Danas je tesko odgovoriti na pitanje ko je u prahistroijskim vremenima prvi otkrio magijsku vrijednost talismana i amuleta. O tome kazuju brojna predanja sto su se zadrzala u raznim krajevima. Biblija price da je u pradavnom dobu zivio covjek po imenu Gigante, koji je prvi na svijetu otkrio moc amuleta i talismana. Arapska predanja nagovjestavaju da je otkrice magicnih talismana vezano za Nakrausa, prvog kralja Egipta, a u nekim biblijskim legendama nalazimo da je jedan od sinova Noe (Nuh), koji je izgradio legendarnu arku i spasio zivot na Zemlji, po imenu sam ili Zoroaster bio pravi strucnjak u primjeni talismana. Njegovo ime puno je simbolike: Zoroaster znaci "Svecenik zvijezda" ili "Sin i postovalac zvijezda"!

Šta su amuleti i talismani?
Pocetkom 18. stoljeca, cini se, data je tacna definicija amuleta: "Amulet je sve sto covjek nosi objeseno oko vrata ili na nekom drugom dijelu tijela ili je na neki drugi nacin ucvrsceno na njegovom tijelu. Amulet je i ono sto se nosi sa sobom u haljinama ili drzi na jednom odredenom mjestu, kako bi otjeralo zle duhove, crnomagijske cine, bolesti i ojacalo duhovnu i tjelesnu snagu. U uzem smislu rijec, amulet je sve ono sto svojim oblikom, sifriranim zapisom i karakterom, sluzi kao zastitnik od zlih duhova (dzinna) i crnomagijskih cina i sto onima ko ih nose daruje blagotvornu vitalnost i zdravlje.
Rimski pisac i orator Plinije Mladi (62-113 n.e.) smatrao je da je amulet predmet koji covjeka cuva od bijede i briga. U novije doba ovaj se opis mora prosiriti: amulet je predmet od prirodnog materijala, bilo da je nastao u prirodi ili je proizveden ljudskom rukom, za koji ljudi vjeruju da ih stiti od zlih duhova i crne magije.
Rijec amulet potice od Arapa, a oznacava "lanac od kamenja" ili "lanac sa mudrom izrekom" napisanom na pergamentu ili platnu koji se nose oko vrata. Takav se lanac u starim vremenima nazivao "hamalet", a kasnije je "hamalet" postao - amulet. Drugi lingvisti, medutim, rijec amulet dovode u vezu sa latinskim glagolom amolire – otjerati, sto bi takoder moglo biti ispravno.
Rijec talisman je preuzeta iz turskog jezika: talis, talism, tilism ili talismon znaci "cudesna slika". Kod Persijanaca ta rijec je glasila tsilmenaja, a kod Grka telesmata. U arapskom glasi tilisman.

Kako djeluju?
Nekad su ove dvije rijeci imale razlicita znacenja. Ze amulete se smatralo da stite od nesrece i bolesti, a za talismane da radost i srecu. U novije vrijeme, medutim, ta razlika lagano nestaje. Zna se pouzdano da talismani privlace dobru, podsticajnu, vitalnu energiju, umnozavaju postojeca dobra - bogatsvo, zdravlje, ljepotu, dug zivot, harmoniju, energiju... S druge strane, amuleti odbijaju i umanjuju utjecaje zlih, nevidljivih sila. Razlikuju se i po tome sto se amuleti nose tako da se vide - najcesce, na lancicu oko vrata, a talismani se krije u tasni ili dzepu i, gotovo po pravilu, samo njegov vlasnik zna da uzase ima takvog pomocnika .
Tradicija talismana, navodno, potice iz faraonskog Egipta. Drevni su Egipcani u svemu prepoznavali magijsku moc, a magijskim vjestinama pridavali su izuzetan znacaj. Magijom su se bavili posebni specijalisti, zvjezdoznanci, nerjetko dvorski lijecnici i astrolozi. Posebno su bili znacajni zreci (cuvari tajnih vjestina i znanja), koji su imali zadatak da cuvaju tajnost magijskih znanja i da ih zastite od radoznalih i neupucenih. Talismani su odredivali njihov drustveni status.
Po uzoru na sunce koje uvece zalazi a ujutro opet izlazi, Egipcani su vjerovali u zivot poslije smrti. Talismane i amulete su nosili kao dio svakodnevne nosnje, a stavljali su ih i na kuce, u sobe gdje su provodili najvise vremena, te na predmete za svakodnevnu upotrebu.
I zidovi su od pamtivijeka poznavali snagu i moc amuleta, talismana i bozijih slika. Pricaju da je premudri Tara, Abrahamov (Ibrahim a.s.) otac, bio izuzetan poznavalac magijskih vjestina. On je, sluzeci se tajnim siframa, magijskim znanjima i astroloskim hronikama, pravio tajanstvene slike, takozvane “terapime”, izuzetnih magijskih moci. Takode je pravio i magicne statuete bogova uz ciju je pomoc izvodio cudesne magijske rituale. Tajna magijska znanja je, prije smrti, podario svojoj kceri, Abrahamovoj sestri Raheli.
Za razliku od drugih naroda, zidovi su toliko vjerovali u magijsku moc pojedinih slova, rijeci i brojeva, da je svaki od njih nosio maleni zapis kako bi ga sacuvao od svakodnevnih nevolja. Pa i danas hebrejska slova imaju tu snagu i jedna su od najmocnijih i najcesce primjenjivanih magijskih cina. Veliki broj zidovskih rabina i ucenjaka bavilo se izucavanjem talismana i zahvaljujuci tome napisano je mnostvo veoma zanimljivih i sadrzajnih knjiga. Izuzetno uspjesno, uspjesnije od svih svojih savremenika, magijom se bavio i sam kralj Solomon (Sulejman a.s.), koji nam je, izmedu ostalog, ostavio i cuvenu knjigu “Clavicula Salomonis” (“Solomonov kljuc”) u kojoj je zapisao svoja brojna saznanja o proizvodnji i upotrebi talismana.

Kralj Solomon
Jos za zivota (993 do 953 p. n. e.) kralj Solomon (Sulejman a.s.), sin i nasljednik judejskog kralja Davida (Daud a.s.), postao je svojevrsna legenda. Obdaren magijskim mocima, bogatstvom i velikim posjedima nasladivao se radostima i zadovoljstvima ovozemaljskog zivota, ali je istovremeno sirio svoju moc i jacao carstvo. Posjedovao je izvanredno velika znanja i spoznaje iz oblasti tajnih okultnih ucenja i vjestina, a njegov se uticaj prenosio i na zivotinjski svijet jer je, navodno, poznavao njihov jezik.
“Zaista je Solomon bio najveci medu carobnjacima. Posjedovao je vlast nad pticama i zvijerima, nad ljudima od vrha do dna...” -zapisano je u cuvenom perzijskom magijskom rukopisu “Miftael-Kulub” (“Kljuc srdasca”) iz 1000. godine.
Glas o njemu kao Bozijem poslaniku i gospodaru duhova, o mudrom i pravednom sudiji cije su presude, cini se, u sebi nosile nadzemaljsku pravednost i snagu, ucinili su od njega "kraljem nad kraljevima", pa su svi ostali vladari, njegovi suvremenici, ceznuli za njegovim prijateljstvom i blizinom, kako bi imali prilku slusati njegova premudra kazivanja. Cak je i prebogata kraljica od Sabe, legendarna Belkis, dosla u Jeruzalem kako bi mu pokazala svoju odanost i od kralja Solomona potrazila rjesenje "posljednje zagonetke mudrosti".