Trinaestog marta 1831. i 3. i 4. maja 1933. godine veliki broj meteoroloških stanica javio je iz gotovo svih krajeva tadašnje Jugoslavije da je padala crvena kiša koja je ostavljala crveni talog, a na odijelu i predmetima crvene fleke. Ocevici su pricali da su oblaci imali tamnocrvenu boju kao da su na sebi nosili odsjaj dalekog požara.

Kiša cvjetnog praha

Jula 1808. u Zadru je padala “krvava kisa”. Tako je zapisao jedan venecijanski hronicar. Ali to nije bilo jedini put.Trinaestog marta 1831. i 3. i 4. maja 1933. godine veliki broj meteoroloskih stanica javio je iz gotovo svih krajeva tadasnje Jugoslavije da je padala crvena kisa koja je ostavljala crveni talog, a na odijelu i predmetima crvene fleke. Ocevici su pricali da su oblaci imali tamnocrvenu boju kao da su na sebi nosili odsjaj dalekog pozara.
Godine 1954, 10. aprila, u americkom gradu Davenportu padala je kisa. To ne bi bilo nista neobicno da stanovnici tog grada sutradan nisu sa strahom posmatrali svoje ograde, kuce, automobile. Sve je bile plavo! Cule su se najnevjerovatnije pretpostavke. Zagonetku su zajednickim snagama rijesili biokemicari i botanicari.
Tog proljeca su, naime, topole i bijeli brijestovi cvjetali veoma obilno i cvjetni prah nosen vjetrom digao se neobicno visoko pa je kasnije, zajedno sa kisom, pao i obojio sve sto mu se naslo na putu.
Hvaru je 13. i 23. aprila 1998. godine padala suha prasinu. Mjesec dana kasnije u Sarajevu je padala ktsa zuto-zelene boje. To se ponovilo poslije nedjelju dana. 17. maju 1833. godine u mnogim nasim krajevima padala je obojena kisa. Kada su u Zagrebu izracunali srednju kolicinu prasine koja je pala na jedan kvadratni kilometar, ta kolicina je iznosila tonu i po! Tako je Izracunato da je prilikom ovog fenomena na Jugoslaviju palo preko 230.600 tona prasine.
Padale su i mastiljave kise koje su nastajale usljed hemijskih
procesa, crvene su postajale jer su na svom puto nailazile na prasnu vulkanskog porijekla koja sadrzi grozde.

Ribe padaju s neba
Kise cesto sa sobom donose i najneobicnije “poklone”. Jednom su u Danskoj citavih 20 minuta padali zivi rakovi! U spaniji su jednog dana korpama skupljali zito koje je nadalo sa neba! Uzrok je bio silovit vjetar koji je u Maroku porusio nekoliko silosa, podigao u vazduh psenicu i prenio je preko Sredozemnog mora!
U jednoj nasoj staroj hronici nalazi se zapis da je 1717. godine padalo brasno na zemlju. U Hondurasu je vise puta padala prava kisa riba. “Kad stanovnici primijete tamni oblak iznad planine, odmah pojure u dolinu noseci vedra i razne sudove. Oni dobro znaju da ce oblak, cim naide, donijeti hiljade srdelica na zemlju!”
Napulj i okolina bili su 3. jula 1833. godine izlozeni pravom pljusku mandarina i narandzi. Stanovnici koji sa pretrpjeli ovako snazno bombardovenje, zauzvrat su mogli pokupiti sa svojih terase bar po dvije korpe ovog voca!
Juna 1935. godine nad Oranom u Africi pala je “kisa puzeva”. Novine su tada ubiljezile: “Puzevi veliki kao polovina nokta pali su sa neba. Sloj puzeva na putu je toliko debeo i ljigav da je voznja veoma opasne”.
Tako vjetar zna da se nasali, da zacudi, uplasi, ali i da daje poklone ljudima.