Anthonv Martin, autor knjige “Astralna projekcija”, smatra da svaki covjek dozivljava ili je u stanju da dozivi astralno putovanje. U tome vrlo vaznu ulogu ima spavanje. Ono nije neophodno samo za obnavljanje fizicke vitalnosti. Naprotiv, njegova uloga je takode i da obnovi vitalnost astralnom tijelu. Za vrijeme spavanja niti koje povezuju astralno i fizicko tijelo lagano se opustaju, ali nerijetko znaju “dublu” omoguciti da zakratko isklizne izvan fizickog tijela.

Let po volji
Naravno, vecina ljudi ostaje nesvjesna tih dogadanja, ali snivanje sna - smatra Martin - ponajbolji je dokaz da se astralno tijelo “setalo” unaokolo!
“... Sresti u snu osobu koja se nalazi daleko, mozda cak s druge strane okeana, to je nesto sto je vjerovatno svako dozivio”, kaze Robsang Rampa u “Trecem oku”. “Moze se desiti da je upravo tada prenijeta neka poruka i covjek se pri budenju nade pod veoma snaznim utiskom: postoji nesto cega se treba sjetiti. Ponekad se sjetimo da smo sreli prijatelja ili rodaka koji zive veoma daleko, ili nismo iznenadeni kad neko vrijeme iza toga primimo vijest od njih. Sjecanje onih koji nisu izvjezbani cesto je
deformisano i iz toga proizilaze nelogicni snovi kosmari.
U Tibetu mi cesto putujemo posredstvom astralne projekcije, tehnike koju smo potpuno savladali. Nas JA napusta tijelo, ostajuci ipak vezano za njega putem srebrne vrpce. Tada smo slobodni da odlutamo kud hocemo, i to brzinom misli. Sposobnost za takva putovanja veoma je cesta. sok koji cesto osjete oni koji su se podvrgli probi, dolazi zbog nedostatka izvjezbanosti. Vjerovatno je svako od nas dozivio onaj osjecaj kako klizi u san, da bi odmah zatim, bez nekog narocitog razloga, bio probuden snaznim trzajem. Taj fenomen prouzrokuje suvise brza eksteriorizacija naseg JA, suvise naglo razdvajanje fizickog i astralnog tijela: srebrna vrpca se skuplja, a astralno tijelo je naglo povuceno nazad.
Osjecaj je jos mucniji na povratku s takvog putovanja. Nase JA lebdi visoko iznad tijela, poput balona na kraju uzeta. Odjednom, nesto, mozda nekakav zvuk, primorava ga da se pretjeranom brzinom vrati u tijelo. Spavac se tada budi s trzajem i ima grozno osjecanje da je padao s vrha litice i da se probudio u posljednjem trenutku...”

Eterični dubl
Spavanje je, smatraju mnogi ucenjaci, razdvajanje astralnog i fizickog tijela s ciljem da se iz neznanih izvora univerzuma prikupi zivotna snaga za funkcionisanje naseg organizma, ukljucujuci tu i slozenu funkciju mozga. Zbog toga i zvuci logicno tvrdnja H. Carringtona koji kaze:
“Nikada necemo doci do zadovoljavajuce teorije o snu, sve dok ne dozvolimo mogucnost postojanja zivotne snage, odnosno astralnog tijela koje u vrijeme dok fizicko tijelo spava obezbjeduje vitalnu hranu tijelu.”
Astralno tijelo je, prema toj teoriji, etericni dubl fizickog tijela, koje mu u potpunosti lici i s kojim je u skladnoj istovjetnosti. Inace, misljenja o sastavu astralnog tijela dosta variraju. Ipak, postoji uopsteno misljenje da je satkano od izvjesne osjetljive, polufluidne materije, koja je zarad svoje vibraciozne skale najcesce nevidljiva prostom oku.
Slicnost izmedu “dubla” i fizickog tijela nerijetko je toliko velika da subjekat ne moze ni da shvati da je napustio svoje fizicko tijelo. To se najcesce desava za vrijeme saobracajnih udesa ili nenadanih tragedija, kada ljudi nisu ni svjesni cinjenice da se uzdizu iznad svog fizickog tijela i da ga ostavljaju nepomicnog u neizvjesnoj situaciji.
“Nesreca se odigrala tako munjevito”, ispricao je Lari Hunt, “da nisam mogao uticati na slijed dogadaja. Doslo je do stravicnog sudara i ja nisam osjecao bol, strah, zbunjenost, ni zebnju... Ucinilo mi se da lebdim, a zatim da se uzdizem, da odlazim, a ono sto mi nije bilo jasno, a nije me plasilo, niti zbunjivalo, jeste cinjenica da sam posmatrao svoje fizicko tijelo u zgnjecenom automobilu. Pitao sam se: pa, do davola, sta ono tamo radi?!...”
Veoma cest slucaj je i da je dubi osloboden manjkavosti fizickog tijela. Neki nagluvi starac, koji je dozivio izvantjelesno iskustvo, izvijestio je dr Elizabeth Kiibler-Ross, profesoricu psihijatrije, “da je za vrijeme leta savrseno cuo”, a Virginija Donell, koja je jos kao dijete u nesreci ostala bez vida, ispricala je kako je “uzivala u prekrasnim predjelima iznad kojih je letio njen astralni dio tijela”. To istrazivace upucuje na pomisao da astralno tijelo nije hendikepirano manjkavostima fizickog tijela. I zaista, najveci broj svjedocanstava upravo govori o tome da astralno tijelo ima savrsenije mehanizme od fizickog tijela.

Autoskopija i autofanija
Povremeno, isticu istrazivaci, subjekat moze da dozivi bilokaciju (osjecaj prividnog postojanja dvaju centara svijestii jednog u fizickom tijelu, a drugog u astralnom dublu).
“Moje fizicko tijelo bilo je zasigurno svjesno”, ispricao je jedan mladic koji je dozivio astralni izlet. “Znao sam da hodam i gledam. Ono sto je izgleda iz mene izlebdjelo bio sam ja, to jest nesto sto je odavalo moju licnost ili moj karakter!”
Gotovo svi istrazivaci fenomena izvantjelesnih dozivljaja dosli su do zakljucka da postoji znatna razlika (formirana u razumu) izmedu autoskopije (iskustvo videnja samog sebe za vrijeme operacije, udesa, sna, itd) i autofanije (pojavljivanja samog sebe i sretanje sa sopstvenim dublom), sto cemo opisati u narednim poglavljima.
Autoskopija polazi od pretpostavke, da je svijest postavljena izvan fizickog tijela na takav nacin da omogucuje subjektu da “posmatra” fizicko tijelo iz neposredne udaljenosti i, dakako, iz sasvim novog fokusa svijesti. U slucaju autofonije, medutim, centar svijesti ostaje u fizickom tijelu i suocen je sa svojim dublom, odnosno astralnim tijelom.
Iskustvo samovodenja gotovo uvijek prati astralnu projekciju i ne mora biti prouzrokovano ili u vezi sa nekom traumom. Na primjer, dubl moze da “odlebdi” nakon fizickog zamora:
“... Radila sam u jednom provincijskom restoranu kao konobarica i tog dana sam upravo zavrsila svoju dvanaestocasovnu smjenu”, navodi ovo svjedocanstvo Celia Green u svojoj knjizi “Out-Of-The-Body Experiences”. “Bila sam uzasno umorna i ocajna vidjevsi da sam izgubila posljednji autobus... Ipak, odlucila sam se na dugo pjesacenje kao u vrijeme kada sam zivjela u Jerichu. Sjecam se da sam se osjecala toliko umornom da sam se pitala hocu li moci izdrzati, pa sam krajnjim naporima sama sebe bodrila da izdrzim. U jednom trenutku nesto se dogodilo: najednom sam registrovala da cujem odjek mojih potpetica, pogledala sam dolje i vidjela - sebe kako zamicem iza ugla ulica Beaumont i Walton. Ja, ili ono malo mene, dolje, bila sam u nivou crkve Worcester koledza. Sebe sam vidjela veoma jasno, bilo je ugodno ljetno vece i na sebi sam nosila satensku haljinu bez rukava. Sjecam se kako sam razmisljala: mora da tako izgledam drugom svijetu?...”

Stvaranje fantoma
Iako su u svijetu cesta pojavljivanja astralnog tijela, mnogi slucajevi su proizvod takozvanog eksperimentalnog pojavljivanja, kada neka osoba. koncentracijom izazvati astralnu projekciju i stvara fantomski oblik same sebe. Ovo se moze, takode, postici i putem hipnoze.
Jedan od takvih slucajeva opisao je Edmund Garni:
“Jedne veceri odlucio sam da se pojavim pred svojim poznanikom P. Stejton Mouzisem, koji je stanovao na udaljenosti od nekoliko milja od mene. Nisam ga unaprijed obavijestio o eksperimentu koji cu izvesti, i kada sam legao, nekoliko trenutaka prije ponoci koncentrisao sam svoju misao na njega. Nisam uopste znao kako izgleda njegova soba, a ni njegova kuca. Ubrzo sam zaspao. Kada sam se ujutro probudio, nisam imao osjecaj da se bilo sta dogodilo. Ali kada sam ga poslije nekoliko dana susreo, upitao sam ga: Da li se nesto kod vas dogodilo u subotu uvece? 'Jeste, naravno', ogovorio je on. 'Sjedio sam sa Murom kraj kamina. Pusili smo i razgovarali. Otprilike pola casa poslije ponoci on se digao da pode i ja sam ga ispratio do vrata. Kada sam se vratio na svoje mjesto kraj kaminna da bih do kraja popusio lulu, ugledao sam vas u fotelji u kojoj je Mur do malocas sjedio.
Upravio sam pogled u vas i uzeo u ruke neki casopis kako bih se uvjerio da ne sanjam, ali kada sam ga spustio, vidio sam vas i dalje na istom mjestu. Dok sam vas tako posmatrao, ne govoreci nista, vi nestadoste!...”
Istrazivaci ovog parapsiholoskog fenomena, koji nije naucno dokazan, nalaze brojne razlike izmedu spontanih astralnih projekcija i onih koje se postizu eksperimentalnim putem. Dok eksperimentalno pojavljivanje manje-vise predstavlja “emitovanje” vlastitog oblika tijela, astralna projekcija za sobom uvijek povlaci i svijest, odvajanje sustinskog JA od fizickog tijela. Nadalje, mnogi autori tvrde da eksperimentalna pojavljivanja mogu u nekim slucajevima biti udruzena sa samosvijescu, ali to ni u kom slucaju nije automatski proces, kao sto je slucaj sa astralnom projekcijom!

Iz knjige "Izvan tijela"