Moje traganje za kosuljom hamajlijom Husein-kapetana Gradascevica, popularnog Zmaja od Bosne, koji se za zivota nije od nje odvajao, nije urodilo plodom. No, iako se danas nista ne zna o njenoj sudbini, o njoj i njenim magijskim sadrzajima – zahvaljujuci Muhamedu Garcevicu – zna se gotovo sve.
“U vrijeme kada je nastala”, smatra Garcevic, “u Bosni i Hercegovini, po svoj prilici, nije bilo izuzetno vjestih i znamenitih spravljaca zapisa i hamajlija. Ovim su se vjestinama bavili, izgleda, ljudi skromnog obrazovanja, neuki i neupuceni u tajne vjestine i ucenja, koji cak nisu dobro poznavali ni inspirativne sadrzaje Kur’ana, a da ne govorimo o arapskom jeziku, islamskim misticnim tradicijama, zvjezdoznanstvu, numerologiji, mocnim Bozijim argumentima i kreiranju vefkova, pentagrama i heksagrama... sta vise, i ono sto su mogli da prepisu iz starih knjiga i rukopisa, prepisivali su aljkavo i pogresno, s mnogo jezickih i slovnih gresaka, ispustajuci znacajne odlomke, izreke, magicne formule i citave rijeci.”

Zamjerke i odbrana
Ove teze potvrðuje i kratka biljeska ispisana arapskim pismom, koja odreðuje vlasnistvo kosulje-hamajlije. Na donjem rubu, ispod desne naramenice, na prednjoj strani, crnim murekjebom (tusem), autor hamajlije je napisao: “Fatime hanim Husein”, sto u slobodnom prijevodu znaci da je Fatima-hanuma kci Huseinova. Da je kojim slucajem autor bio ucen i obrazovan covjek napisao bi pravilno na turskom: “Fatime hanimin Husein”, ili na arapskom jeziku “Husein bin Fatime”, sto nepogresivo odreðuje da je kosulja-hamajlija Huseina sina Fatime.
Analizirajuci, izmeðu ostalog, obrazovanje i ucenost sastavljaca kosulje-hamajlije Husein-kapetana Gradascevica - Zmaja od Bosne, Muhamed Garcevic je dosao do zakljucka da se radi o podosta neukom spravljacu, koji navodno nije znao ni turski, a kamoli arapski jezik:
“Kao los ðak neke bosanske medrese kome znanost nije isla u glavu, latio se ovog zanata u kome je mogao svoje povrsno znanje unosno upotrijebiti, jer je pravilno sastavljanje zapisa nedovoljno poznata vjestina, pa je rijetko ko mogao do kraja da provjeri sta je on napisao...”
Odajuci da je Zmajevu kosulju-hamajliju spravio Hadzi-efendija Fadil-pasa serifovic iz Brckog, ovoj se Garcevicevoj tvrdnji suprostavlja ugledni bh. spravljac zapisa Vehib Pekaric, koji u svojoj knjizi “Spoznaja duhovnog svijeta i lijecenje dusevnih bolesti” kaze:
“Kod nas je prije oko 150 godina zivio Hadzi-efendija Fadil-pasa serifovic, koji je lijecio kur’anskim ajetima mnoge bolesti i dovama iskao od Boga ostvarenje raznih potreba. Tako je cuvena njegova voda potekla poslije proucene dove. Nacinio je i kuosulju-hamajliju Husein-kapetanu Gradascevicu. Kada je ovaj vodio razne bitke, nikad nije bio ranjen, iako je sedam konja na Sarajevskom polju ispod njega poginulo. On nije bio ni ogreban.
citajuci razne komentare o toj hamajliji, koji su bili mahom kriticki, ne mogu a da je ne spomenem i da ne naglasim njenu velicinu, kao i velicinu sejha Hadzi-efendije...”
Ipak, Garcevic je konkretan u svojim zamjerkama...

Bogati sadržaj
Za begovsku porodicu Husein-kapetana Gradascevica moglo bi se s pravom reci da je bila vjerski naobrazena, ali je, izgleda, imala toliko povjerenja u sastavljaca hamajlije, pa cak ni ona nije uocila da u tekstu Ajetu-l-Kursijje manjka citava jedna rijec, a da su i drugi tekstovi manjkavi, te da su ispisani vefkovi izraðeni posve nepravilno i pogresno.
“Po nacelima nauke o zapisima” - istice Garcevic - “Ona hamajlija, koja nije ispravno napisana, ne valja i od nje se ne moze ocekivati pravo djelovanje...”
Ali, mi necemo o tome. Mi cemo o magicnim sadrzajima, koji ispunjavaju cijelu povrsinu Husein-kapetanove kosulje.
Na polukruznoj kragni, crnim tusem na crvenim vodoravnim crtama, ispisano je 110. kur’ansko poglavlje Nasr:
“Uticem se Bogu od prokletog sejtana. U ime Boga opceg dobrocinitelja milostivoga.
Kada Bozija pomoc i pobjeda istine doðe, i kad budes vidio kako ljudi, odjel po odjel, stupaju u Boziju vjeru, hvali i velicaj Tvoga Gospodara Boga, i moli Ga za oprost, jer zaista On prima kajanje iskrenih pokajnika.”
Na prednjoj strani, pokraj razreza, u vertikalnom nizu, na obje strane, nanizano je po deset istovjetnih krugova, oivicenih zlatnom bojom. Podloga na kojoj su krugovi obojena je crveno i modro, i to tako da su lijevi dijelovi crveni, a desni modri. Magicni krugovi na crveno-modroj podlozi nastavljaju se vodoravno i uspravno po samim rubovima prednje i zadnje strane kosulje, sve do ispod pazuha - ukupno 38 krugova!
U svakom od tih istovjetnih krugova ispisano je po nekoliko imena Pejgamberovih eshaba, ali je nemoguce utvrditi da li se pominju svi - njih 363. Ovdje je, mozda, citocu potrebno objasniti ko su, zapravo Pejgamberovi eshabi. Prem islamskom vjerovanju Boziji poslanik Muhammed Pejgamber a.s. bio je okruzen s 363 vjerne sluge u trijumfalnoj i presudnoj bici na Badru, zbog cega je Bog svima oprostio sve grijehe i darovao im, nakon smrti, dzenet (raj). Od tada, prema mnogobrojnim islamskim vjerskim knjigama, imena odanih i cestitih eshaba, “onih sa kojima je Allah zadovoljan”, posjeduju posebnu i, dakako, neupitnu moc da ljudima donose zdravlje, blagostanje i srecu, te da svesrdno pomazu svima koji su u nevolji i koji trebaju Boziju pomoc.

U ime Boga...
“Kada bi se imena ovih eshaba” - pise Muhamed Garcevic - “izgovorila nad bolesnikom, s pomocu Bozijom, bolesnik bi odmah ozdravio. Ako bi ta bolest bila smrtna, ucenje ovih imena, djelovalo bi da bolesnik lakse preda dusu. Pojedinci pricaju za ova imena, kada bi se ucili pri nekoj vaznoj odluci, s Bozijom pomoci, stvar bi uspjela, i ne bi se moglo naci brzeg sredstva za uslisenje te molitve kod Svemoguceg Boga.
Imadu ta imena jos mnogo drugih vrlina, koje se navode u raznim knjigama o tajnim znanjima i ucenjima. Narocito opsirno tumacenje o djelovanju izgovaranja i pisanja tih imena, nasao sam u jednom rukopisu pisanom turskim i arapskim jezikom u kome se detaljno opisuju djelovanja ucenja i pisanja raznih kur’anskih poglavlja i dova (molitvi). Tamo su sva eshabska imena ispisana abecednim redom i govori se o njihovom blagotvornom djelovanju...”
Na kosulji-hamajliji Husein-bega Gradascevica, najcesce pominjanje imena zapocinje ovako:
“Haza esma-i, Bismillahir-rahmanir-rahimi, Muhammed sallel-llahu alejhi ve sellem...”, sto u prijevodu znaci: “Ovo su imena, u ime Boga opceg dobrocinitelja, milostivoga, Muhammed, neka je na Njega Boziji spas i blagoslov...”
U prvom krugu, u donjem dijelu, napisao je jos nesto, sto izgleda kao ime meleka (anðeo) Dzebraila (Dzibril, Gabrijel, Gavrilo...). Poslije toga imena slijedi, u donjem krugu, opet izreka - “Neka je na njega Boziji spas i blagoslov” - a zatim su u ostalim krugovima, odozgo prema dolje, vrlo necitljivo ispisana imena pojedinih eshaba, uvijek s nezaobilaznim nastavkom “radijellahu”, to jeste “Da je od njega Bog zadovoljan!”, kako je to, inace, obicaj u svim popisima imena Pejgamberovih eshaba. Neke stare knjige i drevni rukopisi upucuju da ponavljanje tog dodatka nakon svakog imena - pozuruje ispunjenje molitve i svake zelje, koju biste zeljeli da se ispuni.

Stimulirajte svoju srecu: