Još od najstarijih vremena vjerovalo se da je uistinu moguće stvoriti eliksir života (mladosti, dugovječnosti, besmrtnosti...), a najstarije svjedočanstvo, babilonskoasirski "Ep o Gilgamešu", nastao oko 2000 godine pr. n. e., govori kako je glavni junak, sumerski kralj Gilgameš, tragao za eliksirom besmrtnosti, a u najstarijem spomeniku indijske medicine "Knjizi života" kaže se da se život čovjeka može produžiti pomoću eliksira u čijem su sastavu med i mlijeko.
U vrijeme procvata alkemije (od III do XV st.) vjerovalo se da se kemijskim putem može načiniti 'kamen mudraca', pomoću kojeg bi se obične kovine pretvarale u zlato, a glasoviti njemački liječnik i mislilac Paracelsus (1493 – 1541) smatrao je živu svojevrsnim eliksirom vječne mladosti.
Jedan od najslavnijih Benediktanaca svog vremena, Johan Tritemijus, ostavio je iza sebe recepturu za koju je tvrdio da čuva dobar stomak, zdrav duh, trajnu memoriju i savršen sluh i vid. Ta receptura pisana na latinskom jeziku glasi:

PULVIS MEDICINALIS VALDE CELEBRATUS TRITHEMII
Calami aromatici,
Gentianae,
Cinimi,
Sileris Montani,
Anisi,
Carvi
(15 g  625 mg od svakog)
Ameos,
Sem. Petroselini,
Spicae Nardi,
Coralli Rub,
Unionum sive perlarum non perforatorum
  (156 g  250 mg),
Zingiberis Albi,
Amari Dulcis,
Foliorum Senae
   (19 g  331 mg od svakog),
Tartari Adusti,
Macis,
Cubebarum
  (7 g  331 mg od svakog),
Caryophyllorum  (27 g  344 mg),
Fiat pulvis.

U jednom drugom rukopisu "Rasprava o eliksiru pročišćenom u devet kazana", pronađenom u jednoj kineskoj pećini, a čiji je autor po svoj prilici bio Žuti car (oko 26. stoljeća pr. n. e.) kaže se da je cinober (živin sulfid) bio korišten u transmutaciji i u pripremanju zlatnog napitka, to jest – eliksira mladosti.
Dugo se vremena vjerovalo da krv mladih djevica i med održavaju krepkost, a postoje cijeli spiskovi biljnih plodova, korijenja, minerala, kovina i dodataka životinjskog porijekla koji su se u prošlosti smatrali poželjnim u spravljanju eliksira mladosti i ljubavi.

EBANOVINA
Visoko stablo s teškim i veoma tvrdim drvetom od koga se pravi pokućstvo, rezbarije i tipke za glasovir. Raste u suptropskim i tropskim krajevima i smatra se magičnim drvetom, simbolom podzemnog svijeta. Zbog karakteristične crne boje, ebanovina se koristila u magičnim obredima, a koristili su je i masoni. Prema legendama, kralj podzemnog svijeta Pluton imao je prijestolje od ebanovine. Najpoznatije vjerovanje tvrdi da ebanovina štiti od straha zbog čega su se dugo vremena od ovog drveta pravile kolijevke.

EDIMMU
Demoni za koje se vjeruje da su nastali od duša umrlih osoba. Edimmu prestavljaju one nesretnike koji su umrli nasilnom smrću ili su za života bili u nečemu uskraćeni. Vjerovalo se da će Edimmu postati i svaka osoba čije tijelo nakon smrti nije propisno sahranjeno, žene koje su umrle pri porodu, kojima je umrlo dojenče ili su mrle kao djevice; neoprezne osobe koje su pale s palme i poginule, utopljenici, pokojnici kojima na grob nitko ne pali svijeće niti donosi darove, te osobe koje su sahranjene bez uobičajnih počasti.

EFRIT
Prastaro arapsko stanovništvo je živjelo u nesnosnom strahu od zlih duhova. Posebno su strahovali da ih ne bi opsjedale duše ljudi koji su bili ubijeni. Vjerovali su da će se fantom (demon), zvani Efrit, uzdići s mjesta na kome je prolivena krv ubijenog i da će terorisati preplašeno pučanstvo. Jedini način da se to onemogući bio je - ukucati ekser u zemlju, tačno na mjestu gdje se desilo ubistvo.

EGIPATSKA MAGIJA
Oko 300. pr. n. e u Egiptu su se magične vještine toliko koristile da su mnogi narodi Orijenta vjerovali da u Egiptu živi rasa čarobnjaka. Svjedočanstva govore da su religijsko-magični obredi uglavnom bili vezani za zagrobni život, dok je magija vezana za moć i uspjeh, te uništenje neprijatelja, bila prirodni dio tajni koje su posjedovali posvećeni duhovnici okupljeni oko faraona. Naravno, jedan od kraljevskih ciljeva zasigurno je bio da za sebe zadrži najmoćniju magiju. Kasnije je, kako svjedoče desetine hiljada dragog kamenja i drugih amajlija, magija dobila općenarodnu popularnost.
Egiptolozi tvrde da obredne magične vještine potječu iz prahistorijskih vremena. Legenda kaže da je Sem, sin Noe, došao u Egipat 190. godina poslije Potopa, i vladao zemljom 161 godinu. U tom periodu, tamo je cvjetala magija, a jevrejska tradicija tvrdi da je i sam Noa bio čarobnjak.
U drevnim spisima zapisane su bezbrojne priče o postupcima za oživljavanje mrtvih. Iako su Egipćani vjerovali da će tijelo oživjeti na drugom svijetu, postoje jasni nagovještaji da su neki njihovi magični obredi pokušavali oživljavati umrle, a neki dokumenti izrijekom tvrde da se čovjek mogao oživljavati više puta, a ne samo jednom.
Jedna rasprava o magičnim čudima, koja se vodila između faraona Keopsa (oko 2600 pr. n. e.) i njegog sina Herutatafa, završila se sinovljevim obečanjem da će pred oca dovesti čovjeka koji ne samo da uspjeva oživljavati umrle već uspjeva oživljavati čak i one kojima su odsječene glave. Taj se čarobnjak zvao Teta, imao je 110 godina i bio je upućen u najveće tajne egipatskog svetilišta Tot.
Nakon pada faraonskog kraljevstva, Grci su preuzeli podosta egipatskog magičnog blaga, a da bi se, bar donekle, shvatilo o kakvim je vrijednostima riječ, pomenimo Papirus br. 75 iz Revana i naslove njegovih sadržaja: “Magične ceremonije velike čudotvorne moći”, “Recept za lijek zvani hermerius”; “Formula za sreću i bogatstvo”; “Način stvaranja snova”; zatim još dva načina u istu svrhu. Tu su i obredi kojim se izvođač može savjetovati sa božanstvom, savjeti za pravljenje prstena koji donosi uspjeh u svakom pothvatu, detaljno opisani postupci za izazivanje svađe između muža i žene, način spravljanja sredstva kojim se čovjeku oduzima san sve do smrti, itd.

EGZORCIZAM 
Obred izgonjenja zlih duhova, demona, vještica ili đavola, obično vođen od strane sveštenog lica ili vrača. Postoji vjerovanje da je opsjednutost djelo zlih duhova i da opsjednutoj osobi može pomoći jedino egzorcista, najčešće vjerski službenik. U tu se svrhz organiziraju obredne seanse u kojima se izgovaraju posebne, za tu svrhu predviđene molitve, čarobne formule, Riječi moći i citati iz svetih knjiga.
Opsjednuta se osoba nerjetko podvrgava iscrpljujućim obrednim radnjama, koje se graniče s bolnim mučenjem što se ponekad zna pretvoriti i u svoju suprotnost. U narodu se egzorcizam najčešće provodio kađenjem bolesnika određenim prirodnim miomirisima kao što su tamjan, šafran, misk i drugi, a opsjednuta osoba je nerjetko oko vrata morala nositi i stručak muholovke, kako bi zli duh opijen mirisom ove biljke zauvijek napustio dušu ugrožene osobu. Jedino je u kršćanstvu egzorcizam reguliran kanonskim pravom.

EHIDNA
Simbol apokaliptične razvratnice. Monstruozno biće iz antičkih legendi, koje je imalo tijelo žene sa zmijskim repom. Ehidna je majka orla koji je razdirao Prometejevu utrobu. S Tifonom je na svijet donijela užasne nakaze, kao što su Ort, Kerber, Himera... U incestnoj vezi sa čudovišnim sinom Ortom, psom nakaznog Geriona, Ehidna je rodila Sfingu.

EKLEKTIK
Pominje se u mitologijama mnogih naroda. Elektik je vještica koja održava vezu s božanstvima iz mnogih kultura i legendi svijeta.

EKSKREMENTI (ekskret)
Ljudske ili životinjske izmetine. Prema starim vjerovanju ekskrementi su imali magično i blagotvorno djelovanje na pojedine bolesti i korišteni su u narodnoj medicini: svinjski se izmet koristio protiv sifilisa i za ublažavanje boli izazvane ubodom stršljena ili pčele; topli izmet guske upotrebljavao se za liječenje veneričnih bolesti, a slučajno nađeni bijeli pasji izmet navodno je bio izvanredno sredstvo za liječenje oteklina. I vrapčji izmet imao je blagotvorno djelovanje ako bi se koristio protiv zubobolje ili protiv kolika, bolesti sv. Vida.

Pretplatite se na KNJIGU TAJNI