Dogadaj se odigrao 8. ozujka 1976. godine i neobican je po tome sto su se krhotine metorita i prateci manji komadi, rasuli na povrsini koja, po obimu, premasuje sve do sada poznate “kamene kise”.
O neobicnom dogadaju pisali su mnogi autori, a mi cemo se koristiti saznanjima Ouhang Cu-Huana, uglednog clana Instituta za geohemiju pri Kineskoj akademiji znanosti u Pekingu.
Crvena se vatrena lopta, velicine punog Mjeseca, iznenada pojavila nekoliko desetina kilometara iznad sjeveroistocnog dijela grada Hsinglunga, u provinciji Pajen, na sjeveru Kine, tocno u 15,01 sati po lokalnom vremenu. Primijeceno je da se vatrena lopta kretala brzinom od 10 kilometara u sekundi i da je letjela prema jugozapadu, gotovo paralelno s nasim planetom.
Oblak u obliku pečurke
Nekih 230 kilometara jugozapadno od Hsinglunga, Hsing Kuo-Chin i pet njegovih kolega iz komune Tienteh, primijetili su da je precnik vatrene lopte postao dva do tri puta veci od punog mjeseca. Prema njihovim tvrdnjama nebeska je lopta djelovala poput ogromne crveno-bjelicaste mase. U meduvremenu, desetine hiljada kineskih djelatnika, seljaka i vojnika, uocili su goruce nebesko tijelo, koje je iza sebe ostavljalo blistav trag i kovitlace dima i prasine.
Raspadanje metorita i njegovo pretvaranje u opasni meteoritski pljusak odigralo se u posljednjih nekoliko sekundi leta uzarene lopte, na visini od nekih 17 kilometara iznad sjeveroistocnog dijela grada Kirina, i bilo je popraceno zaglusujucim praskom i bljeskom, koji se moze porediti sa bljestavilom sunca.
Kisa metorita, koja je neposredno prije dodira sa tlom postala tamna, proizvela je u trenutku pada zastrasujuci “urlik”, podizuci prasinu i zemlju visoko u zrak. Ocevici tvrde da su komadi zaledene zemlje letjeli i do 150 metara unaokolo, a gusti oblak, u obliku pecurke, podigao se visoko iznad zemlje najmanje 50 metara.
Meteoritski pljusak odigrao se u blizini seoskih kuca, pa je siloviti tlak razbijao prozore i otvarao nezabravljena vrata na kucama. Istodobno, zvuci koji su se culi bili su zaglusujuci i nesnosni, a preko milion ljudi, koji ih je slusao skoro pet minuta, opisuju ih kao nesto sto dotad u zivotu nikada nisu registrirali.
Najveci je komad meteorita pao u selo Kaoshan. Zbog svoje velicine i tezine nazvan je “Meteorit br. 1” i bio je tezak 700 kilograma. To je, inace, najveci meteoritski kamen do sada otkriven na nasem planetu i za nesto vise od jednog kilograma je tezi od metorita, koji je 1948. godine pao u sjeverni Kanzas (SAD).
Nakon “kamene kise” na podrucju kineske provincije Kirin sakupljeno je vise od stotinu meteoritskih komada, ukupne tezine 2700 kilograma. Srecom, iako je nacinjena znatna materijalna steta, u metoritskom pljusku nitko nije smrtno nastradao.
Naravno, ovakve oborine, po pravilu izazivaju paniku i strah medu ljudima. No, u svijetu su zabiljezene i one koje izazivaju radost, nevjericu, cudenje i smijeh.
Novac leti s neba!
Tako su u listopadu 1997. godine, za vrijeme jednog uragana, stanovnici sa periferije West Palm Becha, na Floridi (SAD), bili prijatno iznenadeni kisom novcanica u apoenima od jedan dolara, koju je odnekud donio olujni vjetar!
Nesto se slicno dogodilo 8. listopada 1976. godine u Italiji, kada je mali privatni zrakoplov napravio nekoliko krugova iznad Trga Venecija u Rimu, “bombardirajuci” znatizeljne i zaprepastene prolaznike novcanicama od 500, 1000 i 10.000 lira. I dok je na rimskom trgu vladao nevjerovatni metez, zrakoplov je nestao s obzorja, a talijanska policija, i pored otvorene istrage, nikada nije otkrila identitet leteceg dobrotvora!
S neba su padali i srebrnjaci. To se dogodilo 11. lipnja 1940. godine u okolini ruskog grada Gorkog, a zvanicno je objasnjenje glasilo da je, za vrijeme nevremena, iznenadni odron tla otkrio zakopano blago, koje je zahvatila olujna “pijavica” i zatim izrucila nad periferijom Gorkog. Nikada nije objasnjeno kako to da su srebrnjaci bili potpuno cisti, bez trunke zemlje ili prljavstine!
Poput Charlesa Forta, i urednik je americkog meteoroloskog magazina “Weatherwise” David Ludlum, biljezio cudne padavine. No, za razliku od Forta, njega su interesirale padavine - iz vedra neba. Njegova zbirka tih kurioziteta i danas zabavlja citaoce mnogih zabavnika svijeta.
Godine je 1819. u glavnoj ulici Buffala, u americkoj drzavi New York, pala haringa duga 33 centimetra, a 60 godina kasnije, na groblje Odd Fellows Cemetery, u Sacramentu (SAD), uz nevrijeme se srucio pljusak haringi! Nesto se slicno dogodilo 1892. u americkoj drzavi Alabami, kada je jedan farmerski kraj zadesila oluja. Zajedno s kisom na tlo je pao tako obilat pljusak jegulja da su ih farmeri cak kolima odvozili na svoje njive kako bi posluzile kao prirodno gnojivo!
I Englezima su po glavama padale jegulje. To se dogodilo godine 1918. No, o “ribljim oborinama” bice jos rijeci...
Aligatori, zmije, ljudi...
U kolovozu su 1933. po ulicama Worcesterua, u Massachussetsu (SAD), padale zaledene divlje patke; godine su 1870. u Utahu padale vodene gusterice; 1894. u Bovini (Mississippi - SAD) je pala kornjaca oblozena ledom, a godinu dana ranije na ulice Wentwortha, u Charlestonu, iz vedra je neba pao - jedan aligator!
Sve se to ne moze ni uporediti sa uzasom koji je izazvala kisa zmija. Neobicni se pljusak dogodio usred zime, 15. sijecnja 1877. godine u Memphisu, u americkoj drzavi Tenessee. Izvjestavajuci svoje citaoce o tom nesvakidasnjem dogadaju, “New York Times” je iznio podatak da je na grad palo “nekoliko tisuca odvratnih gmizavaca”!
Ipak, najstrasnije je ono sto je 25. rujna 1978. godine dozivjela izvjesna Amerikanka po imenu Mery Fuller. Sjedeci u svojim kolima, parkiranim na jednom gradskom parkiralista u San Diegu (California - SAD), drzeci u narucju osmomjesecnog sincica, na njen je automobil iz vedra neba tresnulo - ljudsko tijelo! Istraga je ustanovila da je tijelo ispalo iz putnickog zrakoplova raznesenog u strahovitom sudaru s drugim manjim zrakoplovom. Majka i beba su, pored psihickog soka, zadobili i lakse povrede.
Mnogo zabavnije, ali i stravicnije, djelovale su neke druge oborine, koje su tijekom posljednjih stoljeca zabiljezene u razlicitim krajevima naseg planeta. Poslije dugotrajne suse, koja je zahvatila Haiti, 5. svibnja 1786. godine podigao se snazna istocna oluja, koja je na glavni grad Port-au-Prince, srucila bezbroj neobicnih crnih jajasaca. Iz onih koji su pali u vodu, sljedecih su se dana izlegla stvorenja nalik punoglavcima!
Godine su 1857. sve kanadske i americke novine izvjestile da su na ulice Montreala padali - zivi gusteri, a 14. kolovoza 1901. u Madarskoj je zabiljezen pljusak raznoraznih insekata. Bio je to nevjerojatan prizor: za samo nekoliko minuta insekti su prekrili zemlju u visini od cak - tridesetak centimetara, a ocevici su pricali da su se ljudi zakljucavali u kuce kako bi se odbranili od letecih nasrtljivaca!
Slican su dramu dozivjeli i stanovnici engleskog gradica Tivertona, kada su ih s neba zasule goleme kolicine paukova. Da uzas bude veci “kisa paukova” trajala je skoro cijelo poslijepodne!
U americkoj saveznoj drzavi Kentucky dugo se pricalo o “kisi mesa”. Dogadaj se odigrao 3. ozujka 1876. godine u grada But Canutia, a meso koje je padalo s kisom, bilo je velicine snijeznih pahuljica!
Tridesetog je srpnja 1963. godine, u zrakoplovnoj luci u Meksiko Sitiju, obustavljen promet, jer su na pistu padale tisuce nekakvih sivkastih “organizama” gljivastog oblika, koji su, poput mjehurica od sapunice, nestajali cim bi dodirnuli tlo. Jos cudnije je bilo to sto je nebo iznad Meksiko Sitija tog dana bilo cisto i bez ijednog oblacka. Tajanstvene oborine nikada nisu znanstveno objasnjene!
Nesto je slicno zabiljezeno u proljece 1983. godine u Sibiru. Zajedno sa snijeznom mecavom, koju su s juga donosili snazni zracni vrtlozi, na tlo je palo desetine tisuca crva! “Crvljivi snijeg”, kako su ovu neobicnu pojavu nazvali ruski novinari, ugrozio je cak normalno odvijanje zeljeznickog prometa, jer je vjetar na nekim mjestima na pruzi, stvorio nanose duboke gotovo jedan metar!
Krajem studenog 1977. godine jedan je dio Kalifornije (SAD) zadesilo nevrijeme praceno olujnim vjetrom. Posebno je bilo uzbudljivo u gradicu San Luis Obispou, gdje su na ulice padale umiruce ptice - golubovi i kosovi! Nakon neobicnog “pljuska” izbrojano je blizu pet stotina mrtvih ptica, a kako u blizini nisu registrirane nikakve grabljivice, niti akcije lovaca, dogadaj nikad nije objasnjen!
Žrtve zračnih vrtloga
Znanstvenici tvrde da su za mnoge nesvakidasnje oborine krivi vjetrovi, poput tornada, koji je prepoznatljiv po karakteristicnom “lijevku” ili “pijavici”, sto se iz niskih, mracnih oblaka, spusta do zemlje i usisava sve pred sobom. Kako u samom “lijevku” vlada veoma nizak zracni tlak, a vrtlozno strujanje nerjetko dostize brzinu vecu i od 200 metara u sekundi, dogada se ono sto je neminovno: tornado usisava sve sto mu se nade na putu. Zahvaceni zracnim vrtlogom i izdignuti do samih oblaka padaju potom na zemlju zajedno s kisom - krovovi zgrada, jata insekata, domace zivotinje, ptice, ribe, zabe, rakovi, meduze, zmije, zitarice...
Tornado ponekad nosi i same ljude (vecina ih ne prezivi tu “avaturu”!), a jednom je pod silinom zracnog vrtloga letio cak i jedan zeljeznicki vagon sa 117 putnika. Srecom, let vagona nije bio dug, jedva nekih 25 metara, pa nije doslo do teske tragedije. Zabiljezeno je, takoder, da je 10. svibnja 1879. godine u Kansasu (SAD), tornado nosio jednu kravu vise od 700 metara. Srecom, preplasena zivotinja je pala u glib, te je zahvaljujuci tome ostala ziva!
Sudeci prema broju zabiljezenih pljuskova, izgleda da su ribe i zabe veoma cesto padale s neba: kisa riba, u kojoj je bila i jedna sipa od 25 centimetara, padala je na Boston (Massachusetts - SAD) 1841. godine; u lipnju su 1957. tisuce riba prekrile kolodvor Magnolia Terminal u Thoasvilleu (Alabama - SAD); ribe su 1899. kisile i u Wichiti (Kansas - SAD), a dvije godine kasnije na americki se gradic Kerchaw County srucio pljusak, kako je ostalo zabiljezeno, “somova, grgeca i riba slicnih rijecnoj pastrvi”!
U noci izmedu 22. i 23. srpnja 1892. godine padala je kisa s ribama i u Bijeljini (BiH), pa su cak i u primitivnoj napravi za mijerenje oborina u gradskoj meteoroloskoj stanici, ujutru, nadene dvije zive ribice, koje su plivale u kisnici!
Ipak, cini se, da su padavine riba najcesce u Aziji i Australiji. Tamo ih, izgleda, vise nitko ni ne registrira, a australijski prirodnjak Gilbert Whitley objavio je u uglednom mjesecniku ”Australian Natural History” (ozujak 1972. godine) cak pedeset “ribljih kisa”, koje su zabiljezene na ovom kontinentu. Neke su vrijedne da ih i mi pomenemo...