Za stare Egipćane boja je bila nadnaravna sila. Obožavali su sunce jer su bili svjesni da bez njega ne bi blio ni svjetlosti ni toplote, ne bi bilo ni samog života. Gradili su hramove boja za liječenje, gdje su ljudi odlazili da bi okrijepili dušu i tijelo. Sunce jeste najvažnije, ali kao i u svemu u životu, i tu postoji ravnoteža: kad ga je suviše, i sunce može spržiti i uništiti.

Moć obojenih zraka
Boje duge vidljive su kada sunčeve zrake prolaze kroz zrak ispunjen kišnim kapljicama. Čestice vlage djeluju ka prizme i odražavaju boje koje su unutar bijele svjetlosti. Sigurno ste poslije snježne oluje vidjeli snijeg smrznut na drveću, a kad sunce ponovo zasja, drveće se zapali poput vilinskog svjetla. Snijeg koji se topi djeluje kao prizma i isijava boje duge.
O iscjeljiteljskim moćima obojenih zraka pisali su još stari Grci ostavivši iza sebe spoznaju i filozofiju boja. Boja jeste nauka, ali je također i duboka filozofija i ta dva aspekta uvijek idu jedan s drugim. U srednjem vijeku, Philippus Aureolus Paracelsus (1493-1541) je ponovo aktuelizirao moć obojenih zraka u liječenje, iako je takođe koristio i bilje i iscjeljuću moć muzike. Bio je to genije koji je živio ispred svog vremena i nije čudo što su ga proganjali u cijeloj Evropi, ismijavali njegov rad i, nažalost, uništili veliki broj njegovih rukopisa nerprocjenjive vrijednosti. Danas se o njemu govori kao o jednom od najvećih iscjeljitelja svog vremena.
Engleski prirodnjak, matematičar, astronom i teolog, sir Isaac Newton (1642 - 1727), otkrio je da čovjek, gledajući kroz prizmu, može vidjeti sedam boja. Kada je pokušao da ih dalje razlaže i lomi, otkio je da to nije moguće. Iz te činjenice došao je do veoma zanimljivih zaključaka.
Kako je poznato, sedam je veoma značajan broj.

Tajna broja Sedam
''Svojim tajnim silama, broj sedam održava opstojnost svih stvari; on omogućuje život i kretanje; on ima uticaja čak i na nebeska tijela!'' – smatrao znameniti grčki liječnik Hipokar (460 – oko 377 pr.n.e.). I uistinu, broj sedam je po svemu poseban broj. U 'Starom zavjetu' broj sedam se pominje 77 puta i predstavlja sveti broj. Taj broj već tisućljećima služi kao simbol sreće i savršenstva. Sedam odgovara broju planeta, broju dana u nedjelji, broju nebeskih sfera i mjesečevih perioda, broju anđeoskih hijerarhija itd. Za Egipćane sedam je bio simbol vječnog života.
Vjeruje se da je broj sedam posjeduje magične moći. U nekim se orijentalnim zemljama, kao što je Iran, vjeruje da će se porodilja lakše poroditi ako se uz nju stavi košara sa sedam različitih plodova i sedam vrsta aromatskih sjemenki, a novorođenom djetetu ime se daje tek sedmog dana nakon porođaja. Ako je dijete muško, pored njega se prvih sedam dana stavlja isukana sablja, jer se vjerovalo da će zbog toga u životu biti hrabro i odvažno. Da bi im brak bio sretan, marokanske bi djevojke odlazile na rijeku i sedam puta zahvatale vodu u prazan vrč, te u vodu bacale sedam šaka žita, nadajući se da će roditi mnogo djece i da će djeca biti zdrava. Žene koje nisu mogle roditi, svojim bi pojasom opasivale sedam puta određeno stablo, a onda bi se vezale za jedan od sedam konopaca pričvršćenih za najviše deblo. Da bi se očistile od uroka, sirijske djevojke bi zaranjale u more i puštale da preko njih prijeđe sedam valova, a da bi se umrloj osobi oprostili svi grijesi, preko njenog groba trebalo je povući sedam crta. Vjeruje se da duša umrle osobe nad grobom bdije sedam dana.

Mistične sile
U numerologiji, sedam je broj tajanstvenih moći i mistike. U prošlosti su mu pridavane ezoterična svojstva. Sedmi sin sedmog sina u proslošti je smatran osebujnom ličnošću koja je ovladala mističnim silama vidovitosti i proročnosti. Najpoznatiji numerolozi i danas su uvjereni da ima istine u tim drevnim vjerovanjima. Osobe rođene u znaku sedmice, kažu, privlače okultno i uživaju u neobično bogatom unutrašnjem životu, maštovite su i pronicljive. Njihova sklonost ezoteričnim, filozofskim i mističnim znanjima može da im postane životno opredjeljenje. One žele da proniknu u dubine vlastitog bića, u "unutrašnji prostor" duševnosti i da objasne nebojašnjivo.
Znanost smatra da se nakon perioda od sedam godina sve ćelije obnavljaju u ljudskoji tijelu, čovjek ima sedam čula, od kojih dva još treba istražiti. To je moć da se čuje iz druge dimenzije i vidi ono što se tek treba da dogodi (vidovitost). Kad jednom uđemo u bit života, otkrićemo da živimo u veoma uređenom svijetu. Ljudi su ti koji ga svojim ponašanjem remete i dezorganizoraju.
Sedam boja čine mnoge kombinacije: dodajmo crno i imat ćemo sjene, dodajmo bijelu i imat ćemo tonove. Za crvenu se kaže da ima hiljade različitih boja unutar svog spektra, ali za svaku možemo reći da je prava ona koju vidimo kroz prizmu. Ovo je boja koju umjetnici nastoje naslikati kako bi uhvatili dubinu svjetlost.

Crveno nagovještava rat
Živimo u svijetu dvojnosti: pozitivno i negativno, tama i svjetlo, toplo i hladno... Boje su iste: imaju topli i hladni spektar, i pozitivne i negativne atribute. Pozitivni atributi su tonovi, a negativni sjene, i jedine koje ne idu uz ovo pravilo su neke zelene i plave boje. U zelenoj imamo jake tamno-zelene tonove koji nam daju snagu, a u plavom nizu imamo kraljevsku plavu i mornarsko plavu koje oslikavaju pozitivne kvalitete.
Sretni smo što možemo nositi odjeću raznih boja jer su ih u prošlosti mogli priušiti samo osobe plemenitog soja. U to vrijeme koristile su se prirodne boje i bile su veoma skupe. Danas se koriste sintetičke boje što nam omogućuje širok izbor. U starom Rimu vlastela je nosila purpurne tunike jer je ta boja označavala moć i predstavljala simbole plemstva i vlasti. U vremenima mudrosti i trezvenosti, nosile su se tamne boje. Kada se ljudi osjećaju slobodnim i bezbrižnim, obično nose svjetlije boje. Zanimljivo je posmatrati boje sezona i kako se mijenjaju u svijetu mode.
U svijetu je posljednjih godina bilo mnogo crvene koja otkriva snagu, hrabrost i pionirski duh s njene pozitivne strane, ali njena negativna strana su nasilje i brutalnost čiji smo bili svjedoci devedesetih godina prošlog stoljeća. Prisjetimo se da je uoči Drugog svjetskog rata bila u modi crvena boja, a pri kraj rata sve popularniji su bili svijetloplavi tonovi, najavljujući mir i donoseći  iscrpljenje koje je svima bilo potrebno.