U islamskim tradicijama, kaže se da su anđeli riznice Božje milosti. Oni simboliziraju prosvjetljenje i moći duhovnog svijeta. Prema predanjima organizirani su u hijerarhije od sedam redova (Serafimi, Heruvimi, Prijestolja, Godspostva, Vrline, Vlasti i Poglavarstva), devet zborova ili tri trijade, a grčki filozof Aristotel (384 –322. g. p. n. e.) je tvrdio da svaka zvijezda ima svog anđela i da je njihov broj jednak broju zvijezda.
Riječ "anđeo" potiče od grčke riječi "angelos" što znači "glasnik". Ideja o spiritualnim bićima koja posreduju između Boga i Nebeskog kraljevstva na jednoj, i Zemaljskog kraljevstva na drugoj strani, zajednička je zaratustrizmu, judeizmu, hrišćanstvu i islamu. U Starom zavjetu spomenuta su samo dva anđela: Mikailo i Gabrijel. Apokrif Starog zavjeta spominje još dva: Rafael, iscjelitelj, pomagač i čuvar ljudskog duha; Uriel, koji bdije nad svijetom i vlada podzemljem. "Prva knjiga Enoha" dodaje još trojicu: Raguela, Sariela i Remiela, i razvija ideju da viši redovi anđela, Serafimi i Kerubimi čuvaju i štuju tron Boga, dok se niži redovi bave poslovima ljudi.
Kršćanstvo je tu anđeosku hijerarhiju preuzelo od judeizma i slijedeći Sv. Pavla dodalo nove redove Prijestolja, Godspostva, Vrline, Vlasti i Poglavarstva. U ovaj sustav vjerovanja bila je inkorporirana i ideja da svaki dan u nedjelji ima svog anđela: nedelja – Mikael, zadužen za sunce, brak, vlast; ponedeljak – Gabrijel; utorak – Samuel, zadužen za zaštitau i rat; srijeda – Rafael, zadužen za iscjeljivanje; četvrtak – Sahael, zadužen za financije i zakone; petak – Hanijel, zadužen za ljubav; subota – Urijel, zadužen za magiju i promjene.
Općenito je vjerovanje da postoji devet horova anđela i da su njihovi simboli plameni mačevi, trube, skriptri, kadionice, muzički instrumenti i ljiljan, te
Svjedočanstva o anđelima su raznolika: prema Justinu, anđeli najčešće imaju ljudska obličja i hrane se u nebesima. Njihov grijeh je seksualno općenje sa ženama ljudskog roda. Iz tih veza navodno se rađaju demoni. Vjeruje se da sveci i pravednici imaju svoje anđele-zaštitnike, a Klement Aleksandrijski opisuje zaštitničku ulogu anđela nad gradovima i narodima.
Islam je anđeosku hijerarhiju vjerovatno preuzeo iz hebrejsko-kršćanskih tradicija - melek (anđeo) Gabrijel je poslaniku Muhammedu otkrio Kur'an Časni i istinsku prirodu Allaha i znatno oplemenio ideju da svaki čovjek ima dva meleka-čuvara, jednog koji upravlja njegovim dobrim djelima i drugog koji upravlja njegovim nedoličnim djelima, a grčki je filozof Aristotel (384 –322. g. p. n. e.) tome dodao tvrdnju da svaka zvijezda ima svog anđela i da je njihov broj jednak broju zvijezda.
Sanjati anđela – sreća; biti u snu anđeo – bolest.
I danas su, kao i u prošlosti, talismani, magične figure, broševi i privjesci u obliku anđela jednako popularne u svijetu. Najčešće se nose kao dio osobnog nakita, a za njih se vjeruje da su nosioci sreće, ljubavi, blagostanja i radosnih vijesti. Zbog toga su likovi anđela veoma zastupljeni i u unutrašnjim dekoracijama mnogih domova, te vjerskih i javnih institucija.
AKROBAT
Akrobati su u svim kulturama svijeta uživali ugled i poseban status, a njihove vratolomne vještine izazivale su nevjericu i divljenje. Oni su simbolizirali prodor u sfere nadljudskih mogućnosti. Da bi bili što vještiji i da ne bi patili od straha i vrtoglavice, najčešće su se hranili mesom i mozgom vjeverica. Sanjati akrobatu bio je dobar predznak – uspjeh u radu; sanjati ga da izvodi akrobacije – afirmacija u društvu, počasti.
AKSIOMANSIJA
Vještina otkrivanja zakopanog blaga uz pomoć bradve i ahata: bradva bi se zagrijavala do usijanja a onda bi se na njenu ivicu stavljao okrugli ahat. Ako bi se neko vrijeme zadržao na bradvi, to je značilo da u blizini nema zakopanog blaga, a ako bi pao i otkotrljao se, to je značilo da se u pravcu njegov kotrljanja nalazi skriveno blago. Na sličan se način tragalo i za teškim zločincima.
AKUNPUNKTURA
Način liječenja bolesti i održavanja zdravlja ubadanjem igala u akumpunkturne točke, koje su smještene duž energetskih kanala, odnosno meridijana. Smatra se da je akumpunktura stara više od 3200 godina i da je najrašireniji medicinski sustav u povijesti čovječanstva. O akunpunkturi svjedoči i najstarija kineska medicinska knjiga «Nei Jing», poznatija pod nazivom «Klasična medicina Žutoga cara», za koju se smatra da je nastala između 475. i 221. godine prije nove ere. Ipak, najstarije akupunkturne igle navodno datiraju još iz paleolitskog vremena u kome su se izrađivale od kamena.
AKUPRESURA
Ova drevna medicinska terapija datira iz najranijih vremena čovječanstva. Kinezi su prije više od pet milenija otkrili da se pritiskom na određena mjesta na tijelu mogu olakšati bolovi, uspostaviti ravnoteža između tjelesnih vitalnih sila, opustiti mišići, ukloniti napetost i stres, pa čak i stimulirati kompletno zdravlje. Kao i akupunktura, akupresura polazi od činjenice da su na ljudskom tijelu raspoređene određene tačke, putem kojih se može stimulirati određeni organi i utjecati na njihovo pravilno funkcioniranje.
Mnogi vjeruju da se najbolji efekti mogu polučiti ako se akupresura poveže s vježbama disanja, meditacijom, masažom i mudrama (položaji ruku). To vodi ka proširenju svijesti, mentalne jasnoće i zdravijeg fizičkog i emotivnog iscjeljivanja, brišući navodno granice između uma i tijela.
AKVAMARIN
Vrsta berila izvanredne tvrdoće i plavozelenkaste boje. Njegovo ime na latinskom znači "morska voda", pa su ga najviše poštovali drevni moreplovci i trgovci, kojima je ovaj poludragi kamen navodno obezbjeđivao mirnu i sretnu plovidbu.
Od davnina se smatralo da akvamarin simbolizira mladost, nadu i zdravlje, a vjerovalo se i da donosi mudrost i lucidnost, uspjeh u svim poslovima i da državnicima obezbjeđuje omiljenost i popularnost u narodu. U pučkoj se medicini koristio kao preventivno sredstvo protiv zubobolje, te protiv bolova i tegoba jetre i stomaka. Vjerovalo se također da akvamarin stimulira mladost, nadu i zdravlje, a djevojkama koje bi ga nosile na naušnicama donosio je ljubav i sreću.
ALASTOR
U mračnoj ali bogatoj galeriji starorimskih demona, Alastor je zauzimao visoku poziciju. U mitologiji je ostao zapamćen kao zli osvetnik, a Zoroastri su ga nazivali Pogubljivačem, demonom koji nije birao sredstva i načine da bi realizirao svoje osvetničke planove.
ALBA
Žrtvena odora u kršćanskoj tradiciji. Bijela odora koju je nosio Isus Krist smatrala se simbolom čistoće i nevinosti.
ALBATROS
Vrsta velike morske ptice; simbol dugog leta i dalekih oceanskih prostranstava. Za albatrosa su u najvećoj mjeri bili zainteresirani moreplovci, jer se vjerovalo da te ptice nose duše mrtvih mornara. Nije dobro ubiti albatrosa, jer se vjerovalo da će svakog tko ubije ovu pticu u životu pratit loša sreća. Ako bi albatrosi letjeli oko broda, vjerovalo se da će uskoro doći do snažne oluje; ako bi se spustili na palubu i kljucali po njoj, smatralo se da će plovidba biti duga, dramatična i neizvjesna. Onaj tko bi ubio albatrosa, vjerovalo se da u životu neće imati sreće.
ALEM-KAMEN (mrkocrveni granat)
U prošlosti je alem-kamen bio među najpopularnijim dragim i poludragim kamenovima, jer je simbolizirao Kristovo stradanje i žrtvu. Križ s pet alem-kamenova bio je na velikoj cijeni, jer je podsjećao na pet Kristovih rana. Alem-kamen je bio veoma omiljen i među čarobnjacima, koji su ga koristili u magijskim obredima. Osim toga, od njega su pravljeni blagotvorni amuleti i amajlije izuzetne blagotvornosti. One koji su ih nosili, navodno je štitio od zlih duhova, urokljivih pogleda, opčinjenosti i crnomagijskih čina, a nakit od alem-kamena štitio je od svakog zla i crne magije, dok su brojanice od ovog kamena navodno doprinosile da se usliši svaka molitva i ostvari svaka želja.
Pretplatite se na KNJIGU TAJNI