U arapskim spisima koji se bave hamajlijama i talismanima, i pruzaju citaocima magijske tekstove, nalazimo cijelu galeriju crteza ili vinjeta ubacenih u magijske tekstove: groteskne figure ljudi i zivotinja, figure anðela, znakove zodijaka, Sunce, Mjesec i pet planeta, mitoloske zvijeri, sare i geometrijske slike, a vrlo cesto susrecemo i ispruzenu saku ciji su prsti razdvojeni ili spojeni. Svi ovi crtezi najvjerovatnije su pozajmljeni od Egipcana, Kopta, gnostika i Hebreja. Mnogi misle da su perzijske hamajlije umjetnicki vrednije od hamajlija ostalih Arapa.
Gornja hamajlija na komadu ahata nacinjena je 1113. godine po Hidzri (1701.). Napravljena je za sljedbenika Alija, Muhammedovog zeta, i tekst u sredini, napisan velikim arapskim slovima, odnosi se na njega. U svakom uglu, iznad sredisnjeg teksta, nalazi se krug u kome je upisano po jedno od 99 Lijepih Allahovih imena, a u prvom okviru ispisano je jos 48 Bozijih atributa. U drugom i cetvrtom (krajnjem) okviru sadrzani su citati iz Kur’ana.
Ova hamajlija je predstavljala sredisnji dio vrlo slozene ogrlice s hamajlijskim tekstovima. To je, u stvari, "kucna hamajlija".
Gornja hamajlija predstavlja kucnu dragocijenost. I ona je nacinjena od komada ahata, a njen oblik bio je veoma omiljen kod siitskih muslimana. Smjestena u srebrni okvir, stajala je okacena na zidu kuce u Karbali na Eufra-tu. Tekstovi ispisani na ivici su Fatiha i drugi vazni citati iz Kur’ana. Ukrasena sredina je ispunjena prstenovima i krugovima podeljenim na 4, 8 ili 16 odjeljaka, a krugovi su okruzeni kruzicima ili ispunjeni krizicima.
Iz gore navedenog je jasno da se nosenje hamajlija koje na sebi imaju tekstove iz Kur’ana moze smatrati za religiozni cin jer je njihov jedini cilj da dovedu onoga koji ih nosi u vezu sa Allahom, tako da mu On moze pruziti zastitu.
Kamenje korisceno za hamajlije obicno je odabrani ahat sa bijelim prugama ili tamno sivi poluprovidni ahat donesen iz Indije. Oni su pazljivo sjeceni i polirani do visokog sjaja pa su zapisi urezivani kamenorezackim tockom ili gravirskim alatom. Posto je graviranje u kamenu cak i na Istoku vrlo skupo, pronaðen je jos jedan nacin ispisivanja kamene hamajlije. Posto su izabrani komadi ahata, kornalina ili kalcedona, spravljac hamajlije ih prekriva tankim slojem voska, zatim upisuje zapis u vosku, te ga izlaze dejstvu hlorovodonicne kiseline koja izjeda kamen na svim mesti ma gde je njegova povrsina ogoljena pisarevom rezaljkom. Posto kiselina izvrsi svoj posao, kamen se cisti od voska i zapis na kamenu se jasno vidi.
Spravljaci hamajlija su zapocinjali posao s obaveznom “Bismilom...”, tj. "U ime Boga...", uvjereni da ce imati Boziju pomoc posto izgovore Njegovo ime. Vjeruje se da su ove reci bile napisane na Adamovoj slabini (Adem a.s.), na Gavrilovim krilima, Solomonovom (Sulejman a.s.) pecatu i Isusovom (Isai a.s.) jeziku. Mastilo kojim su se sluzili bilo je namirisano mosusom, ruzinim uljem ili ekstraktom safrana, a ponekad su, dok su prepisivali magijske tekstove, palili tamjan ili neki drugi miomiris.
Iako je veci broj perzijskih i arapskih hamajlija pravljen od ahata i kornalina zbog magijskih moci za koje se vjerovalo da su prisutne u ovom poludragom kamenju, spravljaci hamajlija su cesto koristili i druge materijale. Tako su na obalama Crvenog mora i u Palestini pronaðene hamajlije napravljene od sedefa skoljke.
Hriscani u Palestini i Siriji takoðe su nosili i jos uvijek nose hamajlije od sedefa. Prizori na njima najcesce predstavljaju Kristovo krstenje koje vrsi sveti Ivan Krstitelj stojeci na stijeni u rijeci Jordan i drzeci dugi stap sa krizem na vrhu. Iznad njih je golubica koja simbolizuje svetog Duha koji se spusta kroz oblake. Sa desne strane je anðeo.
Stari Egipcani su koristili velike skoljke kao hamajlije, vjerujuci da su djelotvornije kada se na njima ispisu imena kraljeva: Usertsena I (XII dinastija), Amenemhata II (XII dinastija) i Ramzesa II.
Muslimanski su vojnici sa sobom obavezno nosili hamajlije. Bile su to papirne trake ispisane probranim citatima iz Kur’ana, Allahovim atributima, imenima Muhammeda i Alija, imenima nekih ili svih sedam meleka... Ponekad se traka razvijala u dugi svitak papira koji je vezivan za grudi ili tijelo ratnika. Turski vojnici, koji su se za vrijeme vladavine Abd al-Hamida borili u juznoj Arabiji, nosili su hamajlije napravljene od kamena i metala.
Hamajlija (gore) koju je na lijevoj ruci nosio neki turski oficir sastoji se od tri ovalne plocice koje su postavljene u debele srebrne kutije i ispisane citatima iz Kur’ana.
Meðu predmetima za koje se vjeruje da donose magicnu zastitu, mora se pomenuti i zemlja sa groba poslanika Muhammeda. Splavari sa Nila na Drugom vodopadu vezuju vrecice u kojima je prasina sa groba Kubah Idriza, poznatog Murgani seika, vjerujuci da ce im ona omoguciti siguran prelaz preko vodopada. Ovde je potrebno pomenuti i niske sa 99 perli u kojima je svaka perla povezana sa jednim od "99 najljepsih Allahovih imena", a "stub" ili izduzena perla koja popunjava stotinu, predstavlja neizrecivo Bozije ime. Oznake za podjelu, obicno napravljene od kosti ili slonovace, postavljaju se posle 33. i 66. perle da bi privrzenik mogao da se odmori. Perle su obicno napravljene od drveta akacije-sikomore, drveta sunt, drveta sadz i sandalovine. Prije bojenja perle se potope u vodu iz svetog izvora Zemzem, a kicanka objesena o "stub" napravljena od obojenih svilenih niti stiti od urokljivih ociju i zlih duhova.
Stimulirajte svoju srecu: