U augustu/kolovozu, kada je snježni pokrivac na Zemlji najmanji, kada na sjevernoj polulopti još traje ljeto a na južnoj se zima završava, snijegom je pokriveno oko 8,7 posto ukupne površine Zemlje (od toga sedam posto južne i 1,7 posto sjeverne polulopte). U to vrijeme snježni je pokrivac težak cak - 7400 milijardi tona!
Naprotiv, u mart/ožujku, mjesecu s najprostranijim snježnim pokrivacem, težina snijega samo na sjevernoj polulopti Zemlje naraste do 13.500 milijardi tona. Pri tom najviše snijega padne na podrucje Rusije.

Od najmanje do najvece
Maksimalna visina snijega raste od Baltika prema okolici Moskve postupno, zatim naglo u podrucju Urala, da bi se opet smanjivala u ravnicama zapadnoga Sibira. Osobito je malena u Transbajkalskoj oblasti, dok dalje istocno opet raste. Snijeg rekordne visine - ne samo za Rusiji nego za cijeli prostor Eurazije - zabilježen je na poluotoku Kamcatki: do šest metara!
Na poluotoku Krimu, u dolinama Kavkazja i u središnjoj Aziji snijeg se redovito zadrži samo nekoliko dana u godini, dok se na dalekome Sjeveru, naprotiv, zadržava i po devet-deset mjeseci!
Snježna pahulja teži samo jedan do tri miligrama. Najbolje zbirke mikrofotografija sadrže više od 5000 snimki pahulja razlicitih oblika i struktura. Vrsta ima toliko zato što se pahulje vec u zraku neprestano mijenjaju, ovisno o vremenskim prilikama i gustini snijega koji pada.
Strucnjaci su ustanovili da gotovo u svakom kraju Rusije pada sasvim specifican snijeg. U središnjim podrucjima Rusije i u Sibiru snijeg cesto pada u obliku krupnih pramenova. Proljece 1944. donijelo je Moskovljanima pahulje s promjerom od 10 cm. Podsjecale su na tanjurice što se vrte a na crnom asfaltu vidjele su se kao velike bijele mrlje.
U Sibiru su zapažene pahulje s promjerom i do 30 cm. Tolike pahulje pobuduju dojam kao da se s neba spuštaju bijele šubare. Naocigled raste debeo, prhak snježni pokrivac.
Da bi pahulje uopce nastale, zrak treba da sadrži mirkoskopski sitna zrnca prašine koja posluže kao klice kristalizacije. Ako je zrak osobito cist i pri tom vladaju niske temperature, pada iskricav tzv. polarni ili dijamantni snijeg. Zbiva se to npr. u središnjoj Jakutiji pri temperaturama ispod minus 40 Celzijusa!

Neprekidna borba
U mecavi je gustina snijega dva do cetiri pa i višestruko veca. Na dalekom sjeveru Rusije, gdje mecave bjesne i tjednima, snijeg se zna stvrdnuti toliko da udarci sjekirom odzvanjaju kao da pogadaju kovinu.
Snijeg ima golemo znacenje za urod. U sušnim podrucjima (Povolžje i Kazakstan) snijeg je najvažnije vrelo vlage za tlo. Oružarima stvaraju brane za snijeg koji ucvršcuju i težinom valjaka, a na poljima ostavljaju visoke stapke (suncokreta i kukuruzovine) ili pak podižu plotove za snijeg oko površina s ozimim usjevima. Svaki hektar onda ce u proljece dobiti 800-900 kubika vode više. Naprotiv, u podrucjima Urala i Baltika nastoje da snijeg što brže okopni. Zato na njive u proljece prosipaju pepeo, da bi snijeg manje odbijao Sunceve zrake i brže se topio.
Studena zima bez snijega znaci prirodnu katastrofu za središnju zonu Rusije. Zemlja ostane bez golemog pokrivaca što štiti tlo od smrzavanja. Cim se temperatura površinskog sloja tla snizi do minus 30 C, ozimi usjevi propadnu. Onda u proljece treba da se njive iznova obrade.
Cim brzina vjetra dosegne 16-20 metara u sekundi, covjek više ne zna da li to snijeg pada ili ga vjetar samo raznosi s tla. Vidi se samo nekoliko metara daleko. Mjerenjima se zapazilo da snažna snježna oluja nosi preko svakog metra ceste do 10 kg snijega. Snježni nanosi gomilaju se ispred najmanje prepreke. Promet na cestama i željeznickim prugama zaustave vec zapuši visoki 50 do 100 centimetara.
Za borbu protiv snježnih nanosa i cišcenje prometnica godišnje se u Rusiji troše deseci milijuna rubalja. To je ogroman novac, ali drugogh izlaza nema, jer je snijeg na ovim prostorima dio tegobne sudbine koju je za sada nemoguce izbjeci ili umanjiti!