Teški olovnosivi oblaci prijeteci se komešaju na mracnom obzorju, a blještave munje, poput srebrnih strijela, kaišaju nebo. Gromoglasna grmljavina usisava sve ostale šumove i prizor se doima paklenim.
Osmoricu pilota, medutim, sve to kao da ne uzbuduje. Oni natjeruju svoje krhke zrakoplove u zracne vrtloge drsko se suprotstavljajuci bogovima olujnih vjetrova.

Lovci na oluje
Nošena jakim strujama olujnog oblaka, jedna se jedrilica uzdize spiralno kako bi izmjerila njegovo elektricno polje i snagu zracnog vrtlozenja, cija brzina od 150 kilometara na sat s lakocom izbija upravljac iz pilotove ruke. Al, za upravljacem je iskusan pilot, koji se vec nalazio u slicnim situacijama. Zbog toga njegov zrakoplov leti upravo tamo gdje on zeli.

Jedan stari zrakoplov, lovac iz Drugog svjetskog rata, pikira kao kamikaza u središte oluje nišaneci laserom u zrna tuce da bi izmjerio njihovu velicinu. To cini sve dotle dok mu se pod njegovom paljbom ne zalede krila.
Ostalih šest zrakoplova s natovarenim preciznim instrumentima lete kroz oblake koji ispaljuju 500 munja na sat!... Oni imaju posebnu zadacu: otkriti tajnu munja i gromova i objasniti jedan od najzagonetnijih prirodnih fenomena današnjice - kuglastu munju!
Glavni štab znanstvenog tima od 125 meteorologa smješten je u Miles Cityu, u americkoj drzavi Montana, i novinari ih s pravom nazivaju - lovcima na oluje.

Događaj na frontu
U svijetu se svakog trenutka na zemlju sruci više od 2000 oluja. Pa ipak, znanstvenici još uvijek o njima ne znaju mnogo. Na primjer, kako i kada padaju kišne kapi, što odreduje zivotni vijek oblaka, kako nastaju kuglaste munje i zašto se ponašaju potpuno nepredvidivo, ponekad cak i inteligentno, a ponajcešce - poput fantoma?
Izvješca o njima u prošlosti su izazivala veliko uzbudenje i interesovanje javnosti, a medu ucenim ljudima razbuktavala najrazlicitije spekulacije...
Evo nekolilo zanimljivih i autenticnih svjedocanstava.

“Oko devet sati navecer vidio sam uzarenu loptu kako ide iz pravca linije fronta prema Antwerpenu” - zabiljezio je u rujnu 1944. godine kanadski vojnik Lance Corporol Carson Yorke, koji se u Drugom svjetskom ratu borio na frontovima Belgije. - “Bila je velika oko jedan metar u precniku i djelovala je poput mutnog stakla osvjetljenog iznutra. Blještala je njeznom bijelom svjetlošcu.
Dok se kretala desetak metara iznad tla brzinom od nekih pedesetak kilometara na sat, nije širila nikakve šumove. Letjela je necujno i sticao se dojam da je netko ili nešto kontrolira, odredujuci joj brzinu i pravac. No, ono što je bilo neobicno jeste da ova lopta svjetlosti nije bila sama. Na odredenom razmaku pratila ju je druga svjetlosna kugla, a drugu je pratila treca... Sve skupa bilo ih je pet!”