Strucnjaci koji su radili u Komisiji za izucavanje meteorita i svemirske prasine sibirskog odjela Akademije znanosti, 1988. godine su lansirali teoriju o eksploziji - sunceve plazme! Rijec je o ioniziranom plinu koji ima neobicna svojstva. Takve plazme mogu biti razlogom magnetskih bura jer - kao i metal - provode toplinu i elektricitet. Sunceve plazme mogu stvoriti tijela razlicitih oblika - loptasta, elipticna ili “cilindrasta” i “tubasta”, kako misteriozno plamtece tijelo sto je 1908. godine eksplodiralo iznad Sibira, opisuju drevni ocevici.

Supermočna eksplozija
Potrebno je navesti jos jednu teoriju, koju je 1988. godine na svojim stranicama afirmirao sovjetski casopis “Socijalisticka industrija”, a ona se svodi na sljedece:
Kada se gigantska metoritna tijela krecu kroz Zemljinu atmosferu nadzvucnom brzinom, na njima se stvara izuzetno snazan pozitivni elektricni naboj. U nekim slucajevima on moze dostici kriticnu velicinu i tada izmedu njega i Zemlje dolazi do elektricnog praznjenja. Takva pojava nam je dobro poznata. To je munja, koja nastaje izmedu elektricni nabijenog oblaka i povrsine naseg planeta.
Medutim, elektricni naboj nastao na meteoritu, neminovno mora biti visekanalni. On se mora sastojati od vise tisuca odvojenih munja. Na njih se - pretvarajuci se u elektricnu - i trosi najveci dio kineticke energije tijela koje pada. I ta ogromna energija, oslobadajuci se za veoma kratko vrijeme, dobija karakter - supermocne eksplozije!
Upravo, sa pozicije jedne takve elektricne eksplozije postaju lako objasnjivi mnogi misteriozni efekti, koji su zapazeni za vrijeme pada “tunguskog meteorita”. Ocevici su, kako smo naveli, tvrdili da se “ognjena lopta, priblizavajuci se Zemlji, pretvorila u ognjeni stub, koji je trenutacno nestao poslije cega se u tom pravcu mogao vidjeti zarki stub dima”.
Jasno je da je snop od mnogih tisuca munja, posmatran sa strane, morao da izgleda kao ogroman, gigantski svjetlosni stub. Temperatura plazme mogla je da iznosi i nekolik milijuna stupnjeva. U spoju s visokim pritiskom u zoni praznjenja, ta je temperatura jos na velikoj visini nad Zemljom morala ispariti veliki dio meteorita. A preostali je dio, prilikom kataklizmicne detonacije, mogao se pretvoriti u istopljene djelice i manje komade koje je eksplozija odbacila stotinama kilometar od epicentra.
Ako prihvatimo teoriju elektricne eksplozije, onda se moze kazati da su dogadaj u Sibiru pratila tri tipa udarnih valova: aerodinamicni, sferni i cilindricni. Aerodinamicni je nastao prilikom leta meteorita nadzvucnom brzinom, sferni prilikom eksplozivnog sirenja pregrijane materije meteorita, a cilindricni kao rezultat spajanja udarnih valova od odvojenih munja!

Ostaje tajna
Zbog toga sto je temeljni dio energije izdvojen u obliku munje, upravo je cilindricni udarni val morao biti naintenzivniji. A to upravo objasnjava vaznu proturijecnost u podacima o zagonetnom dogadaju. Jer, najveci broj dokaza govori da je do eksplozije doslo na visini - iznad zemlje!
Medutim, postoje i podaci, koji svjedoce o sirenju udarnog vala po samoj zemlji. U korist ovog posljednjeg govori cinjenica da su okolna brdasca, takozvane “sopke”, odigrale ulogu ekrana, koji je zastitio sumu sto je rasla u sjenci “sopki”. A, vrhovi su drveca bili presjeceni paralelno s obzorjem. To je mogao da ucini samo val koji se sirio nad samom povrsinom zemlje!
Pazljiva su motrenja u podrucju epicentra pokazala da minerali i bioloski objekti ovdje nose neupitne tragove djelovanja intenzivnog pozoka jakih ionizirajucih zracenja. Uz pomoc hipoteze o elektricnom praznjenju - i ta se pojava lako objasnjava. Kako su pokazali opiti, supermocna elektricna praznjenja, pored potoka svjetlosti, pracena su i intenzivnim rendgenskim zracenjem, a u nizu slucajeva i - potopima neutrona!
Logicki je pretpostaviti da tako snazno elektricno praznjenje mora izazvati ne samo snazan poremecaj geomagnetnog polja Zemlje, vec i dovesti do intenzivne promjene magnetizma naseg planeta, sto je i zapazeno prilikom pada zagonetnog tijela. Lako se objasnjava i ubrzani porast mladica u tom kraju - do toga je moglo doci povecanjem vezanih kemijskih spojeva azota, sto se prakticno uvijek javlja prilikom snaznih elektricnih praznjenja!
Bilo kako mu drago, tunguska misterija ostavlja prostora i za nova znanstvena istrazivanja, potvrde i provjere, pa ce se narednih godina mozda cuti i neke druge nista manje nevjerovatne verzije o kojim jos i ne sanjamo.