Znanstveno je utvrđeno da ljudski organizam reagira drukčije na svaku boju. Naučnici, međutim, nisu zainteresirani za spiritualne i psihičke aspekte i na boju gledaju samo kao na talasne dužine, vibracije i energiju. Tako možemo podijeliti boju na tri aspekta: svjetlo, hemija i senzacija. Svaki ima svoje zakonitosti i jedinstven fenomen.
Hemija boje uključuje pigmente i sastojke, kao i tri primarne boje - crvenu, žutu i plavu. Potrebne su nam dvije boje da bismo dobili još jednu i one se stapaju na sljedeći način: crvena i žuta daju narandžastu, žuta i plava daju zelenu, a plava i crvena daju ljubičastu. Sve ove boje prelaze u crno.

Stalni uticaji
Fizika boje uključuje svjetlo, a tri primarne boje su crvena, zelena i plavo-ljubičasta. One se – kako je znanao - stapaju na sljedeći način: crvena i zelena daju žutu, zelena i plavoljubičasta daju svijetlotirkiznu, a crvena i plavoljubičasta daju grimiznu boju. Bijela je jedinstvo svih nijansi i ona je temelj svih boja.
Sensorski aspekt boje je vizuelan i u najširem aspektu obuhvata fizilogiju i psihologiju. Ovdje vidimo tri primarne boje - crvenu, žutu i plavu – ali se tu ubraja i zelena boja. One su sve jedinstvene i sve druge boje dolaze iz tih četiri. One se ujedinjuju u sivu boju.
Crvena, narandžasta i žuta su magnetske boje. One zrače toplinu, aktiviraju i stimuliraju čovjeka, dok su plava, indigo i ljubičasta hladne boje i djeluju umirujuće na ljudski organizam, a znanstvenici ih nazivaju - električnim. Zeleni zrak u sredini nije ni topao ni hladan i djeluje kao ravnoteža između toplih i hladnih zraka. Tople boje crvenog, narandžastog i žutog intenziteta magnetiziraju nas uz zemlju, daju nam naš magnet, našu energiju i funkcioniraju na tom nivou.
Crveni zrak poznat je kao duh života i ako u našem psiho-sistemu nemamo dovoljno crvenog zračenja, neminovno postajemo letargični, nemotivirani i spori. To dakako utiče i na našu krv i mentalnu ravnotežu, što se najčešće manifestira vrtoglavicama prilikom ustajanja. To je zato što nam je putem naših stopala potreban stalni kontakt sa zemljom i dok ležimo postajemo demagnetizirani, tako da naša životna energija, crveni zrak ili duh života, ne može na uobičajeni način proticati kroz naš organizam.

Tajne univerzuma
Uprošteno govoreći, mi smo uronjeni u elektromagnetske talase energije čiji su veoma mali dio boje duge. Otkrili smo samo osam zraka a ima ih ukupno dvanaest, uključujući radio i TV talase, mirkotalase, infracrvene i ultraljubičaste zrake. Znamo da postoje još i gama i kosmički zraci o kojima nažalost još uvijek ne znamo dovoljno, iako su predmet složenih izučavanja mnogih znanstvenika današnjice, jer se smatraju ključem za odgonetanje nebrojenih tajni koje skriva univerzum.
Znanost je utvrdila da sunčani zraci u biti nisu topli. Tek kada udare o našu atmosferu počinju se zagrijavati i davati toplinu. Zemlja također ima eterični omotač koji čovjek u svom neznanju lomi i permanentno uništava. Što je najgore izljevamo kemikalije u eter, što zagađuje atmosferu. Čak i slanje svemirskih letjelica oštećuje i uništava finu atmosfersku mrežu koja je naša zaštita od vanjske hemisfere. Danas je znanost uznapredovala na mnogim poljima, ali su nam uz nju potrebne i neke druge vrijednosti, prije svih filozofija i mudrost kako ne bismo uništili sebe.
Istraživanjima je utvrđeno da svaka od boja ima svoju talasnu dužinu i stepen vibracije, ali to jasnije možemo vidjeti tek kada boje stavimo u jedan konus. Crvena se stavlja na dno jer ima najduže talasne dužine, ali i najsporiju vibraciju - ima najnižu frekvenciju. Kako idemo uvis, prema narandžastom zraku, talasna dužina postaje kraća, a vibracija brža, i tako sve do vrha konusa. Kada dođemo do vrha, imamo ljubičastu koja ima daleko najbržu vibraciju.

Dostići centar u sebi
Kada pogledamo niz konus, možemo zamisliti cijeli set krugova. Središte je ljubičasta, a periferija crvena. Svi živimo na periferiji života i ne tražimo središte. Kada u sebi nađemo centar onda nalazimo mir i potpuno ispunjenje. Čovjek nikad neće naći sreću živeći na površini, tek kad nađe središte otkriće se znanje, mudrost i razumijevanje. Ljubičasti zrak, koji se nalazi u centru krugova, pročišćava i pomaže nam da dostignemo ono što je plemenito, čisto i božansko – to jest da otkrijemo samo središte u nama samim.
Svaka boja ima svoju komplementarnu boju. Kada razmišljamo o crvenom zraku, odmah privlačimo zeleni zrak koji je njegova slika. Crveni zrak takođe privlači i plavi zrak koji se koristi kao njegova komplementarna boja za liječenje.
Ovo su komplementarne boje: crvena privlači zelenu i plavu; narandžasta privlači indigo, a žuta privlači ljubičastu.
Pošto je zelena u sredini spektra, ona nema komplementarnu boju u spektru i nije ni topla ni hladna, ali se zelena i grimizna boja često koriste kao komplementarni zraci. Grimizna nastaje iz infracrvenih i ultraljubičastih zraka svjetlosti, ali kako nema gustinu boje ne možemo je vidjeti koristeći prizmu.
Kada bojom liječimo, moramo koristiti boje iz toplih i hladnih dijelova spektra kako bismo donijeli ravnotežu cjelokupnom sistemu na kojem se temelji ljudsko zdravlje. Svaka bolest ili dishharmonija u organizmu obično se manifestira kao višak jedne boje. To dakako može biti pretjerana količina boje bilo iz toplog spektra, koja uzrokuje groznicu, ili iz hladnog spektra, koja utiče na ravnotežu. Uvodeći traženu boju, tjelesni sistem ponovo nalazi ravnotežu. Počinjući i završavajući tretman iscjeljivanja bojama - sa zelenim zrakom dolazi do mira i harmonije u ćelijama koje su bile pogođene i samim tim djelovale disharmonično.