Dan McKane je zaboravio na umor. Pogledao je prema pucini, predosjecajuci prizor koji ce ugledati. Iz vlazne maglusine, koja se dizala sa morske povrsine, tiho je izranjao jedrenjak s pocijepanim jedrima, kojeg su, samo na trenutak, kormilar i on, vidjeli u bljesku jedne munje.
- Jedrenjak na vidiku! - cuo je glas jednog mornara.
Povik je privukao paznju i ostalih mornara. Okupili su se na pramcu i veselo mahali kapama.
- Kapetane! - viknuo je neko. - Hocemo li usmjeriti brod prema jedrenjaku?! Izgleda da im je nasa pomoc potrebna!
McKane nije nista odgovorio. Ponovo se prihvatio kormila upravljajuci “Sornado” prema jedrenjaku. Nakon desetak minuta kapetan je uspio da procita ime plovece utvare. Zvala se “Marlboro”. McKaneu je odjednom sinulo da je pred njim jedrenjak, koji je prije 23 godine nestao u Atlantskom oceanu.

Stravično otkriće
Uskoro se “Sornado” sasvim priblizio ostecenom brodu. Mornari su dozivali iz sveg glasa, ali im nitko nije odgovarao.
- Da ne spavaju?
- Nemoguce!
- Mozda je posadu napala kuga?
- Pogledacu o cemu se radi! - rekao je odvazno zapovjednik Dan McKane, iako je bio siguran da se pred njim nalazi jedan od onih ukletih jedrenjaka, o kojima se po luckim krcmama pricaju nevjerojatne price. - Hoce li jos netko sa mnom?!
Javise se cetvorica mornara.
Na “Marlborou” je vladala stravicna tisina. Kada su odvazni pomorci oprezno usli u kapetansku kabinu, bili su zaprepasteni prizorom kojeg su zatekli: za kormilom, na kojem se uhvatila paucina, stajao je, ljudski kostur odjeven u gomilu pozutjelih dronjaka!
Pregledali su i ostale prostorije i kabine. Umjesto posade, nasli su - 27 kostura!
sto se dogodilo na “Marlborou” i kakva ga je nesreca zadesila, nikada nije razjasnjeno. Zna se samo toliko da je nestao u olujnom nevremenu 1890. godine. Koliko je na pucini, kao “ukleti jedrenjak”, izazvao tragedija, nikda nije utvrdeno, ali se zna da je posljednja zrtva strave koju je sijao na svom lutalackom putu bio nesretni kormilar sa “Sornada”. Siroti covjek, kada je, osvjestivsi se, ponovo ugledao jedrenjak, istrcao je iz kabine i skocio u more. Ovoga puta, McKane mu nije mogao pomoci!

Teško rješiva tajna
Prica o ukletim brodovima nastala je, svakako, mnogo ranije nego sto je “Sornado” pronasao jedrenjak “Marlboro”. Prema podacima iz starih pomorskih arhiva, lutajuci se jedrenjaci prvi puta pominju krajem 16. stoljeca, u vrijeme kada je nizozemska flota imala prevlast na svim morima.
Pa ipak, nitko do sada nije uspio u potpunosti razrijesiti zagonetku fantomskih brodova.
U srednjem stoljecu, njihovo je pojavljivanje vezano za ceste napade gusara. Medjutim, kada su morska razbojnistva vec postala proslost, i dalje su se pojavljivali brodovi bez posada.
Poznato je da se i danas, svake godine, iz cuvenog Lloydovog registra u Londonu, u prosjeku, brise oko 5.000 brodova razlicitih velicina i nosivoati. Doduse, najcesce su to stara i dotrajala plovila, ali medu njima, svakako, ima i onih koji su postali “ukleti” i koji i dan-danas lutaju mnogim morima svijeta. Malo tkome je, naime, poznato da u Lloydovom registru postoji i rubrika u koju se iskljucivo upisuju brodovi, koji su nestali na tajanstven nacin. Ti se brodovi gotovo po pravilu, poslije niza godina, ponovo pojavljuju na morskim pucinama i tako nastaju nove price o lutajucim, fantomskim brodovima.
- Dugi sam niz godina radio na istrazivanju fenomena ukletih brodova - izjavio je glasoviti strucnjak za pomorstvo Dag Viesioninen. - Kroz moje su ruke prosli brojni nerjesivi dosjei i tek danas, na zalost, moram priznati da nisam napredovao dalje od pocetka. Iz godine su u godinu, sve moje pretpostavke padale u vodu i sve sam vise postajao nesigurnijim i zbunjenijim. Ukleti brodovi, u to vise ne sumnjam, jos dugo ce predstavljati misteriju koju ce biti vrlo tesko racionalno objasniti.
To je tacno. No, zasigurno najzamrseniji slucaj vezan je za jedrenjak “Palatin”, kojeg jos i danas pomorci smatraju najfantomskijim brodom na nasem planetu.
Godine 1752, taj je brod isplovio iz Nizozemske za Philadelphiju (SAD), noseci u svojoj utrobi neznan broj emigranata. Plovidba je, zbog neuobicajno tihog vremena, potrajala duze, pa je na jedrenjaku ponestalo hrane. Tada se posada pobunila i ubila zapovjednika, a vecinu sirotih emigranta ostavila bez hrane i umorila gladu. Nedugo zatim, jedrenjak je poceo propustati vodu, pa se nemilosrdna posada ukrcala u camce i iskrcala na obalu Block Islanda.
“Palatin” je neko vrijeme lutao morem, dok se na njega nije ukrcala grupa karipskih gusara, koji su nekolicinu prezivjelih nizozemskih emigranata bacili u more, a kada jedrenjak nisu uspjeli opraviti, gusari su ga zapalili i zauvijek napustili. Plamteca olupina nastavila je da luta juznim morima...
Od tada, pa sve do danasnjih dana, s vremena na vrijeme, uz obalu Block Islanda, ljudi vidaju neku neobicnu plovecu svjetlost i vjeruju da je rijec o ukletom “Palatinu”.

I kralj vidio misteriju
Tridesetih godina 20. stoljeca zavladala je prava histerija, jer su iz mnogi priobalnih krajeva Amerike poceli da pristizu izvjesca kako je viden fantomski jedrenjak. Zbog toga je 1932. godine, glasoviti novinar i radio komentator Edwin Hill, pokrenuo istragu, a zakljucke do kojih je dosao objavio u svojoj knjizi “Human Side of the News”:
“Dosao sam do zakljucka da je na stotine osoba vidjelo plamen ‘Palatina’ - pise E. Hill. - Ali, ta svjetlost je jedan fenomen, koji je u ovom kraju dobro poznat. Postoji neka neobicna, misteriozna svjetlost, koja se u nekim prilikama opaza na moru. I dan-danas, na Block Islandu postoje ljudi, koji bi stavili ruku na Bibliju i zakleli se da su vidjeli blistavu svjetlost na moru, iskreno uvjereni da je rijec o ‘Palatinu’ u plamenu!...”
cak je i engleski kralj George V, jos dok je bio princ, 1881. godine, ploveci na brodu “Inconstantu”, vidio tu misterioznu fantomsku svjetlost. Dogodilo se to 11. srpnja, u cetiri sata ujutro, a evo sto je doslovno princ zabiljezio u svom dnevniku:
“Usred crvene svjetlosti ugledasmo brod, vidjesmo jarbole i pocijepana jedra...
Brigantin je plovio k nama. Straza s pramca objavi da se brigantin priblizava, a casnik ga na kapetanskom mostu vidje isto tako jasno kao i straza na krmi; ova posljednja se zaputi prema pramcu i kada tamo stize, nije vise bilo ni traga od nekog broda. Noc je bila tiha, a more mirno.
To je vidjelo trinaest clanova posade s naseg broda, a dva broda iz eskadre - ‘Turmaline’ i ‘Kleopatra’ - pitali su nas, takoder, da li smo i mi vidjeli cudnu svjetlost i brod u njoj!...”
Godine je 1863, nedaleko otocja Galapagos, u vodama Tihog oceana, na zagonetan nacin, nestradao jedrenjak “Dalija” s 32 clana posade. Dvadeset godina kasnije, “Dalija” je pronadena u drugom kraju svijeta, izmedu otoka Falkland i Ognjene Zemlje, u Atlantskom oceanu. Na jedrenjaku je pronaden samo jedan mornar. Ono sto je dozivio i prezivio mora da ga je pogodilo u tolikoj mjeri da je izgubio razum i nikada se od tog soka nije oporavio. sto se, zapravo, dogodilo s “Dalijom” i njenom posadom, ostalo je zauvijek tajna.
Slicna je sudbina zadesila i americki brod “Marija Celesti”, koji je iz njujorske luke isplovio 4. studenog 1872. godine, noseci za Genovu (Italija) tovar ulja i alkohola. “Marija Celesta”, medutim, nikada nije stigla u vode Mediterana. Nestala je u Atlantskom oceanu. Organizirana je potraga i uskoro je, 5. prosinca, pronadena u blizini Azorskih otoka. Plovila je bez cilja, a o posadi nije bilo ni traga.
Slucaj je“Marije Celeste” uzbudio Ameriku i javnost je s pravom trazila odgovore na pitanja - sto se dogodilo s brodom i gdje je nestala posada? Da “M. Celeste” nisu presreli gusari?!
Ne, nemoguce, brodski je tovar bio netaknut. cak je i brodska kasa, u kojoj su se drzale dragocijenosti i novac za mornarske place, bila na svom mjestu.
Mozda je doslo do pobune na brodu?!
I ta je pretpostavka otpala, jer na brodu nije bilo tragova borbe.
Mozda epidemija neke zarazne bolesti?! Pozar, ciklon, zlocin...?!
Sve su teorije razmatrane i odbacivane, jer ih niti jedna cinjenica nije potvrdivala.
O ukletom bi se brodu jos dugo pisalo i pricalo da 12 godina kasnije, opet kod Azorskog otocja, nije pronaden jos jedan americki brod - “Bludard”! Na njemu, izuzev jednog crnog macka - kakvog li cuda - nije bilo ni zive duse! I u ovom slucaju, sve je na brodu bilo na svom mjestu, izuzev posade, koja je netragom nestala!

Što se dogodilo ?
U zanimljivom “Crvenom registru” londonskog “Lloyda” zabiljezen je i slucaj broda “Kopenhagen”. Bio je to velicanstven brod, s pet jarbola, opremljen najmodernijom opremom, ponos danskih graditelja, i svugdje gdje se pojavljivao izazivao je stanovitu pozornost ljudi.
Petnaestog je prosinca 1929. godine “Kopenhagen” napustio luku Montevideo. Bio je snabdjeven disel motorima i bezicnom telegrafijom, a njegovu posadu sacinjavalo je 60 kadeta danske ratne mornarice. Nekoliko dana kasnije, neki ga je brod vidio uz Rio de la Platu. I to je bilo sve sto se pouzdano zna o njegovoj posljednjoj plovidbi.
S “Kopenhagena” nije upucen nikakav radio poziv, i mada je organizirana obimna potraga nije prtonadeno nista, ni komad jarbola, dio palube, pojas za spasavanje... Nista!
Tek poslije godinu dana vidio ga je jedan mornar s otoka Tristan de Kuna. “Kopenhagen” je, navodno, plovio pored otoka, mirno jezdeci morskom povrsinom. Na njegovoj palubi nije bilo zive duse i brod je, uistinu, djelovao fantomski. Ni tada, a ni kasnije o njemu se nista vise nije saznalo...
Slican se slucaj dogodio i sa francuskim jedrenjakom “Roselie”, koji je 1840. godine, s posadom 36 mornara, zaplovio iz Havane prema dalekoj Europi. “Roselie” nikada nije stigla na svoje odrediste. Nekoliko je mjeseci kasnije jedrenjak naden kako pluta povrsinom Atlantika. Jedra su na njemu bila podignuta, teret je bio na svom mjestu, ali na brodu nije bilo nikog zivog, osim kapetanovog miljenika, kanarinca, u kavezu!
Deset godina kasnije, stanovnici I. Beacha, blizu Newporta, na R. Islandu, bilu su svjedoci nesvakidasnjem dogadaju. Jedan se jedrenjak, razvijenih jedara i sa istaknutom ratnom zastavom, punom brzinom priblizavao luci. Mnogi su pomislili da ce se nasukati u plicaku, ali je on s izuzetnom lakocom pristao uz obalu. Tek tada se moglo procitati njegovo ime - “Seabird” (“Morska ptica”). Bio je to jedrenjak kapetana Johna Haxhama, koji je upravo tog dana trebalo da pristigne iz Hondurasa.
No, kako se s jedrenjaka nitko nije pojavljivao, ljudi su se popeli na brod i, s zaprepastenjem, ustanovili da je bez posade. Na brodskom sporetu jos uvijek je kuhala kafa, na stolovima je bio serviran dorucak, brodske knjige uredno vodene bile su na svom mjestu, a navigacioni instrumenti potpuno ispravni. Jedina ziva dusa na brodu bio je jedan papagaj, koji je mirno stajao na kapetanskom mostu!
Šta se dogodilo s posadom, gdje je i kako nestala, zauvijek je ostala tajna.