U teoretskom nagadanju o prirodi vantjelsnih fenomena moramo pomenuti i teoriju o covjekovoj natprirodnoj anatomiji, koju zagovaraju pripadnici teozofije, pokreta kojeg su zaceli pukovnik Olcott i gospoda Blavatskiy. Prema toj teoriji ne postoji samo jedno osjetljivo tijelo nego njih više. A. E. Powell, na primjer, piše o cetiri razlicita tijwla: astralnom, mentalnom, uzrocnom i etericnom tijelu. Uopšteno, teofizicki pogled se sastoji u tome da se ova razlicita tijela poslije smrti razdjeljuju, a svijest je i dalje aktivna u izvjesnom broju “upravljaca”, od kojih svaki ima odgovarajuci oblik.
Hereward Carrington smatra da se u svakom ljudskom bicu kriju etericno tijelo, mentalno tijelo, duhovno tijelo, željeno tijelo, tijelo koje zraci, us-krsavajuce tijelo i, naravno, astralno tijelo. Iako su razlike brojne, najcešce se upotrebljava izraz astralno tijelo što oznacava jedan prefinjeni oblik koji boravi u fizickom tijelu.

Energetski centar
Naravno da su neslaganja u definisanju astralnog tijela brojna medu istraživacima. Ali to i nije tolko važno. Bitno je da se vecina slaže u jednom - da astralno tijelo postoji i da posjeduje odredene fizicke dimenzije. Ono je, kako kaže Ralph Shirey's, po mnogo cemu slicno fizickom tijelu i u njemu boravi najviši nivo svijesti, koji mnogi poistovecuju sa dušom.
Anthony Martin, autor knjige “Astralna projekcija”, dodaje: “Sve u svemu, definicija natprirodne anatomije, plasirane od strane dr Roberta Crookalla, može se preporuciti. Svaka osoba, prema stanovištu dra Crookalla, ima fizicko tijelo i dušu. Oni su dva pola covjekove ukupne konstrukcije. Kao dodatak postoji i jedno finije - astralno tijelo. Izmedu fizickog i astralnog tijela postoji nekakva 'atmosfera', ili aura, zatim jedan meduprostor i potom jedna astralna atmosfera. Prva ili fizicka atmosfera u stvari je vozilo vitalnosti i analogna je 'dahu života' prema svetom pismu (Geneza 2:7, 6:17). Ona je po prirodi napola fizicka i njena je uloga da stvori most izmedu fizickog i astralnog tijela. Vozilo vitalnosti, isto kao i astralno tijelo, može da se projecira, a astralna projekcija, opet, može da obuhvati jedno ili obadvoje...”
Naravno, ovu fantasticnu teoriju, nemoguce je dokazati. No, primjetno je da je ona bliža okultnom, nego stvarnom pogledu na prirodu od koje je satkan život i uopšte naš svijet.
S druge stranre, dr Hereward Carrington, jedan od vodecih americkih istraživaca ljudske psihe, smatra da je astralno tijelo nacinjeno od “psihomera” ili takozvanih “psihickih centara”. U svakoj celiji ljudskog tijela, prema dru Herewardu, prisutan je nukleus energije, jedan beskonacno mali fokus snage, koja ima funkciju da vitalizira fizicku materiju u celiji.
“Ovaj minijaturni energetski centar predstavlja jednu vrstu psihicke tacke ili - celiju za sebe. Buduci da ih u svakom fizickom tijelu ima na milione, ocito je, adekvatno tome, da postoje i milioni vitalnih celija koje su tacno prilagodene obliku ljudskog tijela!...”

Zarobljeno “JA”
Proracunavajuci (teoretskim putem) gustocu astralnog tijela dr Carrington je došao do zakljucka da bi ono moglo posjedovati oko jedan milioniti dio gustoce fizickog tijela. Zbog toga ono i jeste tako lagano i nerijetko se izdiže iznad fizickog tijela. Tipican primjer opisao je americki znanstvenik dr Crookall:
“Kada je imao osam godina moj sin, koji nikada ranije nije ništa cuo o izvantjelesnim izletima i iskustvima, jedne noci je ranije otišao u svoju sobu da bi ležeci citao neku slikovnicu. Iznenada me pozvao da brzo dodem. Zatekao sam ga kako sjedi uspravno. Djelovao je preplašeno. Kazao je: 'Tata, nešto mi se tako neobicno dogodilo. Upravo sam ležao i citao, kada sam, odjednom, osjetio da se izdižem u vazduh. Cinilo se da se izdižem prema tavanici. Kada sam pogledao odozgo, mogao sam da vidim sam sebe kako s knjigom ležim u krevetu. Zatim sam se lagano spustio dolje. Tada sam te pozvao!...”
Dr Crookall smatra da astralno tijelo uvijek ne lebdi sasvim slobodno. U mnogim slucajevima ono ne može da “šeta” kuda hoce. Vezano je za fizicko tijelo jednom neobicnom vrpcom koja ima tu fantasticnu osobinu da se isteže do velikih udaljenosti, ali uvijek je u vezi s fizickim, odnosno materijalnim tijelom. Postojanje vrpce pominju mnogi istraživaci i oni kojima se pružila prilika da budu svjedoci izvan tjelesnih doživljaja. Ona se cak pominje i u najranijim pisanim zapisima, a pominju je i svete knjige, ukljucujuci i Bibliju.
Evo šta je o njoj zapisao Lobsang Rampa:
“Vecina lama u Tibetu poznaje tehniku astralnih putovanja i ko god je spreman da pokaže samo malo strpljenja može se odati toj umjetnosti koliko korisnoj toliko i prijatnoj.
Tokom našeg zemaljskog života naše JA zarobljeno je u našem tijelu i, izuzev ako covjek nije izvježban u tome, nije mu moguce da se oslobodi tog oklopa. Kad spavamo, samo naše tijelo ima potrebu za odmorom: duh nam se oslobada i obicno odlazi nazad u carstvo duhova, kao što se dijete vraca kuci poslije škole. Tijelo i JA povezani su 'srebrnom vrpcom' koja se može razvlaciti unedogled.

Linija života
Sve dok je srebrna nit života netaknuta, tijelo ostaje u životu; u trenutku smrti ona se kida da bi se duh rodio u nekom drugom životu u duhovnom svijetu, isto kao što se pupcana vrpca kod novorodenceta presijeca da bi se ono odvojilo od majke... JA može slobodno da luta svijetom za vrijeme sna, ili cak i satima u stanju snenosti, ako je osoba specijalno izvježbana za to. Ova lutanja astralnog tijela donose snove koji nisu ništa drugo do utisci preneseni posredstvom srebrene vrpce. Kad stignu do mozga, on ih 'racionalizuje' da bi ih prilagodio svom shvatanju. U duhovnom svijetu vrijeme ne postoji, koje je uostalom cisto fizicko shvatanje, tako da se dugi i komplikovani snovi naizgled odvijaju u djelicu sekunde...”
Gotovo sva svjedocanstva koja se odnose na astralne doživljaje govore u prilog tome da je vrpca, koja bi se mogla nazvati i “linijom života”, svijetla, kao zrak svjetlosti, ili srebrna, kako je opisuje Lobsang Rampa. Njeno elasticno svojstvo nerijetko je komentarisano - poslužimo se sjecanjima jednog astralnog putnika - kao da je sacinjena od “solidne i beskrajno elasticne gume”. Njena funkcija, s druge strane, leži u tome da životnošcu hrani fizicko tijelo, da u njega ubrizgava sokove života, koji su neophodniji od klasicne hrane.
Tacka vezanosti s fizickim tijelom izgleda da varira. Neka svjedocanstva govore da je veza smještena negdje u glavi, ali su neki, navodno, vidjeli
vrpcu kako izlazi iz leda, ramena, pa cak i iz pupka. Vrpca ima svojstvo da se beskrajno može istezati, a na pocetku odvajanja ona je, navodno, debela cak nekoliko centimetara da bi na kraju postala toliko tanka da je ljudsko oko ne uspijeva ni registrovati.

Let anđela
Za vrijeme razvlacenja vrpca prosljeduje životnu energiju fizickom tijelu koje miruje. Kada se astralno tijelo vrati u fizicko, vrpca se skuplja u “cvor”, cija lokacija se smješta negdje u glavi ili negdje izmedu lednih lopatica. Kidanjem vrpce - što je osnovni strah svakog astralnog putnika - nastaje smrt fizickog tijela. Možda zvjezdana vrpca cini i korijen legende o grckim sudbinama, prema kojoj tri sestre tkaju sudbine ljudi na obicnom vretenu. Najpoznatija medu sestrama, Astropos, na kraju sijece konac života svojim makazama - što je, možda, jedno mitsko svjedocanstvo o covjekovoj povezanosti sa srebrnom vrpcom, kojom mu pristiže životna energija, odnosno - život!
U slucajevima spontane astralne projekcije - kada ona nije isforsirana narkoticima, anesteticima ili svjesnim eksperimentima - astralno tijelo napušta fizicko putem glave. Sylvan Muldoon je, na primjer, upravo tako doživljavao astralnu projekciju - “osjecao sam kao da mi svijest izlazi iz glave”! Lobsang Rampa pominje utisak nježnog uzdizanja, drugima se cini kao da se njišu, a registrovana su i svjedocanstva koja govore o osjecaju laganog padanja i tonjenja.
U odsudnom trenutku kada se iz fizickog izdvojilo astralno tijelo, dakle kada se formirao takozvani “dubi”, vrlo je cest i osjecaj zamracenja svijesti. To se najcešce manifestuje u vidu uplovljavanja u mracni tunel. Jedna od teorija je da u toku procesa odvajanja ni tijelo ni “dubi” ne predstavljaju instrument svijesti, jednostavno, u jednom trenutku dešavalo se nešto nalik “kratkom spoju”, medustanju, u kome ni fizicko, a ni astralno tijelo ne kontrolišu situaciju.
Najveci broj ljudi koji su imali priliku sa strane da prate izvantjelesne doživljaje drugih tvrde da astralno tijelo iza sebe ostavlja nekakav svjetlosni trag. Francuski psiholog Yram primijetio je i jedan svijetli oblak koji se vuce iza “dubla”, dok se Muldoon sjeca brazdi svjetlosti, ili “svjetlucanja” što iza sebe ostavlja ili rasipa astralno tijelo. Crookall pronicljivo sugeriše da je svjetlosni trag životne energije u prošlosti bio objašnjavan kao let andela, što su teolozi rado prihvatili kao crkveno stanovište.

Iz knjige "Izvan tijela"