne fizicke aktivnosti, sa sobom nosi brojne opasnosti. Razdvajanje astralnog i fizickog tijela moze da bude veoma dramaticno i dobro je za sve koji namjeravaju da eksperimentisu na ovom podrucju da ozbiljno prime upozorenja i savjete onih koji su to vec radili prije njih.
Biti odvojen od fizickog tijela u toku bolesti ili poslije nekog tezeg udesa obicno ne ostavlja nikakve posljedice. Medutim, isforsirano odvajanje je sasvim druga stvar. Kao sto neki istrazivaci tvrde, sasvim je moguce da astralno tijelo bude osteceno za vrijeme eksperimenta. Doduse, to se dogada veoma rijetko, ali vrijedi i na to upozoriti.
Nadalje, nervni sistem moze da pretrpi trajna ostecenja isuvise silovitim povratkom u fizicko tijelo koje moze biti pogodeno simptomima mucnine, pospanosti, pa cak i paralize. Opasnosti za duhovnu prirodu su, medutim, mnogo vece. Evo sta o tome kaze britanski istrazivac Benjamin Walker:
“Mi u to nismo sasvim sigurni, ali, u eksperimentalnim slucajevima, skrivena, neaktivna strana psihe, koja pasivno pociva negdje u podsvijesti, moze da se aktivira i stopi s dogadajima iz svakodnevnog zivota, stvarajuci u covjeku neviden kosmar. S druge strane, moze se pretpostavljati i o daleko ozbiljnijim posljedicama. Astralno tijelo je intimno povezano, niko na zalost, ne zna kojim i kakvim zagonetnim nitima, s duboko potisnutim, samim sobom, moguce cak i s dusom (?!), i nepromisljeni ili neoprezni pokusi s izvantjelesnom projekcijom mogli bi da poremete delikatnu ravnotezu tog spoja, rezultirajuci progresivnom dezintegracijom psihe!...”
Katalepsija je druga, veoma realna opasnost. U stanju obamrlosti, kada se svijest iz fizickog prenijela u etericno tijelo, moguce su pogresne Ijekarske dijagnoze - u krajnjem slucaju i da vas proglase mrtvim, mada to niste!
“Oni koji ulaze u neobicni svijet astralnog i elementarnog”, zapisala je Anna Kingsford, “a da se prethodno nisu uvjerili da mogu sve to izdrzati, otvaraju vrata kosmara i pakla!”

Nezaboravni doživljaji
sta, dakle, moze da ocekuje eksperimentator-pocetnik, svjestan brojnih zamki i opasnosti, da bi ovladao tehnikama astralne projekcije?
Klasican, ali uvijek uzbudljiv je izvjestaj Sylvana Muldoona koji je detaljno opisao u svom djelu “Projekcija astralnog tijela”. Jos od svoje najranije mladosti Muldoon je, po sopstvenoj zelji i u svakoj prilici, mogao da isforsira izvantjelesnu projekciju. Bio je slabasan i bolezljiv djecak, sto je mozda imalo direktne veze sa njegovim parapsiholoskim mogucnostima.
Svoje prvo izvantjelesno iskustvo Muldoon je dozivio u dvanaestoj godini. Noc prije nego sto ce s majkom posjetiti kamp Udruzenja spiritualista doline Mississippi u Clintonu, drzava Iowa (SAD), djecak je otisao u krevet oko 22,30 sata. Odspavao je prvi san, a onda je, na neki neobjasnjiv nacin, postao svjestan da se polagano budi, ali - kakav sok! - niti je mogao da se ponovo vrati u san, niti da se sasvim razbudi!
Bio je, kako ce kasnije ispricati, “u jednom bespomocnom, tihom, tamnom i bezosjecajnom stanju”. U tom neobicnom stanju astralne katalepsije ili obamrlosti Muldoon je iznenada osjetio kako lebdi. U istom casu je citavo njegovo tijelo pocelo silovito da vibrira na velikom nivou i osjecao je snazan pritisak u predjelu potiljka.
Na neki cudan nacin Muldoon je shvatio da je lebdi sezdesetak centimetara iznad kreveta. Kretao se nevoljno, iz horizontalnog u uspravan polozaj, zatim se okrenuo i prvi put ustanovio da se njegovo fizicko tijelo jos nalazi u lezecem polozaju i da pociva na krevetu. Sada su to bila dva identicna tijela, vezana njeznom, rastezljivom vrpcom ciji je jedan kraj bio vezan za podrucje “medulla oblongata” (produzene mozdine) astralnog tijela, a drugi fiksiran izmedu ociju njegovog fizickog dvojnika.
Bio je sposoban da se krece, cak i da prolazi kroz zidove i zatvorena vrata. Moglo bi se reci da ga je to donekle i zabavljalo, ali je odjednom osjetio kako se vrpca napreze - izgubio je kontrolu i iznenada se ponovo nasao u horizontalnom polozaju iznad sopstvenog kreveta:
“Vracajuci se nazad, dozivio sam obrnutu proceduru od one koju sam iskusio u toku uzdizanja iz kreveta. Moj astralni dubl se polagano spustao, vibrirajuci ponovo silovitom snagom, zatim je iznenada propao, sjedinjujuci se s fizickim dvojnikom. U trenucima poistovecivanja, moje fizicko tijelo se trzalo, kroz moje misice je prodirala bol, bas kao da sam bio rastvoren od glave do pete . Fizicki sam ponovo bo ziv. Ispunjen strahom, ali ziv. Svjesnost svih pojedinosti kroz koje sam prosao naprosto me uspanicila. Ipak, nije dugo trajalo...”

Želja
Svi istrazivaci i prakticari svijeta smatraju da je u svjesnom postizanju astralne projekcije najvazniji cinilac strasna zelja da se napusti fizicko tijelo. Bez svjesne i cvrste odluke, koji nista ne moze pokolebati, nista se nece dogoditi.
Kada jednom beskompromisna zelja obuzme citavo tijelo, ona obicno klizne ispod praga svijesti, postajuci “odskocna daska” za ono sto treba da uslijedi. I odista, iskrena zelja moze da posluzi kao gorivo za misteriozni proces astralne projekcije. Muldoon je, na primjer, koristio moc potisnute zelje pijuci slanu vodu pred sami polazak na spavanje. Njegovo fizicko tijelo na taj nacin je postalo inertno, ali se, zbog prevelike zelje za gasenjem zedi, njegovo astralno tijelo samo oslobodilo.
Kada se jednom postigne astralna projekcija, zelja da se ponovi iskustvo postaje znatno realnija i mocnija. Izvantjelesni izleti su u takvim situacijama daleko laksi i manje opasni. Ipak, u postizanju astralne projekcije postoje tri vrlo vazna stadija o kojkima cu govoriti u nastavku...

Iz knjige "Izvan tijela"