Mada su mnogi ljudi tvrdili da su u stanju, kada god pozele, izazvati vantjelesno iskustvo izgleda da se vecina astralnih projekcija, dogada spontano i bez svjesnog napora. Medutim, okolnosti pod kojima se one dogadaju cesto su neobicne - na operacionom stolu, na primjer, ili kada tijelo prolazi kroz strasan sok kao u automobilskoj nesreci. Ocito, to nije pojava koja je ogranicena na misticno ili osjetljivo bice.
Godine 1975. ispitivano je 1000 studenata i stanovnika u sarlotsvilu, u Virdziniji (SAD), i otkriveno je da je 25 posto studenata i 14 posto gradana imalo vantjelesno iskustvo - cifre koje potvrduju ranije izvjestaje da se to iskustvo dogada u prosjeku jednoj od svake cetiri osobe .
Ovo, naravno, nikako ne znaci da se astralna projekcija desava vrlo cesto toj cetvrtini populacije. Kod vecine se desava kad je najmanje ocekuju i uvijek djeluje stresno.

Neobično iskustvo
U svojoj knjizi «Izucavanje i praksa» Robert Krukol prica o jednom takvom slucaju. Prvi put je to objavio 1937. godine ser Okland Gedes u referatu koji je podnio Kraljevskom medicinskom drustvu u Edinburgu. Evo doktorovog svjedocanstva koje je nastala u trenutku kada je shvatio da ima akutno trovanje:
"Htio sam da pozovem u pomoc, ali sam otkrio da ne mogu, i onda sam sasvim smiren digao ruke od pokusaja. Shvatio sam da sam tesko bolestan, ali mi se ni u jednom trenutku nije cinilo da mi je svijest pomucena. Odjednom sam shvatio da se moja svijest izdvaja od jedne druge svijesti, koja je takoder pripada meni…
Postepeno sam shvatao da ne samo da mogu vidjeti svoje tijelo i krevet u kojem se ono nalazi, vec i sve ostalo u kuci i basti, a zatim sam shvatio da ja vidim ne samo stvari u domu i basti, vec i u Londonu i u svedskoj, zapravo svuda kuda bih usmjerio svoju paznju... A objasnjenje koje sam dobio (iz kojeg izvora ni sam ne znam) bilo je da sam slobodan u prostorno-vremenskoj dimenziji svemira, dok je vremenska odrednica 'sada' ekvivalentna sa 'ovdje' u obicnom trodimenzionalnom prostoru obicnog zivota.
Sljedeca stvar koju sam shvatio je bila da se sve nalazi na visedimenzionalnom mjestu gdje sam se nalazio. I upravo kada sam pocinjao da shvatam sve ovo, ugledao sam osobu A. Kako ulazi u moju spavacu sobu. Shvatio sam da je dozivjela strasan sok i vidio je kako zuri u telefon. Zatim sam vidio svog doktora kako dolazi i cuo ga kako kaze (a vidio ga kako misli) "On je skoro mrtav". Cuo sam ga kako mi govori, ali ja nisam bio u vezi sa mojim tijelom i nisam mu mogao odgovoriti.
Zaista sam bio ljut kada je uzeo spricu i brzo mi dao injekcije... Srce mi je pocelo jace lupati i ja sam se vratio u svoje tijelo."

Nadogradnja života
Drugi ljudi, koji su dozivjeli astralnu projekciju do stepena da im se cinilo da su mrtvi, tvrde da im je to iskustvo otklonilo bilo kakav strah od umiranja. Kao sto jedan od njih kaze "cinilo mi se da sam imao izbor da se ponovno vratim u svoje tijelo ili da podem dalje i umrem. Znao sam da cu biti savrseno bezbijedan ma sta mi se dogodilo - bilo da mi tijelo umre ili ne".
Jedan drugi covjek, koji je dozivio izuzetnu radost u svom vantjelesnom stanju, dok je lezao na operacionom stolu zbog srcanog aresta, dobio je naredenje da se vrati u svoje tijelo zato "sto moj posao na Zemlji nije bio zavrsen."
Da li vantjelesno iskustvo dokazuje covjekovu najdublju i najstariju zelju - nadzivIjavanje fizicke smrti?
Ono o cemu se vecina autoriteta slaze jeste da je zivot nesto vise od pukog fizickog bivstvovanja. Ipak, astralna projekcija se ne desava samo za vrijeme soka ili na samrti. Zna se dogoditi i u drugacijim okolnostima.

«Otvori vrata!…»
Pet, 25-godisnja cvjecarka, u aprilu 1970. godine dijelila je stan u Kentberiju (Engleska) sa svojom rodicom koja je bila muzicar. Sjeca se:
«Lezala sam na sofi nekoliko sati, slusajuci moju rodicu kako svira klavir. Bila sam potpuno opustena i osjecala sam da mi neka tezina pritisce lice i iznenada sam postala svjesna da sam se podigla do visine plafona. Okrenula sam se i cinilo mi se da lebdim. Sve sam u sobi mogla jasno vidjeti, cak i sebe kako lezim na sofi... Zatim sam ugledala nesto kao obojena vrata koja plutaju ispred mene. Neki glas u meni kao da mi je rekao: 'Otvori vrata da trazis znanje!'
I dok sam ja kretala prema vratima ona su se otvorila da bi otkrila jedna nova vrata druge boje. Sjecam se da sam razmisljala: ako pronadem odgovor (ali ne znam na sta), morat cu putovati dalje. Izgubila sam trag kroz koliko sam vrata prosla, ali sam se iznenada nasla gore, na nebu, kako lebdim iznad Kentberija. Samo sto to vise nije bio april, vec ljetni dan. Osjecala sam veliko odusevljenje i nisam zeljela da se vratim. Ali sam sa strijepnjom razmisljala sta ce biti ako otputujem u nepoznato. Dok sam o ovome razmisljala, uhvatila sam sebe kako zurim u svoje tijelo. Zakljucila sam da ne mogu otici. Cim sam donijela tu odluku, vratila sam se u svoje tijelo…»

Čežnja za slobodom
Astralno tijelo ili dusa ili izdvojena svijest - kako hocete - izgleda da moze biti svjesna drugih dimenzija postojanja. Juna 1974. gospoda Tilija je bila u bolnici u Libiji, gdje se oporavljala od teske operacije. Jednoga dana dozivjela je vantjelesno iskustvo. Sjeca se:
«Izgledalo je da sam spoznala da je odgovor na apsolutno sva pitanja na dohvatu svakome od nas. Isto tako, imala sam osjecaj... ako se ne bi vratila u svoje tijelo morala bih da se krecem dalje... Receno mi je da za mene jos nije doslo vrijeme da odem, da se moram vratiti jos na kratko jer je postojalo nesto sto moram zavrsiti. Nije mi receno sta bi to moglo biti. Dok sam bila izvan svog tijela, spoznala sam da vrijeme ne postoji, vjecnost ili djelic sekunde bi moglo biti isto!…»
Ovakva svjedocanstva nagovjestavaju da bi vanfizicka dimenzija postojanja, mozda, mogla biti znacajnija od one fizicke. Da li je to uistinu tako?!
U svojoj knjizi «25. covjek», Ed Morel je opisao svoja iskustva u Drzavnoj kaznioni u Arizoni - jedna prica koju je posvjedocio i pisac Dzek London koji je intimno poznavao Morela. Dok je bio zatvoren, Morela su stalno mucili: bio je strpan u dvije ludacke kosulje koje su polijevali vodom tako da su se postepeno skupljale. Pricao je da je to kao da te neko "polako steze do smrti", a onda je otkrio kako lebdi slobodan od svoga izmucenog tijela. U tom stanju Morel je vidio ne samo svoju neposrednu okolinu, vec je putovao kroz cio svijet i ocito kroz vrijeme: izmedu mnogih ljudi koje je tada vidio bila je i zena kojom se kasnije ozenio!
Putovanje kroz vrijeme, osjecaj bezvremenosti, prezivljavanje pojedinca nakon smrti, duboki osjecaj svrhe i znacenja postojanja sve ovo, su zelje koje je ljudski rod gajio od pradavnih vremena. Pa neki tvrde - dr Suzan Blekmor, na primjer - da je taj izlazak iz tijela proizvod uma, svijet misli i imaginacije. On izvire iz onih istih dubokih izvora kao i nase najstarije zelje; on je jos jedan izraz ceznje da se bude slobodan od ogranicenja ovozemaljskog zivota!

Iz knjige "Izvan tijela"