Rijec "andjeo" potice od grcke rijeci "angelos", sto znaci "glasnik". Ideja o spiritualnim bicima koja posreduju izmedu Boga i Nebeskog kraljevstva na jednoj, i Zemaljskog kraljevstva na drugoj strani, zajednicka je zaratustrizmu, judeizmu, krscanstvu i islamu. Moguce je da su razvijeniji pojam andeoske hijerarhije Jevreji apsorbirali iz kontakata sa drugim prastarim religijama Bliskog i Srednjeg istoka u kojima su takva vjerovanja bila blisko povezana sa tajnim ucenjima i astrologijom.

Viši i niži redovi
U Starom zavjetu spomenuta su samo dva andela (arhandela, meleka): Mikailo i Gabrijel. Apokrif Starog zavjeta spominje jos dva: Rafaela, iscjelitelja cudesnih moci, pomagac i cuvar ljudskog duha; Uriela, koji bdije nad svijetom i vlada Podzemljem. "Prva knjiga Enoha" dodaje jos trojicu: Raguela, Sariela i Remiela, i razvija ideju da visi redovi andela, kerubimi i serafimi, cuvaju i postuju tron Boga, dok se nizi redovi bave poslovima ljudi.
Krscanstvo je tu andeosku hijerarhiju preuzelo od starije religije, judeizma i slijedeci Sv. Pavla dodalo nove redove vrlina, moci, principa, domena i tronova. U ovaj sistem vjerovanja bila je inkorporirana i ideja o ratu na nebu, u kome Lucifer, nekada ponosni andeo, biva izbacen i postaje pali andeo, glasnik koji ljude vara i obmanjuje, dajuci im lazan pojam o njihovom mjestu u redu stvari i dovodeci ih u iskusenje da prkose Bogu.
Ova ideja, kada je spojena sa judejskim konceptom Sotone, andela tuzitelja koji tjera Boga da nemilosrdno kaznjava ljude za njihove grijehe, proizvela je srednjovjekovnog krscanskog Ðavola koji postaje simbol zla - napasnik i vladar pakla.
Islam je najvjerovatnije andeosku hijerarhiju preuzeo iz judeo-krscanskih vjerovanja. Tako se pominje da je melek (andeo) Gabrijel poslaniku Muhammedu a.s. otkrio Kur'an Casni i istinsku prirodu Allaha i znatno oplemenio ideju po kojoj svaki covjek ima dva meleka-cuvara, jednog (na jednom ramenu), koji upravlja njegovim dobrim i plemenitim naumima i djelima, i drugog (na drugom ramenu), koji upravlja njegovim nedolicnim i destruktivnim djelima.

S ljudskim atributima
Srednjovjekovna ideja o andelima (i demonima) bila je, po svoj prilici, povezana sa trojnom koncepcijom svijeta - Nebo, Zemlja i Podzemlje - a ovo je opet bilo povezano sa srednjovjekovnom kosmologijom u kojoj je Zemlja u centru Univerzuma, okruzena nebeskim sferama. Kada je krajem srednjeg vijeka ovaj sistem propao, vjerovanje u hijerarhiju andela takode je mnogo izgubilo na snazi i uvjerljivosti. Kasnije su, medutim, neki krscanski teolozi, najvjerovatnije slijedeci Frojda, povezali ideju o Nebu, Zemlji i Paklu sa tri nivoa spiritualne prirode covjeka: superego, ego i id.
Dok su u narodnom vjerovanju andeli najcesce slikani u ljudskom oblicju, iako ponekad sa krilima i skoro uvijek sa aurom nadnaravne ljepote, srednjovjekovni teolozi insistirali su na tome da je njihova istinska priroda cisto spiritualna i da su uzimali ljudsko oblicje samo kako bi postajali vidljivi.
Znacajno je, medutim, kazati da se svi biblijski zapisi o andelima podudaraju sa narodnim vjerovanjem: andeli imaju ljudska tijela i ljudske atribute. Upravo ova cinjenica podrzava tvrdnju glasovitog francuskog ufologa zaka Valea (Jacques Vallee) da alieni (Vanzemaljci), bica iz letecih tanjira nisu nista drugo do andeli, demoni, vilenjaci ili neka druga duhovna bica, zalutala ili namjerno prisutna u nasoj vremensko-prostornoj dimenziji. Drugim rijecima, radi se o (ne)prirodnom fenomenu ciji dublji smisao jos uvijek ne uspjevamo do kraja racionalno da sagledamo i objasnimo!

(Iz knjige "Moc vjerovanja")

Ucinite svoj zivot sretnijim: