Sve religije svijeta uvjerene su u postojanje duhovnog svijeta i, dakako, duhovnih bica. Kakav je stav savremene znanosti?! Buduci da je ona utemeljena na materijalistickim temeljima, ovo se pitanje doima gotovo izlisnim. Da li je bas tako?!
“Ima naucnog osnova da se vjeruje u postojanje svjetova izvan ovog kojeg smo dosad opazali!”- objavio je 1982. godine beogradski znanstvenik profesor dr. Branko Lalovic, parafrazirajuci tvrdnje zapadnih znanstvenika i polazeci od vremena nastajanja kvantne mehanike, kada se moglo naslutiti da nesto nije uredu s nasim videnjem Univerzuma.

Svijet sačinjen od duha
Prica je mnogo slozenija nego sto se naoko cini i tesko ju je laicima objasniti i uciniti razumljivom. Zapocinje od toga da je dokazano da postoji odnos izmedu dviju cestica (fotona), cak i u slucajevima kada ih nikakav signal nije mogao povezivati, izuzev ukoliko bi se kretao brzinom vecom od brzine svjetlosti. To je zbunilo ucenjake i otvorilo vrata sumnjama: ako se pretpostavi da se usaglasavanje ponasanja fotona postize razmjenom informacija, onda priroda od nas krije mogucnost prenosenja signala brzinama vecim od granice, koju postavlja - Ajnstajnova (Eistein) Teorija relaviteta, a gotovo da je nemoguce zamisliti prenosenje signala nadsvjetlosnom brzinom.
Postoji, medutim, mogucnost da cestice medu sobom komuniciraju nekim kanalima koji leze izvan poznatih znanstvenih zakona o prostoru i vremenu. A tu nam mnogo ne pomaze pozitivisticki pristup u egzaktnim znanostima, vec bi u pomoc morali pozvati i filozofiju intuitivnog poimanja prirode. Ali, da se ne bismo upustali dublje u ovaj problem, oslonicemo se na saznanja najugledniji svjetskih znanstvenika. Tako je engleski astronom i fizicar Artur Edington (Arthur Eddington) (1882-1944), tvrdio da tvar od koje se sastoji svijet jeste tvar duha !
Jedan drugi znanstvenik svjetske reputacije, Bernard Bavink (1879-1947), filozof prirode, svojevremeno je pisao: “Materijalni svjetski poredak cini nam se danas kao mozda prolazna materijalizacija jednog posve duhovnog koncepta”, a nobelovac Maks Plenk (Max Planck) (1858-1947), bio je jos direktniji i jasniji: “Kao fizicar, dakle, kao covjek koji je cijeloga zivota sluzio najtreznijoj znanosti, zacijelo ne mogu biti osumnjecen kao vjerski zanesenjak. Stoga vam, nakon svojih istrazivanja atoma, kazem ovo - ne postoji materija sama po sebi! Sva materija postaje i postoji samo kao rezultat sile koja izaziva titranje atomskih cestica i drzi ih na okupu u atomu, kao najsicusniji Suncev sustav. No, kako u cijelom Svemiru nema ni razumne, ni vjecne sile same po sebi, moramo pretpostaviti da iza te same sile stoji neki svjestan razuman duh. Taj je duh prauzrok sve materije!...”

Čestica i antičestica
S vremena na vrijeme, javljali su se i drugi znanstvenici. Tako je ugledni engleski matematicar, fizicar i astronom Dzems Hopvud Dzins (James Hopwood Jeans) (1877-1946), smatrao da bujica znanja tece prema nemehanickoj stvarnosti i da Svemir postepeno slici prije velikoj misli negoli velikom stroju!
Ako se zagledamo jos dalje u proslost, naci cemo da je jedan od najpoznatijih europskih fizicara i matematicara, Nizozemac Kristijan Higens (Christiaan Hygens) (1629-1695), vjerovao da je ukupna energija Univerzuma stalna i da su svi oblici energije pretvorivi jedan u drugi. Ovu su tvrdnju nadopunili Herman fon Helmoholc (Herman von Helmoholtz) (1821-1894) i Albert Ajnstajn (1879-1955), tvrdeci da se energija ne gubi i da ne moze nestati!
Prije cetrdesetak godina, u oktobru 1959. godine svjetska je stampa objavila iz Stokholma (Stocholm) vijest o dodjeli Nobelove nagrade za fiziku znanstvenicima - Emiliu Segreu i Ovenu Cemberlajnu (Owen Chamberlain). Njih dvojica otkrili su postojanje antiprotona, to jeste da materija postoji u dvije forme - kao cestice i anticestice!
“Prema jednoj od temeljnih pretpostavki nove teorije, uporedo sa materijalnim, moze da postoji i drugi svijet ili antisvijet, koji je izgraden od - antimaterije. Taj antimaterijalni svijet sastojao bi se od atomskih i subatomskih cestica koje se okrecu i titraju u orbitama suprotnim onima u svijetu kojeg poznajemo. Ako bi se ta dva svijeta ikada sudarila, oba bi bila unistena u zasljepljujucem bljesku!”- pisali su, u to vrijeme, o senzacionalnom otkricu dvojice fizicara svjetski znanstveni listovi.

Stvar vremena
Poznati americki astronom i fizicar Karl Sagan (Carl) otisao je i korak dalje, razmisljajuci o putovanju kroz vrijeme, navodeci da ima veoma uglednih fizicara u Americi i svijetu, koji otvoreno zastupaju hipotezu o postojanju dviju alternativnih povijesti, dviju podjednako valjanih stvarnosti - duhovne i materijalne - koje usporedo postoje - jedne u kojoj se, dakle, nalazite i druge u kojoj nikada niste rodeni!
“Mozda samo vrijeme ima citavo mnostvo potencijalnih dimenzija, usprkos cinjenici sto smo mi osudeni da koristimo samo jednu od njih!” - zabiljezio je Sagan.
Ima ucenjaka koji vjeruju da je samo stvar vremena kada ce se i znanstveno dokazati ono sto govore sveti tekstovi i religijske knjige da duhovni svijet, u kome sve vrije od zivota, prozima ono sto nazivamo nasom stvarnoscu, nasim vremenom, nasom prostorono-vremenskom dimenzijom, nasim Univerzumom. To je nesto sto nam uveliko odreduje sudbinu od samog rodenja. A cim se to dokaze, nece biti tesko naciniti korak dalje i dokazati - postojanje dzinna i ostalih duhovnih bica.

(Iz knjige 'Zapisi i hamajlije')

Ucinite svoj zivot sretnijim: