U proslosti je bilo izvanrednih pojedinaca koji su putem raznih metoda i tehnika uspjevali postizati izvantjelesne projekcije i svojim astralima putovati kroz prostor i vrijeme. U ovom poglavlju sagledat cemo iskustva jednog od najboljih - Olivera Foxa. Njegova ispovijest, detaljno opisana u “Okultanoj reviji” iz 1920. godine, spada medju najzanimljivije u cijelokupnoj literaturi posvecenoj izvantjelesnim dozivljajima. Clanci u kojima je Fox potanko opisao svoje astralne projekcije - “Borov portal” i “Iza borovih vrata” - sadrze prilican broj uzbudljivih detalja.

Inspirativni san
Na pocetku svog zanimljivog kazivanja o svojim neobicnim iskustvima, Oliver Foxs daje sljedece napomene i objasnjenja:
1. bili su to snovi puni zivota;
2. bile su to stvarne projekcije unutrasnjeg tijela!
Za razliku od mnogih drugih istrazivaca Oliver Fox nije pokusavao da dokaze teoriju o postojanju astralnog tijela. On je, jednostavno, samo izlagao svoja prezivljena iskustva, pustajuci citaoce da sami tragaju za objasnjenjima i donose prosudbe.
Osnovna karakteristika Foxovih izvantjelesnih dozivljaja bila je da su oni proisticali iz potpune kontrole sna. Njegova tehnika, sada cuvena u svijetu, svodila se na posmatranje nekih nesuglasnosti ili anahronizama u snu. Drugim rijecima, za ovu tehniku neophodna je svjesnost da se spava i da se sanja.
Evo Foxovog kljuca za san:
“U vrijeme kada sam bio student na tehnickom koledzu, jedan neobican san me inspirisao da zapocnem svoja istrazivanja. Sanjao sam da stojim izvan svog doma. Pogledavsi dolje, otkrio sam da je poplocano kamenje na zagonetan nacin promijenilo svoj polozaj - duga strana sada je bila paralelna s ivicnjakom umjesto pod pravim uglom - kakva je u stvarnosti! Kako se to desilo, pitao sam se. Onda sam se sjetio - pa, ja sanjam!
Istodobno, snaga zivota koju sam dozivljavao nikada nije bila impresivnija. Nikada more i nebo nisu odisali takvom velicanstvenom ljepotom; nikada kuce i ulice nisu bile skladnije; nikada polja nisu bila tako umivena, cista i blistava... Nikada se, konacno, nisam osjecao tako cudesno dobro, jasne misli, cistog mozga i bozanstveno mocan. Osjecaj, medjutim, nije dugo trajao i moja mentalna kontrola izgubila je moc i uskladila se sa umornim, lijenim tijelom. Tada mi je pala na um jedna sjajna ideja - odlucio sam da pokusam vratiti se svom blistavom snu i sto vise ga produziti!...”
Iza ove zelje stajao je dosta slozen i tezak zadatak. Oliver Fox je nocima pokusavao da kontrolise san i da ga bar malo produzi, ali kada mu je to pocelo da polazi za rukom, san se pretakao u budnu svijest oslobadjajuci astralno tijelo i Fox je bio sposoban da prodje kroz naizgled cvrste zidove i da “modelira materiju po sopstvenoj volji”.
Nakon dugotrajnih eksperimenata otkrio je da napor produzavanja sna izaziva neugodan bol u podrucju epifizne zlijezde i to mu je bio signal da se vrati u fizicko tijelo. Fox je, takode, otkrio da u posljednjim sekundama produzenog i kontrolisanog sna dozivljava - dvostruku svjesnost. Drugim rijecima, on je u tim neobicnim trenucima mogao da osjeca samog sebe kako ucestvuje u svom snu, ali je, istovremeno,''bio svjestan da lezi u svom krevetu i da cak vidi - spavacu sobu!
Oliver Fox, nema sumnje, bio je tip istinskog istrazivaca. Bolovi u podrucju epifizne zlijezde bili su nesumnjiv znak da eksperiment treba cim prije prekinuti. Ali, Foxa je sve vise mucilo pitanje - sta ce se dogoditi ako ne poslusa signale svoga tijela i ako eksperiment nastavi?!
Jedne noci odlucio je da ide do kraja: nakon bolnog signala cuo je nesto kao “klik” u predjelu mozga i najednom se osjetio “otkljucanim” i razdvojenim od svog fizickog tijela! Izgubivsi osjecaj dvojne svijesti, cinilo mu se da je uplovio u jedno sasvim novo iskustvo, novu dimenziju, u kojoj vrijeme i prostor gotovo nista ne predstavljaju. Oliver Fox se nasao u - astralnoj projekciji!

Opasne posljedice
Izvantjelesno iskustvo, medjutim, nije dugo trajalo. Osjecaj usamljenosti pratili su nelagoda i panika, i Fox se nakon karakteristicnog “klik” ponovo nasao u svom fizickom tijelu, ali u nekakvom potpuno ukocenom stanju. Kontrolu nad fizickim organizmom uspostavio je uz dosta mukotrpan napor:
“Skocio sam s kreveta presrecan sto sam se spasio teske ukocenosti, ali sam odmah kolapsirao. Nakon tog iskustva, sljedeca dva-tri dana sam se osjecao tesko bolesnim!”
Poucen svim ovim iskustvima, Oliver Fox je napravio listu svih mogucih opasnih posljedica:
1. slabljenje srca ili ludilo; ,
2. prijevremena sahrana (ako se duze zadrzite u katalepsiji);
3. opsjednutost;
4. presijecanje astralne vrpce;
5. ostecenje takozvanog “fizickog vozila”.

Foxovo iskustvo upozorava da nakon povratka fizicko tijelo ostaje u neprijatnom upola ukocenom stanju. Premda su oci zatvorene, okolina je na neki nacin jasno vidljiva, kao, uostalom, i atmosfera - Oliver Fox opisuje iskustvo kao da postoje cestice prasine osvijetljene suncem. Na ivici vidljivosti Fox je registrovao neobican prizor - nesto nalik gomilama zabljih jaja, boje plavosive, a ono sto je najcudnije - cinilo mu se da ta jaja trepere!
S ta bi se dalje desavalo da je Fox produzavao izvantjelesni dozivljaj, tesko je reci. Strah, ili nelagodnost od neizvjesnosti i nepoznatog, uvijek je stvarao utisak da ga nesto vuce nazad, da ne ide dalje, da prekine sa eksperimentima. Pa ipak, njegova zelja je bila da sto vise isforsira svoje netjelesno JA kroz portal epifizne zlijezde, tako da ono “klik” ostane iza njega.
“To mi je poslo za rukom u stanju transa: moje netjelesno JA pohrlilo je ka zamisljenoj tacki u epifiznoj zlijezdi i krenulo prema zamisljenim vratima... Silina je bila takva da sam se uskoro nasao izvan tijela. U kasnijim eksperimentima, u slucajevima kada moja zestina nije bila dovoljno razorna da se probije, ostajao sam u fizickom tijelu dok se astralna svjetlost postepeno smanjivala i postepeno gasila. Po pravilu, obicno su bila potrebna dva-tri pokusaja kako bih proizveo dovoljno snaznu svjesnu snagu da se probijem i izvucem izvan fizickog tijela!... “

Iz knjige "Izvan tijela"