Dvojica uglednih znanstvenika napominju da pri dodiru s masom zraka jednakoj vlastitoj masi kometa eksplodira i da bi ta eksplozija bila umnogome slicna erupciji na Suncu, kod koje nastaje radioaktivnost. Golemi oblaci prasine od eksplozije, navode S. Welfare i J. Fairley, koje su izazvali svijetle noci na velikom dijelu zemaljske kugle dok su zrcalili sjaj Sunca, mozda su istodobno bili i radioaktivni, pa su naposljetku istresli svoju radioaktivnost cak negdje u Americi!
Danas medu vecinom znanstvenika prevladava misljenje da je sibirsku eksploziju izazvala kometa koja se isparila oko pet milja iznad sibirske tajge. Neki je cak poistovjecuju s kometom “Ence” koja je, kako je opce poznato, nekako bas u to vrijeme presijecala Zemljinu putanju!
Kometa se doista cini najprihvatljivijim prirodnim rjesenjem, ali neke stvari ipak ostavlja neobjasnjenim. Ako je to bila kometa niske gustoce, kako je uopce prosla kroz Zemljinu atmosferu?!...
Svi proracuni ukazuju da se trebala zaustaviti na njezinim vanjskim slojevima. Zatim, kamo je nestala "koma", koja okruzuje jezgro svake komete?!...

Sitne kuglice nadene u sibirskoj tajgi jedva se mogu smatrati ostacima kome ciji promjer moze iznositi cak i dvjesto tisuca kilometara!
Postoji jos jedan razlog koji govori protiv “kometske teorije”. To je balistika!
U svom zanimljivom novinskom serijalu “sto je palo u Sibiru”, N. Bjelcic upravo balisticke proracune suprotstavlja tvrdnjama onih koji smatraju da je nas planet 1908. godine imao “bliski susret trece vrste” sa repatom nebeskom lutalicom. Kaze:
“...Oboreno drvece, a njegov polozaj je brizljivo ucrtan na znanstvenim mapama, pokazuje da su bila dva udarna vala: jedan prije eksplozije koji je uzvitlao zrak kad je objekt prolazio kroz atmosferu, i drugi - kada je objekt eksplodirao!
Pomocu kompjutora i nakon rekonstrukcije leta onako kako su ga ocevici zamjetili, A. Monockov je dokazao da je objekt smanjio brzinu, tako da je ona neposredno prije eksplozije iznosila 0,7-1 km, kao sto je to kod normalnih meteora i kometa.
Ta je brzina slicna brzini kojom se krecu suvremeni mlazni avioni, i ukoliko je objekt eksplodirao pri toj brzini (koja je premala za kretanje prirodnih nebeskih tijela) tada bi prema zakonima aerodinamike trebalo imati masu od milijardu tona da bi mogao napraviti razaranje takvih razmjera. Sigurno je da takva tezina nije presudno znacajna za objekte koji lete svemirom, ali ako tako veliki objekt udari u zemlju, morali bi se naci ostaci tog cudovista!...”
Ima jos jedna teorija koja objasnjava tungusku misteriju. Ona je najfantasticnija i s njom smo poceli ovo poglavlje. Radi se o tvrdnji sovjetskog znanstvenika Vasiljeva - i ne samo njega - da se u tunguska prostranstva 30. lipnja 1908. godine srusio nepoznati interplanetarni brod ili kozmicka sonda!
Vasiljev nikako nije prvi znanstvenik koji se priklonio ovoj fantasticnoj teoriji. Prije njega su se za nju svojski borili Aleksandar Kazancev, dr. Aleksej Zoltov, dr. Feliks Zigelj i drugi. Medutim, ono sto je zanimljivo u slucaju znanstvenika Vasiljeva, jeste da je on svojevremeno bio jedan odnajzescih i najupornijih protivnika teorije koju sada zagovara!
sto je to utjecalo da Vasilje promijeni svoj stav?!

Što su znantvenici otkrili?
Glavni dokazni materijal za ovu nevjerojatnu teorij otkriven je na mjestu dogadaja, a otkrile su ga ekspedicije koje su nakon proslog rata detaljno pretrazile pusti kraj sibirske tajge. Bile su to sitne cestice, malene magnetitske i silikatne kuglice zakopane u smrznutoj zemlje i urasle u drvece, za koje se sasvim jasno zna da su - nezamaljskog podrijetla!
Magnetit, kako se pokazalo nakon temeljitih znanstvenih analiza, sadrzi previse nikla da bi bio s naseg planeta, a silikat sadrzi i sitne mjehurice plinova nalik onima koji su nam poznati iz spektralnih analiza svemirskih tijela. Pokazalo se, nadalje, da magnetitske kuglice sadrze i neke u nas vrlo rijetke egzoticne elemente, medu njima cak i - iterbij!
Ali, to su samo neki od dokaza teorije o eksploziji stranog, interplanetarnog svemirskog broda. Ima ih jos.
U vrijeme kada je doajen tunguskih istrazivanja, Leonid A. Kulik, strpljivo prikupljao svjedocanstva onih koji su vlastitim ocima vidjeli tajanstveno nebesko tijelo nekoliko trenutaka prije eksplozije, znatan broj Tunguza dalo je gotovo identicne izjave: “plamteci predmet” bio je cilindricnog oblika, podsjecao je na “cijev” ili “tubu”, sijao je “plavkastobijelom svjetloscu”, a iza sebe je ostavljao “sirok trag visebojnog dima u atmosferi”!
Brzina tog brisuceg “cilindricnog tijela”, bila je u pocetku trideset ili cetrdeset milja u sekundi, dovoljno da bi se moglo govoriti o visokoj kinetickoj energiji eksplozije, ali je ruski akademik, geofizicar prof. dr. Aleksej Zolotov, kasnije odredio tocnu brzinu neobicnog leteceg predmeta. Istodobno, preciznom usporedbom efekata balistickog vala i snage eksplozije zabiljezenog u godovima drveca tunguske oblasti, sovjetski je znanstvenik izracunao da je kratko prije eksplozije brzina bila, vjerojatno, jedna i po do dvije milje u sekundi - blizu 7000 milja na sat!
Osim toga, zakljucio je profesor Zolotov, ovo tajanstveno tijelo nije palo na zemlju. Eksplodiralo je u zraku, na visini otprilike 20 kilometara. Eksplozija je bila veoma jaka i bila je pracena nepojmljivim zracnim talasom. U radijusu od 20 kilometara od epicentra, drvece je oboreno u radijalnom pravcu. Ali nema nikakva kratera, nikakve jame, a dijelovi tijela nisu pronadeni!
I jos nesto. Nijedno prirodno svojstvo nije utvrdeno kod ovog zagonetnog tijela. Preostaje, dakle, da se radilo o vjestackom!
"To je bio NLO!"- tvrdi Zolotov. "Ali, ne leteci tanjir u kojem, prema predstavama nekih ljudi lete vanzemaljci, nego NLO bomba, snage otprilike 40 megatona. Bila je namijenjena za demonstraciju, da privuce nasu paznju, nesto kao signal-poruka iz drugog svijeta!..."
Jedan drugi ruski znanstvenik, profesor dr. Feliks Zigelj, takoder je uvjeren da se radilo o svemirskoj letjelici. On istice da su ocevici zamijetili predmet iznad sebe i istodobno culi zaglusujucu buku, sto je moguce samo u slucajevima kada je brzina leteceg tijela malo veca od brzine zvuka.
Ako je predmet prosao kroz atmosferu brzinom 30 do 40 milja u sekundi, dr. Zigelj smatra da su ga “ocevici prvo vidjeli, a tek kasnije culi njegovu buku, poput grmljavine koja uslijedi nakon bljeska munje”. Konacno, brzina ne bi mogla prelaziti nekoliko milja u sekundi, zakljucuje ruski znanstvenik, ili bi pak bilo nemoguce da ocevici dobiju konkretnu vizuelnu impresiju o obliku tajanstvenog leteceg tijela.
Nijedna teza, izuzev teze o eksploziji interplanetarne letjelice, ne moze objasniti lagano spustanje predmeta u obliku “tube” i s vatrenim repom, sto se, ipak, nije uspio prizemljiti. Nadalje, u prilog tvrdnji da se radilo o kozmickoj letjelici govori i svjedocanstvo jednog poljskog astronoma koji je kriticne noc, 30. lipnja 1908. godine, bio dezurni u opservatoriju Tatranska. On je, navodno, u sami osvit zore na obzorju zapazio neobicno “svjetlece tijelo koje je iznenada promijenilo kurs prkoseci svim poznatim zakonima mehanike”!

Katastrofa kozmičkog broda
Ali, ni tu se ne zavrsava lista argumenata, koji govore u prilog tvrdnji o eksploziji neidentificiranog leteceg tijela, po svoj prilici pristiglog iz galaktickih prostranstava. Naprotiv!
Ranije su znanstvenici smatrali da je tunguska katastrofa unistila tajgu u kruznom obliku. Kasnijim se istrazivanjima ispostavilo da je tajga unistena u obliku grubog trougla. sto to prakticno znaci?
Raspravljajuci o tome, ruski profesor dr. Felik Zigelj, kaze:
- Ocito, ova asimetrija se nemoze objasniti efektom balistickog vala, jer njen efekat nije bio isti u svim pravcima!
Poslije ekspedicija koje je 1959. i 1960. godine organizirala sovjetska Akademija znanosti, profesor dr. Aleksej Zolotov se pojavio s objasnjenjem koje je bilo prihvatljivo i dr. Zigelju, a i drugim strucnjacima: eksplozija je imala nepravilan oblik, jer je eksplozivni materijal bio zatvoren u nekoj vrsti skladista ili kontejnera! Upravo je struktura tog skladista uzrokovala nepravilno praznjenje eksploziva. Letece tijelo se sastojalo od najmanje dva dijela: materije sposobne za nuklearnu eksploziju i - neeksplozivne kore!
Postoji li ikakav cvrst dokaz za sve to?
- Svakako - tvrde dr. Zigelj i dr. Zolotov. - Tu su male silikatne i magnetitske kuglice, koje su otkrivene na mjestu katastrofe, a zna se sa stopostotnom sigurnoscu da nisu zemaljskog podrijetla!
Razradujuci teoriju o katastrofi kozmickog broda nepoznatih misionara iz svemira, profesor dr. Feliks Zigelj, u suradnji s nekolicinom ruskih eksperata u oblasti aerodinamike, iskusnih u modernoj raketnoj tehnologiji i gornjim atmosferskim putanjama, dosao je do niza zanimljivih zakljucaka.
Kada je A. I. Manotskov, poznati dizajner zrakoplova, napravio mapu leta zagonetnog predmeta kroz zrak, njegovi su se proracuni slagali s otkricima prof. dr. Zolotova, koji je tvrdio da je “leteca tuba” stigla brzinom manjom od brzine kojom bi letjelo prirodno svemirsko tijelo. Meteoriti u atmosferi obicno jure izmedu devet i trinaest milja u sekundi, a precizni proracuni ruskog znanstvenika A. I. Manotskova dokazivali su da je tijelo, priblizavajuci se Zemlji, smanjilo brzinu na oko pola milje u sekundi, sto se moze usporediti s danasnjim najbrzim svemirskim brodom!
Kakva je, zapravo, bila putanja nepoznatog tijela kada je uslo u Zemljinu atmosferu?

“Balet” iznad Sibira!
O tome se posljednjih desetljeca najvise diskutiralo, jer se mnogi istrazivaci i znanstvenici u svijetu slazu da je odredivanje putanje leta veoma bitno za tocno otkrivanje identiteta tajanstvenog tijela.
Neki od prvih tumaca tunguske misterije, koji su svoje misljenje i stav bazirali iskljucivo na iskazima ocevidaca i seizmickih efekata, dosli su do zakljucka da se tijelo kretalo iz pravca jugozapada prema sjeveru-sjeveroistoku!
Medutim, istrazivac E. L. Krinov, koji je 1929. godine boravio u pustoj tunguskoj tajgi pretpostavio je da je putanja leteceg “cilindra” ili “tube” isla od jugoistoka prema sjeverozapadu. Kasnija otkrica i dokazi do kojih je dosao ruski znanstvenik Florenski, uvjerili su ga da i “raspored srusenog drveca, kao i distribucija svemirske prasine, ukazuju da je zagonetni predmet dosao s istoka-jugoistoka”!
Profesor dr. Aleksej Zolotov i sam je dugo vremena proveo proucavajuci putanju zlosrecne kozmicke letjelice. On je analizirao uspravno drvece, koje nosi tragove balistickog udara i udara eksplozije. Tako je dosao do zakljucka da je zracni val, koji je uzrokovao relativno manju stetu u usporedenju s detonacijom, sasvim odredeno, stigao iz pravca - jugozapada!

Otkrice dr. Zolotova zbunilo je mnoge znanstvenike. Iz kojeg pravca je doletjelo tajanstveno tijelo? Da li iz pravca jugoistoka, kako je tvrdio Florenski, ili iz pravca jugozapada, kako je smatrao dr. Zolotov?
U pocetku, izgledalo je, da ce biti veoma tesko pomiriti ova pitanja. Jer, mnoga znanstvena promatranja uvjerljivo su govorila da su u pravu i jedan i drugi ucenjak, jer je let iz oba pravca bio sasvim moguc, a sto je bilo najzagonetnije, mogao se i dokazati. Ali, zar se predmet mogao skoro istovremeno pojaviti na dva razlicita mjesta udaljena stotinjak milja?!...
Problem o razlicitim putanjama bio je rjesen na fantastican nacin. Znanstvenici su se slozili da su obje putanje misterioznog leteceg tijela - bile tocne!
Leteci je predmet - a to je mogao samo svemirski brod ili sonda - izveo “baletsku predstavu” iznad Sibira, cudesni luping, prije nego sto je dozivio katastrofu i nestao u vatri i eksploziji!
Do tog je zakljuca dosao i dr. Feliks Zigelj, a njegova studija o svjedocanstvima ocevidaca, analize vrsene za vrijeme pretrazivanja sibirske tajge, polozaj povaljanog drveca i ostalih efekata tunguske katastrofe, uvjerili su ga da je prije eksplozije, “letece tijelo u atmosferi opisalo veliki luk od 375 milja”, neobican zracni manevar koji nije u stanju naciniti niti jedno poznato prirodno tijelo iz kozmosa!
Zigeljovu tvrdnju potkrepljuju i nalazi prof. dr. Zolotova, koji je u opustosenoj sibirskoj tajgi otkrio takozvano “biofizicko polje”, za koje se vjeruje da je epicentar tunguske katastrofe. U tom je polju otkriven neuobicajeno visok postotak cinka, broma, natrija, zeljeza, olova i drugih elemenata koji - kako tvrdi ruski znanstvenik - nisu uopce tipicni za jezgru komete, ali je sasvim moguce da potjecu iz umjetne svemirske konstrukcije!