Sakralni umjetnici su hiljadama godina iscrtavali oreole oko spiritualnih bića koje su slikali, što je posebno karakteristično za umjetnike iz doba renesanse. Na Istoku, umjetnici ne samo da su stavljali oreole oko glava svetaca nego su i njihova tijela 'odjevali' u prekrasne aure. Tako, na Tibetu, budistički slikari Buddhin lik uvijek ozračuju aurom od sedam duginih boja. Izrazi kao što su "crveno mi je pred očima" ili "pozelenio od zavisti" potiču od najranijih vremena, kada je čovječanstvo razumjelo istinsko značenje obojenih zraka.

Ljudska atmosfera
Prije prvog svjetskog rata, dr V. Dž. Kilner, koji je radio u londonskoj bolnici St.Tomas, izumio je aparat koji je isključivao izvjesne svjetolosne zrake kako bi učinio vidljivom ultraljubičastu svjetlost. Trebalo mu je nekoliko godina da napravi ekran koji bi mogao koristiti, ali su on i njegove kolege otkrili da je svako ljudsko biće okruženo slabom svjetlosnom  izmaglicom za koju je rekao da se u svim pravcima širi oko dvadeset do četrdeset centimetara i da je obično ovalnog oblika. Ponekad je gubila taj ovalni oblik pa su se u njoj pojavljivale tamne mrlje. Takođe je otkrio da se snagom volje mogu izmijeniti emanacije oko ove aure i da ljudi koji posjeduju jaku vitalnu snagu u svom polju energije mogu uticati na slabu auru.
Dr V. Dž. Kilner je shvatio da bi se ovo otkriće moglo koristiti u medicini za dijagnosticiranje bolesti pa je narednih godina razvio sistem aurske dijagnostike, ali, nažalost, nikad nije uspio zainteresirati ljude iz svijeta medicine za taj svoj izum, koji je detaljno objasnio u svojoj knjizi kojoj je dao naziv "Ljudska atmosfera"...
Sve do pojave takozvane Kirlianove fotografije akademski i medicinski svijet nije se zanimao za proučavanje aure. Rusi su godinama radili na poljima energije kada je ruski električar po imenu Semyon Davidovich Kirlian (1898 –1978) otkrio način kako da se fotografira ta za oko nevidljiva energije. Kada su on i njegova supruga Valentina Hrisanovna, koja je bila njegov blizak saradnik pokazali ruskim naučnicima kako se to radi, rođena je nova era u istraživanju aure. Pronašli su da list svake biljke, kada se fotografira, oko sebe širi auru, koja vrlo brzo počne blijediti ako se list otkine. Fotografirali su povrće i otkrili da kada ih sijeku svjetlost izlazi iz njih, ispuštajući energiju životne snage.  Dalja istraživanja pokazala su da i bolest mijenja boje u auri i šemu polja energije, a znanstveni testovi su pokazali da se promjene aure obično dešavaju tri sedmice prije nego što se manifestiraju u tijelu.Mnogi eksperimenti u laboratorijskim uvjetima vršeni su u cijelom svijetu da bi se istražile te energije i otkriveno je da svaki život ima polje energije oko sebe. Polje može varirati u intenzitetu, zavisno od stanja životne snage u tom času. Fotografije su snimane prije i poslije nečijeg meditiranja, otkrivajući da je aura od prije viđena nejasno, ali kasnije je vrlo jasna i ima blistavu svjetlost oko sebe.

Jezik životne energije
Istraživač S.V. Lidbiter objavio je knjigu pod nazivom "Vidljivi i nevidljivi čovjek" u kojoj je objavio veliki broj fotografija koje pokazuju ljudsku auru u različitim psihičkim stanjima i raspoloženjima. Tako je došao do veoma zanimljivih zaključaka. Na primjer, crna boja u asuri pokazuje mržnju i zlobu, odbljesci crvenog na crnom znak su ljutnje, sivo je predstavljeno u cik-cak linijama energije oko osobe i predstavlja strah. Kada je oko glave veoma naglašena žuta boja, to je znak intelektualizma, ali ako zlatnožuta boja isijava iznad glave, to je znak visoke duhovnosti i mudrosti. Blistavo plavo je znak odanosti visokim idealima, škrtice imaju smeđe linije oko aure, a depresivne osobe obično orkužuju plavocrne linije energije svjetlosti.
Aura spiritualnog bića isijava tri primarne boje - crvenu, žutu i plavu, ali se crvena transformiše u ružičasto univerzalne ljubavi, zlato oko glave je mudrost, dok plavo zračenje svjedoči o odanosti Bogu. Neki su, kako tvrde, vidjeli zaljubljene osobe koje zrače predivne boje oko stopala i oko nogu, kao da su u jednom trenutku te osobe osvijetljena: mogli su, dakle, vidjeti ljepotu u svjetlosnom obliku i prepoznati njihova ljubavna osjećanja. Ali kao što znamo, ovakvo emotivna stanje ne traje dugo, tako da se druge, svakodnevne životne boje postepeno vraćaju. Ipak, one nikada neće potpuno izblijediti, jer našu auru mi konstantno bojimo zavisno šta doživljavamo i o čemu razmišljamo.
Izgleda da se hipersenzibilne osobe i vidovnjaci slažu da se prema auri već na prvi pogled mogu odrediti psiho stanja svakig pojedinca, a oni koji se bave duhovnim iscjeljivanjem, uz sve to, mogu dijagnosticirati bolest i djelovati na njeno iscjeljenje.
Sposobnost da se vidi nevidljivo i čuje nečujno je u svima nama, ali taj izuzetni dar treba prirodno razvijati. Sedam boja koje možemo vidjeti kroz prizmu čine boje aure. Kada je čovjek zdrav, boje su blistave i pune energije, ali kada su tamnije jednostavno nam govore o našem zdravstvenom ili psihičkom stanju, koje obično objašnjavamo riječima kao što su "osjećam se kao da sam ispran" i slično. Trebalo bi da shvatimo pravi smisao tih poruka. U stvari, ako bismo boje aure mogli vidjeti oko drugih, ljudi bi više vodili računa o svojim postupcima, mislima i osjećanjima, jer bi bili svjesni da boje aure odaju njihove (ne)časne namjere.