Homeopatija je nacin lijecenja u kojoj se koriste prirodne supstance, cak i zmijski otrov, da bi se stimulirali prirodni tjelesni obrambeni mehanizmi koji su djelotvorni i efikasni kada smo zdravi. Prvi ju je, na neki nacin, koristio njemacki lijecnik Samuel Hahnemann, u drugoj polovini 18. stoljeca.
Homeopatija djeluje, kako bi to rekao Michael Endacott, kao «uskladjivanje vozaca» u ljudskom organizmu. Hahnemann je to nazvao «Vitalnom energijom», tvrdeci da je bolest posljedica neravnoteze vitalne energije!

Pomaže u izliječenju:
Vjeruje se da homeopatija moze izlijeciti svaku bolest, ako se steknu dva uvjeta. Prvo, ako bolesnik ima i moze razviti dovoljnu vitalnost da bi stimulirao proces ozdravljenja i drugo, da je tijelo u stanju nadoknaditi fizicku stetu koja je vec nastala i regenerirati se.

Neki vid danasnje homeopatije koristili su drevni Kinezi, Indijci, Sumerani, Egipcani, Heladi, Etruscani, Inke, Maje... U danasnjoj znanstvenoj formi homeopatija egzistira vise od dva stoljeca. Tacnije od 1776. godine kada je njemacki lijecnik i kernicar Samuel F. C. Hahnemann (1755-1843) otkrio temeljno nacelo homeopatije.
Dogodilo se to u vrijeme kada je Hahnemann prevodio knjigu skotskog travara Cullena. Medu starim iscjeljiteljskim recepturama naisao je na teoriju o ljekovitim svojstvima "kore peruanskog kininovca", poznatog pod imenorn "cinchona". Cullenova je teorija bila da iznimna gorcina kore “cinchona” djeluje na ljudski zeludac kao "tonik" i tako izvlaci groznicu. Hahnemann se nije slagao s torn teorijom. No, priznao je da je lijek uistinu djelotvoran. Zasto? Kako? Otkud?...

Kompleksna terapija
Da bi saznao odgovore na ova provokativna pitanja, upustio se u neobican eksperiment. Iako nije bio bolestan, on je pripravak od "cinchona" poceo da uzimati kao lijek. Rezultat je bio vise nego iznenadujuci: poceo je da dobiva brojne simptome malarije, ali bez groznice. Uskoro je uocio da bi se simptomi povukli cim bi prestao uzimati "cinchona", a ponovno bi se pojavili kad bi nastavio da uzima taj pripravak. Tim eksperimentom dr. Hahnemann je definitivno dosao do teorije da je ljekovito djelovanje lijeka na bolest povezano sa sposobnoscu lijeka da prouzrokuje slicne simptome kod zdravih osoba koje ga uzimaju (zakon slicnosti).
Kako je poznato, rijec homeopatija je grckog porijekla i doslovce znaci "slicno se lijeci slicnim". To je nacin lijecenja oboljelih pomocu veorna malih doza lijekova koji bi inace, u velikim dozama, izazvali slicne bolesne pojave kod zdravih osoba. Smatra se da su svi simptomi bolesti izraz neravnoteze unutar cijelog organizma, kako na tjelesnoj tako i na emocionalnom nivou.
U homeopatiji se uzimaju u obzir svi simptomi: tjelesni, misaoni, osjecajni i voljni – na taj nacin se lijeci cijeli individuum, a ne samo bolesni organ. Poput Hipokrata (460 - oko 377. pr.n.e.), osnivaca znanstvene medicine, i Hahnemann je shvatio da postoje dva nacina djelotvornog lijecenja: "slicno se lijeci slicnim" i "suprotno suprotnim"!
Glavni princip homeopati je da podupire prirodnu sklonost svakog organizma da ka samoizljecenju, sto je Hohnemann detaljno opisao u svom kapitalnom djelu "Organon".

Pomaže a ne šteti!
Uzmemo li nesanicu kao primjer metode lijecenja "suprotno suprotnim", koju uglavnom koristi konvencionalna medicina, ona se lijeci tako da se daje neki lijek koji djeluje suprotno nesanici, te dovodi do umjetnog i prisilnog sna. Metoda lijecenja "slicno se lijeci slicnim", koju koristi homeopatija, prepisuje bolesniku malu dozu odredene supstancije, kao sto je, primjerice, kafa, koja u velikim dozama uzrokuje nesanicu kod zdrave osobe. Iznenadujuce uspjesno takav homeopatski lijek pomaze pacijentu da prirodno zaspe. Oni stvaraju uvjete da se ljekovito djelovanje moze dogoditi, to jest u ovom primjeru, da pacijent moze uci u prirodan san. Istovremeno, homeopatski lijekovi ne izazivaju nikakve stetne nuspojave ni ovisnost!
Lijecnik homeopat odreduje homeopatski lijek prerna slici svih simptoma, promatrajuci individualne emocionalne i fizicke osobine pacijenta. Home opatski lijekovi djeluju tako da potsticu samoiscjeljujuce snage pacijenta i pomazu organizmu da odstrani neravnotezu. Djelotvoran je samo tacno propisan lijek. No, netacno propisan lijek nece skoditi, jednostvano nece biti djelotvoran i simptomi bolesti i dalje ce biti prisutni!
Homeopatski lijekovi se pripremaju u razlicitim oblicima - kao kuglice koje se rastapaju u ustima, kao kapljice koje se piju s malo vode, kao tablete, kao kreme ili masti koje se utrljavaju u kozu, kao ampule za davanje injekcija, kao cepici, vaginalete, kao flasteri i sprejevi. Iako ima vise od 2000 monopreparata koji se koristeu ovoj terapiji, jos vijek ne postoji kompletan popis svih homeopatskih lijekova, jer se jos uvijek novi otkrivaju i razvijaju. Najcesce se koristi 50-ak lijekova kao monopreparati (pojedinacno) ili u kompozita preparatima (vise njih zajedno).
Lijekovi su porijeklom mineralni (soli, fosfor, zlato i sumpor...), biljni, zivoti njski (npr. tarantula, kujino mlijeko, otrov tropske americke otrovnice...), lijekovi dobiveni iz bolesnih tkiva, koji se steriliziraju i dalje prema homeopatskim principima potenciraju, lijekovi od zdravih zivolinjskih tkiva i sekrecija.

Put izliječenja
Homeopatskom terapijom se lijece sve lakse funkcionalne i psihosomatske bolesti, kao i regenerabilne organske bolesti. Buduci da homeopatija djeluje na principu potsticanja samoizljecenja, ona nije djelotvorna kod bolesti u kojima je doslo do nepopravljivih ostecenja tkiva organa ili organizma. Razliku izmedu izljecivog i neizljecivog, ljudi od davnina istancano osjecaju i ona se ogleda u izreci "lijecnik lijeci, ali priroda izljecuje"!
Dakle, pri pravilno odabranom lijeku i jos sacuvanoj prirodnoj sposobnosti organizma da se regenerira, homeopatski lijek potstice organizam na samoizljecenje. Pri tome homeopalski lijek ima ulogu ucitelja koji pokazuje organizmu put izljecenja, ali ga svaka osoba mora sama prijeci. Kod homeopatske terapije se moze reci: “kod takvog i takvog covjeka, koji reagira na takav i takav nacin, pomoci ce taj homopatikum da ublazi ili izlijeci njegove tjelesne tegobe, jer taj lijek odgovara upravo takvom i takvorn covjeku, on mu je similium, on ga moze poduciti o stjecanju zdravlja, jer govore slicnim jezikom, jer se razumiju”!
Kad je rijec o jako teskim bolestima poput raka (karcinom), ebole ili side (ejds), koje zahtijevaju kompleksnu terapiju, uz odgovarajuci homeopatski lijek moze se postici da se pacijent osjeca psihicki bolje i da mu se umanje nuspojave onkoloske terapije. Kod takvih teskih oboljenja pacijentu treba dati priliku da kvalitetno zivi, a to mu pruza u jednom dijelu i homeopatija. sirok je dijapazon bolesti kod kojih se mogu smanjiti tegobe homeopatskim nacinom lijecenja: smanjenje visokog krvnog pritiska, holesterola, akutna oboljenja - bakterijska, virozna, parazitska oboljenja, gljivice, razne upale, opekline, ubodi insekata, trovanje hranom, kozni osipi, zubobolja...

Na drugom mjestu
Pokazalo se da homeopatija moze izlijeciti mnoge oblike artritisa, migrene, glavobolje, astmu, alergije, cir, kozne probleme, sindrom osjetljivih crijeva, kronicnu upalu sinusa, a odlicno se nosi s mentalnim i emotivnim problemima poput depresije, tjeskobe, straha, shizofrenije, predmenstrualnog sindroma, klimaktericnih tegoba.
Kao ilustraciju navedimo samo neke primjere homeopatskih lijekova: tarantula (vrsta pauka) daje se ljudima punim energije koji su uzurbani, koji paralelno rade nekoliko poslova, koji se moraju baviti dodatnim fizickim aktivnostima, ali i onima koji imaju visak energije, koji pate od srcanih smetnji, glavobolje, visokog tlaka, unutarnjeg nemira...
S druge strane, zmijski otrov (lachesis) pomaze kod brbljavih ljudi punih ideja koje ne mogu zadrzati za sebe, kod onih koji cesto pate od valunga, osjecaja "knedle" u grlu, lijevostranih angina i problema s venama, a sumpor (sulfur) se daje dobrocudnim ljudima koji povremeno znaju zestoko da eksplodiraju i imaju tegobe s raznim koznim bolestima, svrbezom, trncima i sl.
To su tek samo neki od 2000 pojedinacnih homeopatskih lijekova koje navodimo samo da bi se stekla kakva-takva slika o njihovoj primjeni i tretmanima. Prema izvjestaju Svjetske zdravstvene organizacije, homeopatija je kao metoda lijecenja po popularnosti na drugome mjestu u svijetu. Na prvom je mjestu tradicionalna kineska medicina, na trecem biljna terapija, a tek na cetvrtom konvencionalna medicina. I jos nesto, homeopatija nije klasicna alternativna metoda lijecenja, ona uveliko pripada komplementarnoj medicini!