Kako su neki istrazivaci uvjereni da se na morskom dnu Bermudskog trougla skriva tajna baza nepoznate intergalakticke (?!) civilizacije, ciji pripadnici za istrazivacke potrebe, s vremena na vrijeme, otimaju Zemljane, "usisavaju" zrakoplove i odnose brodove, profesor Sanderson navodi nekoliko promatranja misterioznih letecih objekata videnih pod morem.
Tajanstvena podmornica
Prvi slucaj registriran je 1963. godine blizu obala Puerto Rica, upravo u vodama koje pripadaju takozvanom ukletom Bermudskom trouglu.
Vojno pomorske snage Sjedinjenih Drzava su tih dana odrzavale uobicajne manevre. Zadatak je bio pronalazenje neprijateljske podmornice, a u manevrima su ucestvovali. vojni zrakoplovi UOSP, eskort od pet brodova, podmornice i nekoliko malih izvidackih aviona. Sve podmornice koje su ucestvovali u vojnoj vjezbi, kretale su se u rezimu "besumnog kretanja". A onda se desilo ono sto niko nije predvidio...
"Iznenada, u jeku vjezbe, kada se najmanje ocekivalo desilo se nesto izuzetno", kaze profesor Sanders, koji je tekst u casopisu "Tehnika molodezi" pisao na osnovu analize dokumenata VMS SAD. "Tehnicar hidroakustike na jednom od brodova javio je na brodski most da je jedna od podmornica izasla iz poretka i ocigledno je pocela da prati neki nepoznati cilj..."
Naravno, tehnicar hidroakustike nije znao kakav je to cilj, u prvom trenutku je pomislio da je to "mamac" koji je uvijek predviden u takvim pomorskim manevrima. Ali, raport tehnicara je zbunio oficire u komandnom punktu. A imao je i zasto: neidetifikovani ploveci objekat, kojeg je jedna od podmornica pocela da prati, prema preciznim elektronskim mjerenjima, kretao se pod vodom brzinom vecom od - 45 cvorova!
Dezurni oficir je odmah to javio komandantu broda, a taj se hitno povezao sa svoje strane sa stabom na kopnu. Koliko je bilo njegovo zaprepastenje kada je saznao da svi ostali brodovi, uskakujuci preko reda, javljaju na nosac aviona UOSP iste izvjestaje. U najmanje 13 dnevnika podmornica, brodova i aviona pojavili su se zapisi o tome da su njihovi hidroakusticari registrirali "nepoznatu superbrzu podmornicu", koja se pojavljivala i nestajala u vodama Bermudskog trougla.
Brzina – 150 čvorova!
Profesor Sanders navodi da su odgovarajuci raporti o pojavi "uljeza" odmah poslani komandantu Atlantske flote VMS SAD, a gotovo svi oficiri, tehnicka lica i drugi ucesnici pomorskih manevara posvjedocit ce, kasnije, u svojim sluzbenim izvjescima da su „svojim ocima“ vidjeli zagonetne signale na ekranima. Uz to, svi su odreda jednodusno izjavili da je, sudeci po karakteru registriranih signala, misteriozni ploveci objekat imao jednu jedinu elisu ili neki slican uredaj i da se kretao fantasticnom brzinom od - 150 cvorova!
Ruski pisac Solomon suljman, koji je ovaj zagonetni dogadaj opisao u svojoj knjizi "NLO iznad SSSR i drugih zemalja", kaze da se igra "macke i misa" nastavila i sljedecih dana. Cetiri dana je tajanstveni objekat izbjegavao zamke americkih podmornica i menevrirao u golemom radijusu i za sve vrijeme zrakoplovi VMS SAD pratili su njegovu plovidbu, primajuci njegove signale. Ali, to jos nije sve.
Sudeci prema izvjestajima hidroakusticara ovaj je zagonetni objekat uspjevao zaroniti na dubinu od 20.000 fita za samo nekoliko minuta. Drugim rijecima, manevrirao je u vertikalnoj i horizontalnoj ravni tako, kako to ne moze da manevrira nijedna moderna podmornica koju je konstruirao i izgradio covjek!
Onima koji to ne znaju treba kazati da je granica poniranja u to vrijeme najmodernijih podmornica bila najvise 6000 fita. Cak je i u cuvenom batiskafu "Trieste", napravljenom specijalno za dubinsko ronjenje, na kome je poznati oceanograf Jacques Piccard 1960. godine postavio rekord u poniranju u Mariansku udubinu na dubinu oko 35.800 fita, bilo potrebno za to 4,5 sati da bi izbjegao razaranje. A ovaj neidentifikovani ploveci objekat koji je vrsljao u vodama ukletog Bermudskog trougla manevrirao je gotovo od morske povrsine do dubine od 20.000 fita za svega nekoliko minuta!
Fantasticno!
"Drugim rijecima", zakljucio je profesor S. Sanders, javno se ocitujucI o ovom nesvakidasnjem slucaju, "tajanstveni je objekat morao bukvalno da pripada - drugom svijetu!"
Bijeg iz zamke
Americki novinari koji su tih dana pratili pomorske manevre u vodama Bermudskog trougla i koji su saznali za neobicnog “uljeza”, sjetili su se jos jednog slicnog desavanja, koji se odigrao u sijecnju 1960. godine.
Posade brodova argentinske ratne mornarice sto su tih dana plovile u zalivu Nuevo, 1300 kilometara juzno od Buenos Airesa, primjetile su nekoliko misterioznih podmornica. Zapravo, nisu ih vidjeli vec su ih registrirali precizni instrumenti na ratnim brodovima. Odmah je dignuta uzbuna i u vode zaliva Nuevo bacene su celicne mreze, koje su se u to vrijeme koristile u lovu na neprijateljske podmornice. Istodobno, u pomoc su pozvane americke snage i njihovi vojni eksperti. Vjerovalo se, naime, da se u zamci nalaze - tko drugi - nego sovjetske spijunske podmornice.
U uzbudljivi “lov” ukljucila se i “sedma sila”, tako da je svjetska javnost svakodnevno pratila dogadaje u zalivu Nuevo. Evo kako je o tome izvjestavala novinska agencija “Reuters”:
Reuters, 17 sijecnja
“Argentinsko Ministarstvo inostranih poslova predalo je notu ambasadorima 23 zemlje, u kojoj su se postavljala pitanja da li neka od nepoznatih podmornica u zivopisnom zalivu Nuevo pripada floti njihovih zemalja. Ministarstvo, takoder, zahtjeva da se podmornicama, ukoliko pripadaju jednoj od zemalja koje imaju diplomatska predstavnistva u Buenos Airesu, odmah naredi da s identifikuju kod argentinskih vojnih vlasti.
Odgovor na ovu notu, koja je upucena 13. sijecnja, do danas je dalo samo 17 zemalja i svi odgovori su negativni...“
Reuters, 18. sijecnja
“Jedan zvanicni predstavnik americke ratne mornarice izjavio je da su Sjedinjene Drzave uputile u Argentinu 13 pomorskih eksperata, koji ce pomagati u rukovanju specijalnim aparatima sto su za ovaj neobicni slucaj specijalno dopremljeni iz SAD, a koji ce pomocI da se uspjesno identifikuju nepoznate podmornice u zalivu Nuevo…”
sta se u meduvremenu zbivalo “na terenu”, nije tesko naslutiti. Argentinski i americki pomorski vojni eksperti pomogli su da se zatvore svi izlazi ka otvorenom moru. Tajanstvene podmornice (ukoliko se uopce radilo o podmornicama?!), nasle su se u naizgled bezizlaznoj zamci.
Tih su se dana Argentinci pridrzavali ratnog “bon-tona”, pa su posade zagonetnih podvodnih plovila pozvali na predaju. Medutim, kako nisu dobili nikakav odgovor u zadanom roku, uputili su upozorenje da ce, ukoliko se odmah ne predaju i ne pojave povrsini mora, upotrijebiti specijalne dubinske bombe. Zatim je dat signal da se “uljezi” uniste. Nekoliko sljedecich casova odjekivale su stravicne detonacije u zalivu Nuevo. Pa ipak, sve je bilo uzaludno!
Miseriozne podmornice su jednostavno nestale!
Uzaludna potjera
Kada su dignute celicne mreze, argentinski i americki vojni strucnjaci bili su vise nego zbunjeni. Nijedna mreza nije bila probijena. Cak nisu bile ni ostecene.
Specijalni uredaji za otkrivanje podmornica, koji su sa sobom donijeli americki mornaricki eksperti, registrirali su nestanak “uljeza”, ali gdje su i kako nestali, to je zauvijek ostala tajna.
Misterija iz argentinskog zaliva Nuevo posjetila je na slicne dogadaje koji su zabiljezeni u drugim krajevima svijeta.
U rujnu 1960. godine, australijski su ratni brodovi u blizini Sydneya, na dubini od 150 metara, registrirali prisustvo nepoznatog ploveceg objekta. Pokusali su da ga zarobe, ali je on, nakon nekoliko dana, jednostavno bestraga nestao!
Gdje i kako? To nikada niko nije ustanovio.
U Karipskom se moru, tih dana, nepoznata podmornica poigravala sa brodovima americke ratne flote. „Uljez“ je registriran na dubini od 180 metara i kada nije odgovorio na zahtjev da se identificira, baceno je nekoliko tona razornih dubinskih bombi ali je nepoznato plovilo naprosto nestalo neshvatljivom brzinom!
Meksicki su ribari, u to vrijeme, americkim vojnim vlastima prijavili tri slucaja izlijetanja nekakvih cigarolikih letjelica koje su zracile zelenkastim sjajem i koje su se kretale besumno. To se desavalo u vodama Bermudskog trougla i slucajevi su u ameickoj stampi dobili zavidan prostor.
A onda se dogodilo ono sto je potreslo SAD. U samoj njujorskoj luci sa zagonetnim podvodnim plovilom sudario se tanker “Alkaid”!
Tanker je pretrpio znatna ostecenja, a zagonetni podvodni objekat je nestao – neshvatljivom brzinom!
Pred očima svijeta
Ipak, najtragicnija epizoda odigrala se u kolovozu 2000. godine u ledenim vodama olujnog Barentsovog mora: gotovo pred ocima svjetske javnosti, za vrijeme pomorske vjezbe, nenadano je potonula ruska nuklearna podmornica “Kursk”. Dramu neuspjesnog spasavanja mornara iz olupine ruske podmornice pratio je cijeli svijet. Nazalost, sve je bilo uzaludno – 118 clanova posade okoncalo je zivote u ocaju i agoniji.
I dok je tragedija ruskih mornara sljedecih dana dobijala sve manje prostora na naslovnim stranama svjetskog tiska i neminovno tonula u zaborav, Vojno je tuzilastvo pokrenulo temeljitu istragu, a specijalna komisija sacinjena od najpoznatijih vojnih pomorskih eksperata pokusavala je odgovoriti na jedno jedino pitanje - sta je modernu nuklearnu podmornicu, ponos ruske mornarice, poslalo na dno?!
Na kraju, u javnosti je objavljeno nekoliko mogucih verzija, a jedna je posebno zanimljiva. Lansirao ju je moskovski tjednik “Aganjok” u kojem je ugledni ruski publicista Alexandar Nikonov “dokazao” da je “Kursk” zrtva – misterioznog ploveceg objekta, neke vrste morskog leteceg tanjira!
“…Jasno je da se nukelarna podmornica nije sudarila ni sa kakvom podmorskom minom, jer je mina za ovakve podmornice isto sto i sacma za slona!…”- napisao je Nikonov. „Isto je tako jasno da se Kursk nije sudario ni sa nekom drugom podmornicom, jer bi onda na dnu bile dvije a ne jedna podmornica!...“
Ko je vidio snimke „mrtve“ nuklearke mora mu biti sasvim jasno, smatra ugledni ruski publicista, da je podmornicu rasporilo nesto daleko ubitacnije i mocnije, najvjerovatnije misteriozni, neidentificirani ploveci objekat, plovilo koje ne pripada ni jednoj zemlji naseg planeta.
Dakle, leteci tanjir!
Fantasticno!
Ovakve hipoteze za obicne smrtnike, priznajem, zvuce krajnje nevjerovatno. Ali, znanstvenici koji istrazuju podmorske fenomene, medu njima i veliki broj uglednih i uvazenih oceanografa i vojnih strucnjaka, ne smatraju da je ta tvrdnja – pretjerivanje.
Naprotiv.
U tajnim dosijeima, u kojima svjetske velesile pohranjuju zagonetne pojave i nerjesene slucajeve jos uvijek se cuva detaljno opisani dogadaj, koji se odigrao 1963. godine. Tada je nekoliko brodova bilo osteceno, jer ih je ispod morske povrsine okrznuo neki neidentificirani ploveci objekat sto je ispod pucine jurio nevjerojatnom brzinom od 150 cvorova (oko 280 km/h)!
Da bi bilo jasno o kakvoj se brzini radi, recimo da najbrza podmornica ne uspjeva premasiti brzinu od 43 cvora na sat!
Brzina zagonetnog ploveceg objekta pracena je i modernim elektronskim uredajima. Doslo se do zakljucka da je misteriozno plovilo zavrsilo na dubinama od 20.000 stopa, a poznato je da podmornice uspjevaju zaroniti u dubinu od jedva nekih 2000 stopa!
Ruski publicista Alexsandar Nikonov tvrdi da vjerodostojna svjedocanstva o susretima sa tajanstvenim plovilima “koja ne pripadaju ni jednoj zemlji svijeta” nisu uopce rijetka, ali se o njima jos uvijek najcesce suti. Rusi, ali i Amerikanci, kaze on, zasigurno posjeduju ubjedljive zapise i dokumente. U brodskim dnevnicima najmanje 13 americkih ratnih brodova detaljno se spominju “incidenti” sa morskim neidentificiranim plovecim objektima!