Tema o kojoj se izjašnjavaju sve religije i kulture svijeta: u kršćanstvu - duša vjernika postiže besmrtnost u Raju; u hinduizmu - Indra (kralj bogova) ubija Tvaštara, jer je od njega sakrio napitak besmrtnosti; u Sumeru - Gilgameš traga za tajnom napitka besmrtnosti; u Kini - vladarica Zapadnog raja His Wang Mu darovala je napitak besmrtnosti Yiu, strijelcu sa čarobnim lukom; u Egiptu je postojalo vjerovanje da svaki čovjek u sebi nosi besmrtni element, koji u trenutku smrti napušta njegovo tijelo; u Japanu se vjerovalo da se izvor besmrtnosti krije u božanskom breskovniku; u drevnoj Siriji - božica Anat poklanja Aqhatu besmrtnost u zamjenu za čarobni luk; u antičkoj Grčkoj - besmrtni su bili bogovi na Olimpu; u Skandinavija -  božica Idun čuva jabuke besmrtnosti; u Srednjoj Americi - božica Mjeseca po bogomoljki šalje ljudima obavijest o besmrtnosti (ponovnom rađanju), ali poruku preuzima zec i ljudima predaje samo prvi dio poruke (da moraju umrijeti)...
U staroindijskim Rigvedama, jedna od himni se završava ovim riječima:
'...Popismo Somu, besmrtni bismo!
Svjetlosti prispjesmo, nađosmo bogove!
Što nam sad neprijateljstvo činit može
i zloba smrtnika, o besmrtniče?!...'
Prema staroindijskim vjerovanjima Soma (na sanskritu – 'sok') je piće besmrtnosti. Ona je sila života, koja se dobiva od biljke koja u Vedama nikad nije precizno opisana, a koju suvremeni antropolozi identificiraju kao crvenu muharu (Amanita muscaria), otrovnu gljivu iz umjereno hladnog područja Kašmira. Kada je vedska religija dosegla svoj vrhunac, u drugom mileniju prije nove ere, Soma se pila za vrijeme tajnih obreda namijenjenih arijskim velikodostojanstvenicima. Soma je poistovjećivana s 'kozmičkim sokom' (rasom) i s muškim sjemenom (retasom), i nuđena je bogovima prije nego što bi u njoj uživala aristokracija i visoko svećenstvo.
Vjerovalo se da su su bogovi došli do božanskih pozicija zato što su prvi otkrili i konzumirali Somu; pošto su je popili – postali su besmrtnim!
Jedan vedski hvalospjev kaže:
'...Onde gdje Svjetlost vječna bliješti,
ondje gdje Sunce gori,
povedi mene, Soma,
da postanem besmrtan!
...........
Da, povedi me onamo gdje su užici,
naslade, zadovoljstva;
onamo gdje svaka se ispunjava želja,
učini me besmrtnim!...'

BA
U starom se Egiptu duša umrlog ba prikazivala kao ptica sa ljudskom glavom. Egipćani su oduvijek vjerovali u život nakon smrti, jer po njihovom shvaćanju čovjek se sastoji od nekoliko elemenata, od kojih su neki besmrtni, a u trenutku smrti besmrtni element, poput ptice (ba), napušta tijelo, odlazeći u Obitavalište duha.

BA'AL-BELIT
Uvaženi božanski par iz semitskih tradicija: dok je Ba’al bio štovan kao bog plodnosti i uragana, Belit je važila kao božica žetve i rodnosti.

BABICE
Kroz povijest, babice su bile veoma cijenjene ali i osporavane. Smatralo se da posjeduju posebne mistične moći. Pa ipak, da ne bi pogledima naudile bebi, morale su tri puta pljunuti u vodu iz koje su izvadile dijete. Babice su imale i druge obveze: nakon prvog kupanja, novorođenče bi istrljale koprom i miloduhom, jer se vjerovalo da mu tako nikad neće biti zima niti će ga tko moći začarati, a vodu od prvog kupanja prosipale bi pod bazgu da bi dijete dobro napredovalo i bilo zaštićeno od zlih duhova. Vjerovalo se da vještice nastoje zamjeniti dijete, pa su babice kao zaštitu pod krevetom rodilje tri dana držale posteljicu nakon čega bi je bacili u tekuću vodu.
Babice su obično nosile prstenje i ogrlice od malahita, jer se vjerovalo da ovaj poludragi kamen olakšava svaki porođaj. Da bi porođaj bio brz i i da bi se odvijao bez komplikacija, babice su obično porodiljama vezivali malahit oko trbuha ili za desno bedro. No, ako bi se za vrijeme poroda ustanovilo da je dijete rođeno sa madežima na tijelu, babica je imala dužnost da ih otkloni, najčešće pritiskanjem posteljice, mazanjem menstrualnom krvlju ili dodirivanjem rukom umrle osobe. Ako bi se rodilo nakazno dijete ili je pri porodu došlo do kompolikacija i smrti, babice su doživljavale tešku sudbinu - proglašavane su vješticama i nerjetko izvođene pred Velikog inkvizitora.

BABLJAK
Vrsta biljke čiji se korijen koristi u narodnoj medicini. Ako se iskopa u ponoć 24. lipnja, u Ivanjoj noći, ušije u platno i nosi na koži, prema vjerovanju, štitit će od moždane i srčane kapi. I još nešto, ako je babljak izrastao na nečijem grobu, smatralo se da se taj pokojnik muči u Čistilištu.

BACHOVI CVJETNI PRIPRAVCI
Ovu terapiju uveo je znameniti britanski psiholog dr. Edward Bach (1886 – 1936), a zasnovana je na buđenju pozitivnih emocija i duhovnom iscjeljivanju, kao preuvjetu dobrom fizičkom zdravlju. Tokom dugogodišnje liječničke prakse, Bach je otkrio takozvanih '12 icjeljitelja' - cvjetnih pripravaka temeljnih na podjeli ljudi na dvanaest prepoznatljivih tipova. Terapija se pokazala izuzetno blagotvornom i danas je veoma popularna u svijetu.

BADEM
Sveto drvo, simbol djevičanstva i bračne sreće. U perzijskoj mitologije – nebesko drvo; u kršćansku – simbol odobravanja i božanske naklonosti; u frigijskoj tradiciji – badem najavljuje proljeće i predstavlja oca svge, dok se  prema židovskom vjerovanju kroz podnožje bademova stabla može stići u tajanstveni grad Luz, boravište besmrtnosti. Prema grčkoj mitologiji badem potječe direktno od Zeusa; iz Zeusovog sjemena izrastao je hermafrodit Agdist, a iz njegovih genitalija, nakon što ga je Dioniz uškopio niklo je bademovo drvo.
Postoji gorki badem (Amygdalus amarus) i slatki badem (Amygdalus dulcis) i oba se koriste u narodnoj medicini. Mlijeko gorkog badem, koje se zbog otrovnosti mora uzimati oprezno,  umiruje srčane bolove i liječi groznicu, bolesti crijeva i želuca, dok se slatki badem koristi protiv žgaravice. Sanjati bademo drvo bez cvijeta – tuga i zlo u kući; bademo drvo u cvjetanju – ispunjenje želje; tko sanja oljušten badem, bit će neraspoložen i imat će briga.

BADNJAK
Kršćanski praznik, dan uoči Božića. Za ovaj su dan vezana mnoga vjerovanja koja potječu iz predkršćanskog perioda i imaju magijsko podrijetlo. Svakako, najzanimljivija su ona koja se odnose na otkrivanje i detektiranje budućih događaja. Nakon izgovorene molitve, tačno u ponoć, trebalo je izaći na raskršće, položiti uho na zemlju i osluhnuti. Šumovi koji bi se tada čuli odavali su buduća zbivanja: potmula tutnjava je govorila da će uskoro doći do rata, skladni i milozvučni tonovi su odavali da dolazi period blagostanja, a ako bi se čuli životinjski glasovi, onda su se navodno oni mogli jasno i razumjeti o čemu govore.

BAFOMET
Postojala je optužba (a i priznanja!) da su se, u vrijeme križarskih ratova (1096 – 1291), templarski vitezovi molili zlom Bafometu, koji je opisan kao punjena ljudska glava ili glava koze. Pored kulta Bafometa, križari su obožavali i Đavola u obličju crne mačke. Bafomet je viđan i u modernom sotonističkim ritualima i ponekad se smatra zaštitnim simbolom sotonizma.

BAGREM
Za onog tko je posjedovao nevinost, nepokvarljivost, sunčanu toplinu i svjetlost, osobine koje prema drevnim vjerovanjima posjeduje bagrema (Robinia pseudacacia), govorilo se da će postati besmrtan. Prema drevnim predanjima, od bagremova drveta je napravljena Noina arka, jer bagrem simbolizira sveto i nepodmitljivo znanje. U zapadnoj masoneriji, bagrem simbolizira zalog uskrsnuća i besmrtnosti; Kristova trnovita kruna bila je od bagremovih grana, a prema indijskim tradicijama od bagremova drveta je bila napravljena velika žrtvena kašika (sruk), koja se pripisuje Brahmi.
Bagremu su se u prošlosti pripisivala svojstva koja je znanstveno nemoguće potvrditi: vjerovalo se naime da ne može istrunuti i da je stablo zlatne svjetlosti. Bagrem je u Kini stablo sjevera i zime, a na Orijentu ga smatraju pustinjskom mimozom. Tko uspje spoznati bagrem, vjerovalo se da će steći inicijacijska znanja kojima se dolazi do otkrića Tajne.

Pretplatite se na KNJIGU TAJNI