Sveuciliste u Birminghamu dojavila je lijecnica slucaj iz londonske bolnice Guy's. Trogodisnja djevojcica nesretnim slucajem stradala je pod tockovima kamiona i bila je u nesvjesnom stanju dovedena u bolnicu. Kad su lijecnici skinuli krvavu odjecu, bili su zapanjeni, jer na tijelu nije bilo vidljivih ozljeda. Djevojcica je dosla k svijesti i prvo je upitala:
- Gdje je covjek u bijelom?!...
- Tu sam! - javio se lijecnik.
- Ne vi, nego covjek u sjajnom bijelom odijelu koji me podigao nakon sto me pregazio kamion!...
Slucaj je podsjetio na neke neobicne dogadjaje, koji su se minulih godina dogodili na podrucju Velike Britanije. Jedna zena, profesorica matematike po zanimanju, iz Gloucesterchirea tvrdila je da ju je od smrti u prometnoj nesreci spasio andjeo, koji ju je podigao s mjesta kamo je odbio jedan od sudarenih automobila. Nekako u isto vrijeme, jedan financijski sluzbenik iz Worcestershirea tvrdio da ga je od sigurnog utapljanja spasio andjeo u liku pokojne bake, koji ga je iznio na povrsinu vode i pomogao mu da se dokopa obale.
Sveuciliste u Birmighamu proucavalo je proteklih godina vjerske fenomene i otkrilo da je "najmanje 800 Britanaca imalo susrete s andjelima", to jest sa dobrim duhovima koji su im pomagali na razne nacine. Medju onima koji tvrde da su vidjeli andjele i da su im oni pomogli u konkretnim situacijama, nisu samo krscani, nego i muslimani, zidovi, gnostici, pa cak i ateisti.
Andjeli se rijetko pojavljuju, a kada to cine to su izuzetne prilike i izuzetni povodi. To se najcesce dogadja kada prenose neke vazne poruke ili upozorenja; ponekad da bi pruzili utjehu, zastitu ili spas - otkrivaju sveucilisna istrazivanja, o cijim rezultatima TV BBC priprema specijalni dokumentarni program.
Kad je Birmighamsko sveuciliste javno obznanilo da istrazuje ovaj nesvakidasnji femonen, odziv gradjana premasio je sva ocekivanja. Od onih koji tvrde da su imali susreli s andjelima (melekima), trecina ih opisuje kao duhovna bica u bijelim haljinama i s krilima na ledjima, no 21 posto vidio je andjele u ljudskom oblicju i s nadnaravnim mocima.
Prema iskustvima Engleza, andjeli (meleki) se ipak najcesce pojavljuju u duhovnom obliku i tada se osjeca neuobicajna prisutnost ili snaga, a u vise slucajeva ljudi tvrde da se andjeoska prisutnost manifestirala neobicnom nebeskom svjetloscu.

Kur’an o melekima
Pogledajmo sada sta o andjelima, to jeste o melekima kaze Kur’an. U opsirnoj studiji objavljenoj u “Takvimu” za 1984. godinu, izdanju Islamske zajednice BiH, nasao sam veoma zanimljiv tekst Kasima Hadzica. Iscrpan i dokumentovan, mogao bi posluziti za dalja istrazivanja o fenomenu meleka, odnosno andjela. Uostalom prosudite i sami...
“U recenici u kojoj iskazujemo islamsko vjerovanje”, pise Hadzic, “odmah nakon isticanja vjerovanja u Allaha dz.s. isticemo, na drugom mjestu, da vjerujemo u meleke, nevidljiva bica.
Opcenito se moze reci da je nase poznavanje meleka dosta oskudno. l oni sto su prosli kroz vjerske skole malo o melekima znaju, a pogotovu o melekima malo znaju obicni vjernici.
O vjerovanju u meleke govori se u Kur'anu na tri mjesta, a o nevjerovanju na jednom:
Prva dva ajeta sto o tome govore nalaze se u “Bekari” (2. sura), dok je treci ajet u suri “En-nisa” (4. sura).
Evo prijevoda tih tekstova: “Nije poboznost (u tome) da okrecete svoje lice prema istoku i zapadu, poboznost (cini i pravim putem ide) tko vjeruje u Allaha, Sudnji dan, meleke, Knjigu i poslanike...” (2:177).
Kao sto se vidi u tekstu su meleki na trecem mjestu.
Evo drugog ajeta iz “Bekare” sto govori o vjerovanju:
“Poslanik je vjerovao u ono sto mu je objavio njegov Gospodar, a (vjerovahu) i pravovjerni. Svi su vjerovali u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige i Njegove poslanike. Mi ne pravimo razlike ni izmedju jednog od Njegovih poslanika. Oni (pravovjerni) govore: - Cusmo i pokorismo se. Nas Gospodaru, (trazimo) Tvoj oprost i Tebi se vracamo.” (2:285).

U drugom dijelu treceg ajeta govori se o nevjerovanju:
“Pravovjerni! Vjerujte u Allaha, Njegova Poslanika, Knjigu koju je objavio Svome Poslaniku i Knjigu koju je objavio prije. A onaj koji ne vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike i u Sudnji dan, taj je daleko zalutao.« (4:136).
U drugom i trecem ajetu, kao sto se vidi, meleki su spomenuti iza Allaha. Ocito je da je vjerovanje u meleke obaveza pravovjernika Kur'anom utvrdjena, a da ne vjerovati ih predstavlja dzalalet, stranputicu.

Gospodar svih svjetova i meleki
Ima sedam ajeta u Kur'anu u kojima se govori o tome, kako meleki slave i velicaju Allaha i mole oprost:
“l grmljavina velica i hvali Njega, a i meleki, iz strahopostovanja prema Njemu. On salje gromove i udara njima koga hoce, - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve moze.” (13:13).
“... a meleki su samo robovi postovani (bel ibadun mukre-mun). Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.” (21:26-27).
U istoj suri malo ranije veli se da meleki obozavaju Allaha, nisu oholi, ne umaraju se slave Allaha nocu i danju, neprekidno (21:19-20)
Meleki, prema Kur'anu, kazu:
“Svakome od nas mjesto je odredeno, mi smo u redove poredani, i samo Njega hvalimo!” (37:164-166).
“l vidjet ces meleke kako prijesto okruzju, velicajuci i hvaleci Gospodara svoga...” (39:75).
Meleki koji drze prijesto i oni koji su oko njega velicaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprosteni grijesi pravovjernicima (govoreci):
“Nas Gospodaru! Ti si sve obuhvatio miloscu i znanjem, pa oprosti onima koji su se pokajali i slijedili Tvoj put i sacuvaj ih od dzehennemske vatre! Nas Gospodaru! Uvedi ih u basce Adna (dzenneta) koje si im Ti obecao, (kao) i njihove roditelje i bracne drugove, i njihove potomke, koji su bili dobri. Zaista si Ti silan i mudar, l sacuvaj ih od ruznih djela, a koga Ti tada budes sacuvao od kazne za ruzna djela, Ti si mu se smilovao, a to je veliki uspjeh!” (40:7-9). “... A meleki velicaju i hvale Gospodara svoga i mole oprost za one koji su na Zemlji. - Allah je zaista Taj koji prasta i koji je milostiv.” (42:5)
Iz navedenih ajeta vidimo da meleki velicaju, slave i hvale Allaha. Oni su 'ibadun mukremun - postovani robovi, odnosno postovana bica. Svakom je pojedinom meleku odredjeno mjesto njegova djelovanja, a svakako i duznost. Oni su u redove poredani, a to upucuje na njihovu mnogobrojnost. Jedni meleki drze Ars (prijestolje), dok ga drugi okruzuju. U “Ajetul-kursijj” kaze se kako Allahova stolica obuhvata nebesa i Zemlju (2:255). Govoreci o tome pisac brojnih islamskih djela profesor dr Mustafa Mahmud veli:
“Ako je ovolika Njegova stolica, a koliko je onda Njegovo prijestolje i kako je moguce da ga drze stvorenja, ili se ovdje, mozda, radi o stvorenjima nama potpuno nepoznatim. Mozda su to neka elektro-magnetska bica. Mozda je prijestolje samo metafora, kao sto govorimo o Kjabi u prenesenom smislu da je ‘Bozija kuca’, tako isto u prenesenom smislu govorimo i o Bozijem prijestolju”.
Kao sto i sva druga ziva bica na nebesima i Zemlji cine sedzdu Allahu, rade to i meleki i oni se ne ohole (16:49). Uz Allaha i ucene ljude i meleki svjedoce da nema drugog boga osim Allaha i da On postupa pravedno (3:18).
U vise slucajeva Allah se u Kur'anu, na pocetku poglavlja, kune raznim vrstama meleka (37:1,2,3; 51:4; 77:3, 77:4, 77:5 i 79:1-5).
Allah blagosilja pravovjernike, a cine to i meleki (33:41 -43).
Muslimanima sto redovito dolaze na dzumu-namaz dobro je poznat ajet koji muezzin uci prije ezana pred hutbu:
“Allah i meleki Njegovi blagosivljaju Vjerovjesnika. Pravovjernici, blagosiljajte ga i vi saljite mu selam!” (33:56)
Prof. Havati Ulkii u svome “Islam dini akaidi” citira hadis u kome se kaze:
“U Allaha postoje meleki koji stalno putuju po Zemlji (sej-jahun) i prenose mi od mog ummeta selam”.
Nasuprot blagosiljanju pravovjernih stoji prokletstvo Allahovo meleka i svih ljudi prema kafirima sto kao takvi umru (2:161).
U jos jednom ajetu se govori o proklestvu meleka:
“Kako ce Allah uputiti na pravi put ljude koji su postali kafiri nakon sto su, vjerovali i svjedocili da je Poslanik istinit, a dosli su im i jasni dokazi. Allah ne upucuje na pravi put narod koji sebi nasilje cini. Njima je kazna: prokletstvo Allahovo, meleka i svih ljudi”. (3:86-87).
Katkada su protivnici Muhammedovi a.s. postavljali pitanje, zasto to Allah nije poslao meleka kao poslanika medu ljude. Kao odgovor na takva pitanja u Kur'anu se veli:
“Reci (Muhammede): - Da su na Zemlji meleki sto hodaju smireni, Mi bismo njima spustili s neba meleka da im bude poslanik." (17:95).
Inace Allah odabira poslanike i među melekima i medu ljudima (22:75).
Meleki su i inace Allahovi izaslanici, a ima ih sa po dva, tri i cetiri (para) krila (35:1).
U Kur'anu Casnom, Zagreb, 1969. citamo u napomeni broj 1. na str. 580. ovo:
“Po Kur'anu su andeli beztjelesna bica, koja izvrsavaju zapovjedi Svemoguceg. Predstavljanje andela s krilima je vrlo cesta pojava, na koju nailazimo u svetim historijama. Ali ovdje se od ‘krila’ ne misli na jedan tjelesni dio koji pomaze u letenju. Ovo samo alegoricno predstavlja snagu koju imaju beztjelesna bica u vrsenju svoje duznosti. U arapskom jeziku ‘dzenah’-krilo dolazi i u znacenju: snaga, moc.”
U Ibn Kesirovom Tefsiru u komentaru sure “Fatir” navodi se hadis, prema Buhariji, kako je melek Dzibril, u Lejleti-lsra-u, imao 600 krila, a izmedu svaka dva krila udaljenost kao izmedu Istoka i Zapada. Ako rijec “krilo” u odnosu na meleke znaci: snagu i moc, onda je 600 krila ogromna snaga, koja je neprispodobiva prilikama na Zemlji.

Meleki su i prenosioci Allahove Objave Njegovim robovima, kojima On hoce da je posalje. Rijec je sakako o vjerovjesnicima kojima Allah nareduje:
“Upozoravajte da nema drugog boga osim Mene i bojte Me se!” (16:2).
Upada u oci da se ne govori o jednom prenosiocu Objave (Dzibrilu), vec je rijec u mnozini (el-melaike). Zakljucak je da je Allah slao Svoju Objavu po melekima (vise od dvojice, a broj njihov samo Allah zna), a ne samo po jednom meleku.
Osim sto su postavljali pitanje, zasto. Allah ne posalje meleka kao poslanika, protivnici Muhammedovi a.s. su ocekivali “da im Allah i meleki dodu u nebeskim oblacima”. Potom se ajet zavrsava rijecima: “A stvar je odlucena. l Allahu se sve vraca” (2:210).
S dozvolom Gospodara svoga meleki se i Dzibril spustaju (na Zemlju, dakle, medu ljude) radi svega (sto Allah odredi) (97:4). To se dogada u Lejlei-kadru, noci boljoj nego 1.000 mjeseci. Preracunato u godine toliki broj mjeseci je jednak vijeku od 83 godine uz ostatak od cetiri mjeseca, sto proizlazi iz prethodnog ajeta (97:3).
U suri “Mearidz” – “Stepeni” nalazimo ajet u kome se veli:
“K Njemu se (Allahu) penju meleki i Duh (misli se na Dzibrila) u jednom danu cije je trajanje pedeset hiljada godina"(70:4).
Razlicita su misljenja o znacenju “dana od 50.000 godina”, sto ih navode mufessiri. Zanimljivo je misljenje jednog naseg inzenjera sto ga je iznio u “Takvimu” za 1972.. Po njemu to je brzina elektromagnetskih valova, tv valova ili brzina svjetlosti od 300.000 km u sekundi!
Na jednom se mjestu u Kur'anu govori i o pretvaranju ljudi u meleke, sto bi Allah mogao uciniti da hoce, pa da meleki naslijeduju ljude na Zemlji (43:60).
Na Sudnjem ce danu Allah pitati meleke o kafirima “Jesu li vas ovi obozavali?”, na to ce meleki odgovoriti: “Slava Tebi! Ti si nas Zastitnik, a ne oni. Oni su obozavali dzine i vecina ih u njih vjeruje”. (34:40-41).
Meleki ce na Sudnjem danu biti na stranama neba i osmorica ce nositi prijesto Gospodarov iznad sebe (69:17). Inace, na Sudnjem ce danu meleki i Dzibril stajati u redovima i samo ce govoriti onaj kome Allah dozvoli, a taj ce reci istinu (78:38). Meleki ce biti poredani i onda, kada se Zemlja raskomada na komade (89:21-22).
Meleki ce se zauzimati kod Allaha da oprosti grijehe ljudima. Moci ce to ciniti samo oni kojima to Allah dozvoli i bude zadovoljan s njihovim zauzimanjem (53:26).

Sedžda-meleka Ademu a.s.
Na sedam se mjesta u Kur'anu govori o tome kako je Allah naredio melekima i Iblisu da ucine sedzdu Ademu, prvom covjeku i prvom vjerovjesniku, pa su svi meleki to ucinili, a Iblis nije. Ajeti o kojima je rijec su: 2:30-38, 7:11 i 20,15:28-30, 17:61, 18:50, 20:116 i 38:72-74. o tome sam pisao u svojim ranijim radovima. U tim sam radovima upozorio na pogresno prevodenje arapske rijeci “halifa”, sto u odnosu na Allaha dz.s. ne moze znaciti: zamjenik, zastupnik ni nasljednik, jer covjek, Allahovo stvorenje, ne moze Allaha dz.s. Gospodara svih svjetova, ni zamjenjivati, niti Ga zastupati, jer nijedno ni drugo nije Allahu potrebno. Pogotovu Allaha ne mozemo nasljedivati, jer mi umiremo, a On je Vjecno zivi i ne umire. U drugom spomenutom radu upozorio sam na pogresno prevodenje rijeci “illa Iblise” sa “osim Iblisa”, jer kada se tako prevede (“i ucinili su meleki sedzdu, osim Iblisa”) ispada da je i Iblis melek, a on to nije, vec dzinn, sto je jasno istaknuto u Kur'anu (18:50).

Muhammedovi a.s. prethodnici i meleki
l s vjerovjesnicima sto su djelovali prije Muhammeda a.s. kontaktirali su meleki.
Svojim je protivnicima, uz ostalo, Nuh a.s. (Noe) govorio da im ne kaze za sebe da je melek (11:31). Prema tome je covjek kao i drugi ljudi, ali ga je Allah odabrao da bude vjerovjesnik, pa je on povjerenu mu duznost obavljao, ne trazeci im za taj svoj rad nagradu, kao sto to nisu cinili ni drugi vjerovjesnici. Ne smatrajuci ga vjerovjesnikom, protivnici su Nuhovi govorili:
“Da je Allah htio (koga poslati), meleke bi poslao” (23:23-24).
Iako su govorili i pripadnici Hudova naroda (Ad), kao i pripadnici Salihova naroda (Semud) (41:14).
l Ibrahimu su a.s. (Abraham) u raznim prilikama dolazili Allahovi izaslanici (el-murselun), o cemu se govori na vise mjesta u Kur'anu (11:69-83, 15:51-57, 29:31-34 i 51:24-37). U ovim slucajevima “el-murselun” se odnosi na meleke.

Suvremenice Jusufove a.s., koji je bio veoma lijep, pa se jedna od njih u njega zaljubila, govorile su za ovog vjerovjesnika:
“Ovo nije covjek; ovo je melek plemeniti!”
“Tabut” - kovceg zavjetni (Musaov i Harunov) nosili su meleki (2:248). Firaun je, uzdizuci sebe, a napadajuci Musa-a a.s., pitao svoj narod, uz ostalo: “... zasto s njim nisu dosli meleki?” (43:53).
Za Zekerijja-a a.s. se veli u Kur'anu da su ga meleki zovnuli (3:39). Meleki su kontaktirali i sa Merjemom, Isaovom a.s. majkom (3:42-43 i 19:16-21). Njen sin, Isa a.s. bio je utvrden s Ru-hul-kudusom, Duhom svetim (Dzibrilom) (2:87 i 253). Njemu nije bilo zazorno da prizna da je Allahov rob, a ni melekima Njemu najblizim (4:172).
Tko zna za sve urote protiv Muhammeda a.s., a i protiv drugih vjerovjesnika, cudom ce se cuditi, kako su uspijevali da se sacuvaju i da ne postanu zrtve urota. Medutim, Allah je vjerovjesnicima slao cuvare (meleke):
“On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga za poslanika odabere; zato on i ispred njega i iza njega postavlja one koji ce ga cuvati..." (72:26-27).

Muhammed a.s. i meleki
Protivnici su govorili za Muhammeda a.s. da bi trebalo da mu se posalje melek. Allah dz.s. im odgovara:
“A da meleke posaljemo, s njima bi svrseno bilo... A da ga melekom ucinimo, opet bismo ga kao covjeka stvorili...” (6:8-9).
Medutim, i kada bi im se poslali meleki, pa jos uz to i mrtvi im progovorili, te kada bi pred njima svi dokazi bili sabrani - oni opet ne bi vjerovali (6:111).
Na dva mjesta u Kur'anu je postavljeno pitanje: “Zar oni cekaju da im dodju meleki...?” (6:111 i 16:33), a u drugom se spomenutom ajetu jos dodaje: “... i kazna”
Uz pitanje o slanju meleka postavljali su i pitanje: “Zasto nam nije poslano kakvo blago...?” (11:12).
Grijesnicima Allah salje meleke kada ih kaznjava (15:7-8).
Trazili su da se meleki posalju kao jamci i jednog meleka uz Muhammeda a.s. kao opominjaca (17:92 i 25:7).
Uz slanje meleka trazili su i da vide Gospodara. Oni su se bili uzoholili u svojim dusama i potpuno se bili osilili. Porucuje im se: “Onoga dana kada ugledaju meleke, grijesnici se nece radovati i uzviknut ce: - Sacuvaj nas, Boze!” (25:21-22).

Među stanovnicima Arabije bilo je i takvih koji su meleke i vjerovjesnike smatrali bogovima, pa su mislili da ce moci zadrzati takvo vjerovanje i nakon sto postanu muslimani. U Kur'anu im se odgovara:
“Nece vam (Muhammed) naredivati da smatrate meleke i vjerovjesnike bogovima. Zar da vam on nareduje nevjerovanje nakon sto ste postali muslimani?!” (3:80).
Bilo je i u Muhammedovo a.s. doba ljudi, kojima nikako nije moglo leci u pamet da vjerovjesnik moze biti obican covjek. Da bi ih u tom pogledu razuvjerio, prema Allahovoj uputi, on im je govorio:
“Ja vam necu reci: - Imam Allahove riznice, niti: ja znam nevideno, niti cu vam reci: ja sam melek. Ja slijedim samo ono sto mi se objavljuje. Reci (im, Muhammede): - Da li je jednak slijepac i okat? Pa zar ne razmisljate?” (6:50).
O istinitosti Objave Muhammedu a.s. u Kur'anu se veli:
“Allah svjedoci za ono sto ti je (Muhammede) objavio, On je to objavio sa Svojim znanjem, l meleki (to) svjedoce, a Allah ti je dosta kao svjedok” (4:166).
U jednom se ajetu govori o zastitnicima i pomagacima Muhammedovim a.s. pa se kaze:
“... Allah je zastitnik njegov, i Dzibril, i cestiti vjernici, i svi meleki ce mu na pomoci biti”. (66:4).
Muhammedu se a.s. obraca Allah dz.s. u Kur'anu i ovim ajetom:
“Obavljaj namaz kada Sunce s polovine neba krene, pa do nocne tmine, i namaz u zoru, jer namazu u zoru mnogi prisustvuju” (17:78).
Ti “mnogi sto u zoru namazu prisustvuju” su, prema jednom hadisu - melaiketullejli vennehari, nocni i danji meleki.

Četverica velikih meleka
Meleka ima mnogo vrsta, ali cetvorica su najpoznatiji, pa se nazivaju veliki melki, ili: l-melaiketul-mukarrebun sto znaci: priblizeni (Allahovoj milosti) ili odabrani meleki.
U Kur'anu se spominju: Dzibril, Mikal, Melekul-mevti i El-munadi. Prema tome, ne spominju se Azrail i Israfil.

DŽIBRIL: U prvom ajetu u kome se spominje Dzibril u Kur'anu veli se da on Vjerovjesniku “stavlja na srce Kur'an” i da ima onih sto su neprijateljski raspolozeni prema Dzibrilu, i ne samo prema njemu, nego i prema Allahu, i melekima Njegovim, i poslanicima Njegovim... i Mikalu. (2:97-98).
Vec smo prije spomenuli ajet u kome se kaze da su zastitnici Muhammedovi: Allah, Dzibril i cestiti vjernici, a i da ce mu svi meleki na pomoci biti (66:4).
Na Dzibrila se odnose i ajeti:
“Zaista je on (Kur'an) govor plemenitog poslanika (Dzibri-la), snaznoga, kojega postuje Gospodar'Arsa, kome su pokorni (meleki), tamo pouzdanog!” (81:19-21).
Dzibril je, znaci, i “Resulun kerim” (Plemeniti poslanik) i “Emin” (Pouzdani, Povjerljivi, Posteni).
Triput je Dzibril oznacen u Kur'anu i kao “Ruhul-kudus”, duh sveti, i to dvaput u vezi sa Isa-om a.s. (2:87 i 5:110) i jednom u vezi sa Kur'anom (16:102).
U vezi s Kur'anom jednom je oznacen i kao “Errohul-emtn”, Duh povjerljivi. (26:193).
Allah je poslao Merjemi naseg Ruha (misli se na Dzibrila) (19:17).
Dvaput su u Kur'anu naporedo spomenuti “El-melaiketu ver-Ruh” - meleki i Ruh (70:4 i 97:4), a jednom “Er-Ruhu vel-melaike” - Er-Ruh i meleki (78:38).
Najednom se mjestu Dzibril oznacava i kao “sedldul-ku-va” - Jedan (melek) velike snage (53:5).
Ibni Abbas je prenio od Vjerovjesnika da je rekao: “Ruh je jedan vojnik od vojske Uzvisenog Allaha”.

MIKAL: Mikal je samo na jednom mjestu spomenut u Kur'anu, i to u ajetu u kome se govori o neprijateljima Allahovim, meleka, vjerovjesnika, Dzibrila i - Mlkala (2:98).
Kako kaze prof. Hayati Ulku o njemu se malo i u hadisima govori: tek u jednom ili dva hadisa.
Za njega znamo da mu je povjerena briga za atmosferske prilike i za nafake, kao i o svemu sto je u vezi s time.

MELEKUL-MEVT (Usmrtitelj): Melekul-mevt je medu muslimanima poznat prema imenu "Azrail", iako toga imena nema u Kur'anu, gdje je spomenut »Melekul-mevt« i to samo jednom:
“Reci (Muhammede): Melek smrti, koji vam je za to odreden, duse ce vam uzeti, a poslije cete se Gospodaru svome vratiti.” (32:11).
lako je “melekul-mevt” izraz u jednini, iz rijeci “koji vam je za to odreden” moze se zakljuciti da takav melek nece uvijek biti jedan te isti, vec jednom jedan, a drugi put drugi, treci, cetvrti i t.d. Nemoguce je i zamisliti da bi jedan te isti melek mogao uzimati duse tolikim ljudima koji u isto vrijeme pomru (recimo u kakvoj katastrofi, u vrijeme bombardiranja, prilikom zemljotresa, velikih poplava i t.d.). Jedan melekul-mevt ne moze istovremeno kod svakog od umirucih doci.
Kada na svakog covjeka dolaze po dva meleka radi registriranja njihovih djela, onda je logican zakljucak da ni melekul-mevt nije jedan. Cesta upotreba mnozine za meleke sto uzimaju duse (rusuluna, melaike) uvjerava nas da ih je mnogo, a ne jedan. Uostalom, to zakljucujemo i na temelju ajeta:
“On (Allah) vlada robovima Svojim i salje vam cuvare; a kad nekom od vas smrt dode, izaslanici Nasi mu, bez oklijevanja, dusu uzmu” (6:61).
Pod “rusuluna” (“Izaslanici Nasi”) misli se na meleke. Nije receno “resuluna” (“Izaslanik Nas”) - u jednini, vec je upotrebljena mnozina. “Rusuluna” se spominje jos na jednom mjestu, a misli se na meleke (7:37). U svim ostalim slucajevima, osim u jednom, kada se radi o “uzimanju dusa” uzet je izraz “elmelaike” (meleki), dakle opet u mnozini, a ne u jednini (4:97, 6:93-94, 16:28-34 i 47:27).
Na pocetku sure “Ennazi'at” spominju se dvije vrste meleka smrti: oni sto grubo uzimaju duse i oni sto to cine blago, njezno - Ennazi'at garka i Ennasitat nesta (79:1-2).
S nevaljalcima Allah nece jedanko postupiti kao sa onima sto vjeruju i dobra djela cine. Ako oni misle da ce im zivot i smrt biti isti - lose rasuduju (45:21).
Kada meleki budu uzimali duse osobama sto su se prema sebi ogrijesile, pitat ce ih: “Šta je bilo s vama?” Takve ce se osobe pravdati svojom potlacenoscu na Zemlji. Meleki ce im potom reci: “Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste nekud mogli iseliti?”
Na kraju se ajeta kaze kako ce prebivaliste takvih biti dzehennem (pakao), a on je uzasno boraviste (4:97). U drugom se ajetu govori kako ce se takvi pokoriti i reci melekima: “Mi nismo nikakvo zlo ucinili!”
Meleki ce im odvratiti: “Jeste, Allah doista dobro zna ono sta ste radili, zato ulazite na kapije dzehennema; u njemu cete vjecno boraviti (16:28-29). Nije im Allah nasilje ucinio, vec su to oni sami sebi ucinili i stigla ih je kazna za ruzna djela sto su ih cinili i sa svih strana ih je snaslo ono cemu su se rugali” (16:33-34).

EL-MUNADI: Najavljivac Sudnjega dana puhanjem u sur spomenut je u Kur'anu samo na jednom mjestu, u suri “Kaf”:
“l osluskuj! Dan kada ce najavljivac pozvati iz mjesta koje je blizu, Dan kada ce oni cuti istinit glas - to ce biti Dan prozivIjenja.” (50:41-42).
Melek cija je duznost puhanja u sur poznatiji je medu muslimanima kao - Israfil, iako to ime nije spomenuto u Kur'anu, vec El-munadi (Najavljivac, Glasnik). Prema prof. Ulkuu rijec Israfil - potjece od hebrejske rijeci Serafim. Ta se rijec upotrebom preobrazila najprije u Serafin, pa u Serafil, dok se na koncu nije ustalila kao - Israfil. Turci ga nazivaju i - Sur melegi, (Melek sa surom).
Prema Islamskoj enciklopediji Israfil je tri godine, pred poslanstvo Muhammedovo a.s., druzio s Posljednjim vjerovjesnikom i navijestio mu da ce biti Boziji poslanik. Od pocetka Objave pa dalje preuzeo ga je Dzibril.
"Sur" je spomenut u Kur'anu na dest mjesta (6:73,18:99, 20:102, 21:101, 27:87, 36:51-54, 39:68, 50:20, 69:13 i 78:18). U svih deset slucajva puhanje u sur odnosi se na najavu Sudnjega dana. Samo u jednom slucaju (39:68) govori se o dvije najave, od kojih se prva odnosi na Posljednji dan, Dan propasti svijeta, kada ce sve sto jos bude zivo pomrijeti, a druga se najava odnosi na Sudnji dan, kada ce sve biti prozivljeno i sakupljeno radi sudenja.
Najava Sudnjega dana surom predstavljat ce samo jedan zov (36:53, 37:19, 69:13 i 79:13) i sve ce se prestraviti stoje na nebesima i Zemlji, osim onih za koje Allah bude htio da se ne prestrave. Svi ce prozivljeni Allahu doci pogete glave (27:87).

PLEMENITI PISARI: Posebna vrsta meleka zaduzena je registriranjem, biljezenjem, odnosno pisanjem ljudskih djela. Kur'an o njima govori na desetak mjesta, a najpoznatiji njihov naziv jeste “kiramen katibin” tj. plemeniti pisari.
Ovi se meleki nazivaju i “hafezatun” (od “hafiz”) - cuvari (6:61 i 86:4), kao i “resadun” (72:27), sto takode znaci: cuvar.
Na jednom su mjestu ti meleki nazvani “rusuluna” - nasi izaslanici koji zapisuju (10:21).
Ovi su meleki nazvani i “mu'akkibat” - oni sto se smjenjuju (13:11), zatim, jednostavno - katibun, pisari (21:94), sto znaci i-seferetun (80:15).
Ne izusti covjek nijednu jedinu rijec, a da kod njega nije “rekbun - 'atld”, onaj sto bdije, pazi (50:17-18).
Iz ajeta sto govore o melekima koji nas stalno prate jasno se zakljucuje da nijedno ljudsko djelo, bilo dobro ili ruzno, nece ostati nezabiljezeno. O nacinu toga biljezenja, o sredstvima kojima se i u koje se te zabiljeske unose, nista ne znamo. To je za nas tajna, kao i mnogo sta drugo. Kur'an nam o tome na toliko mjesta govori i mi u to vjerujemo.

NOSAĆI PRIJESTOLJA: O melekima - nosacima prijestolja vec smo govorili, kada smo naveli prijevod njihove dove za one sto se kaju (40:7-9). 0 tim se melekima govori jos na jednom mjestu i kaze se da ce ih biti osam (69:17).
I to je za nas tajna, o kojoj potanje nista ne mozemo reci.

MUNKER l NEKIR: Meleki koji ce ispitivati ljude neposredno nakon njihove sahrane zovu se Munker i Nekir, ili, po turskom: Sualdzije.
Za ove meleke znamo iz hadisa, u kome se veli: “Kada umrli bude sahranjen, doci ce dva meleka, crna lica i plavih ociju...”
Pitanja ce se odnositi na podrucje vjerovanja.

MELEKI–SVJETLICE: Prema sejtanima i dzinima u nebeskom prostoru Kur'an na tri mjesta spominje “sihab”, i to: “sihabun mubtn” (15:18), “sihabun sakib” (37:10) i “sihaben resaden” (72:9), dok je na cetvrtom mjestu ta rijec u mnozini (“suhuben”). Ove rijeci imaju nekoliko znacenja: plamen; meteor; zvijezda; vatrena lopta; svjetlaca; raketa.
Prema prof. Hayati Ulku-u (Islam dini akaidi, str. 117. i 118) pod “sihab” i “suhub” misli se na meleke koji se suprostavljaju dzinima i sejtanima i progone ih.

EL-MELEUL-E'ALA (Najviši skup meleka): Na jednom se mjestu u Kur'anu kaze da je Allah ukrasio nama najblize nebo zvijezdama i da ga cuva od svakog prkosnog sejtana da ne prisluskuju “el-meleul-e'ala” (najvisi skup meleka)... (37:6-8).
U ajetu 38:69 spominje se rasprava sto je vodena u “ele-meleuj-eala” (na najvisem skupu meleka). Rijec je o razgovoru izmedu Allaha i meleka nakon sto ih je obavijestio da ce na Zemlji postaviti halifu (2:30). O tom dogadaju, kao i mnogim drugim, saznao je Muhammed a.s. istom iz Allahove dz.s. Objave.
Prof. Havati Ulku u svom “Islam dini akaidi”, str. 116., ovaj skup meleka naziva “Meleklerin medzlisi” (Skupstina meleka).

MELEKI POMAGAĆI: U Kur'anu se na vise mjesta govori o tome kako je Allah preko meleka pruzao pomoc pravovjernicima. Jednom im je prilikom poslao 3.000 meleka (3:124). Bilo je to prilikom bitke na Bedru, kada je idolopoklonicka vojska bila triput brojnija, a ipak su muslimani pobijedili, zahvaljujuci Allahovoj dz.s. pomoci.
Drugom im je prilikom posalo 5.000 meleka (3:125). Bilo je to u bici na Uhudu, kada su se protiv muslimana udruzili svi idolopoklonici, a i dvolicnjaci iz muslimanskih redova odustali od ratnog pohoda. Tada je na oko 700 muslimanskih boraca navaljivalo oko 3.000 protivnicke vojske.
U jednom se ajetu veli kako ce Allah pomoci muslimanima sa 1.000 meleka koji ce dolaziti jedan za drugim, pa se onda dodaje:
“Allah je to ucinio samo kao radosnu vijest i da se time smire vasa srca. A pomoc je samo od Allaha. Zaista je Allah mocan i mudar” (8:9-19).
Meleki su kurazili pravovjernike u borbama, a Allah je u sred nijihovih protivnika unosio strah (8:12). Ispravnim vjernicima koji govore: “Allah je nas Gospodar” spustat ce se meleki i govoriti im: “Ne plasite se i ne zalostite se! l veselite se dzennetu koji vam je obecan. Mi smo vasi prijatelji u ovozemnom zivotu i na buducem svijetu...” (41:30-31).
Allah je pomogao pravovjernicima na mnogim bojistima (9325-26). Allahova vojska sigurno pobjeduje (37:173). Uz meleke Allah je protiv neprijatelja u bici na Hendeku poslao i vjetar. Allahovu vojsku ljudi nisu vidjeli (33:9). Allahove vojske poznaje samo Allah (74:31).
Protiv Muhammeda a.s. i sacice muslimana u Mekki bila je sva idolopoklonicna Arabija. Kovane su brojne urote, vodeni ratovi i cinjeno sve da se islam u korjenu zatre, ali sve je bilo uzalud zahvaljujuci Allahovoj pomoci.

Idolopoklonici i meleki
Pripadnici arapskih plemena Huzaa i Kinane govorili su za meleke da su oni “bozje kceri”. Nisu se radovali rodenju zenskog djeteta i voljeli su da im se rodi musko. O tome se u Kur'anu veli:
“Oni Allahu kceri pripisuju - slavljen neka je On - a sebi ono sto prizeljkuju, l kad se nekom od njih javi da mu se rodila kci, lice mu potamni i postaje potisten. Krije se od ljudi zbog nesrece koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadrzi ili da je u zemlju zarovi? Kako ruzno oni prosuduju!” (16:57-59).
Meleki su Allanovi robovi, a idolopoklonici ih zenama nazivaju. Njihova ce tvrdenja biti zapisana, i oni ce odgovarati (43:16-19), razumije se, na Sudnjem danu.

Meleke zenskim imenima nazivaju oni sto ne vjeruju u onaj svijet. U tom pogledu oni nemaju nikakvog znanja, vec samo pretpostavke slijede, a pretpostavka bas nimalo ne koristi istini (53:27-28).
Iz navedeih se ajeta jasno vidi da meleki nisu zenskog spola ali ni muskog. S obzirom na svoje funkcije, nije im spol ni potreban, pa se i ne dijele na muskinje i zenskinje.

Dženetlije i meleki
Osobama sto zasluze dzennet, a s njima ce biti i njihovi roditelji, njihove zene i njihov porod, ukoliko su bili cestiti, ulazit ce meleki na svaka dzennetska vrata i reci ce im:
“Selam alejkum, za vasu ustrajnost. Divna li prebivalista!” (13:23-24). Meleki ce im jos reci: “Evo, ovo je vas dan, sto vam je obecan!” (21:103).
Kako ce se ulaziti u dzennet?
“A oni sto su se Gospodara svoga bojali u povorkama ce biti u dzennet povedeni, i kad do njega dodu, a kapije njegove sirom otvorene, cuvari njegovi (meleki) ce im reci: ‘Selam alejkum! Od grijeha ste cisti, pa zato udite. U njemu cete vjecno boraviti!’ l oni (dzennetlije) ce reci: ‘Allahu hvala, koji je Svoje obecanje ispunio i u dzennetu nam prostor darovao da se u njemu nastanimo, gdje hocemo!’ Divne li nagrade onima sto su se trudili!” (39:73-74).

Čuvari džehenema
Dzehennemske su patnje strasne i zato ce se stanovnici dzehennema obracati cuvarima (melekima): “Zamolite Gospodara svoga da nam barem jedan dan patnju ublazi!” Cuvari ce ih pitati: “A zar vam poslanici vasi nisu jasne dokaze donosili?” "Jesu!” - odgovorit ce. “Molite onda vi!” - reci ce cuvari.
Obracat ce se i Maliku, zapovjedniku cuvara: “O Malik! Neka Gospodar tvoj ucini da pomremo!” On ce im odgovoriti: “Vi doista ostati morate!” (43:77).
Kakvi su cuvari dzehennema?
“Melaiketun gilazun sidadun” - Meleki, snazni i strogi, koji se onome sto im Allah zapovjedi ne opiru i izvrsavaju ono sto im se naredi. Oni se brinu o dzehennemskoj vatri cije su gorivo ljudi i kamenje (66:6).
Svaku gomilu sto bude ubacena u dzehennem strazari ce pitati: “Zar nitko nije dolazio da vas opominje?” Priznat ce da jeste, ali da oni nisu vjerovali da je sta Allah objavio. Jos ce reci: “Da smo slusali i razmisljali, ne bismo medu stanovnicima dzehennema bili!” (67:8-10).
Nakon sto je u suri “EI-Muddessir” receno da je nad Sekarom (dzehennemom) devetnaesterica, na pocetku slijedeceg ajete se veli:
“Mi smo ucinili cuvarima vatre samo meleke, a njihov broj smo ucinili samo kusnjom onima sto ne vjeruju...” Na kraju ajeta se veli: “l nitko ne zna vojske Tvoga Gospodara osim On. A ovo je samo opomena ljudima.” (74:31).

Ostali meleki
Spomenut cemo ih elifba-redom, uz naznaku gdje se u Ku-r'anu spominju:
1. Talijat (37-3) - Citaci Opomene (Kur'ana);
2. Dzarijat (51:3) - Meleki koji lako plove;
3. Hamilat (51:2) - Nosaci tereta;
4. Zarijat (51:1) - Meleki pokretaci snaznih vjetrova;
5. Zadzirat (37:2) - Meleki sto odvracaju (ljude od cinjenja grijeha);
6. Sabihat (79:3) - Meleki brzi plivaci;
7. Sabikat (79:4) - Meleki brzi izvrsioci;
8. Saffat (37:1) - Postrojeni meleki;
9. Asifat (77:2) - Meleki brzi poput vihora;
10. Farikat (77:4) - Meleki rastavljaci (duse od tijela prilikom umiranja i dr.);
11. Mudebbirat (79:5) - Meleki sto sreduju nesredeno;
12. Murselat (77:1) - Meleki sto se jedan za drugim salju;
13. Mu'dkkibat (13:1) - Meleki sto se smjenjuju;
14. Mukassimat (51:4) - Meleki raspodjeljivah (nafaka, kise i dr.);
15. Mulkijat (77:5) - Dostavljaci Zikra (Objave);
16. Nazi'at (79:1) - Meleki sto grubo uzimaju duse;
17. Nasirat (77:3) - Meleki raznosaci oblaka, kise i slicno;
18. Nasitat (79:2) - Meleki sto njezno uzimaju duse.

Osim ovih meleka spomenutih u Kur'anu ima ih spomenutih u hadisima. Vec smo spomenuli sejjahune, sto stalno putuju po Zemlji i, uz ostala zaduzenja, prenose Muhammedu a.s. selame od njegovog ummeta.
U tzv. Idrak-meleke, nazovimo ih melekima znanja, osim taljat-meleka (Citaca Kur'ana), spomenutih u Kur'anu (37:3) prof. Ulku (Islam dini akaidi, str. 109.) navodi jos dvije vrste:
Mulkijat-meleki, takode spomenuti u Kur'anu (77:5), naziva ih na turskom: telkindziler, sto bi oznacilo meleke koji sugeriraju.
Ilham-meleki su, pak: inspiratori, meleki sto daju isnpiracije ljudima.
Prof. Ulkii spominje jos i meleke vjetrova, planinske meleke, nocne meleke i danje meleke.

Ljudi i meleki
Kao sto svi ljudi nisu jednaki, tako ni svi meleki nisu jednaki. I jednih i drugih ima odabranijih i zasluznijih kao sto ih ima i manje odabranih i manje zasluznih, a i sasvim obicnih.
Postavlja se pitanje: Kome se daje prednost, ako se usporeduju ljudi i meleki? l jedni i drugi su Allahova dz.s. stvorenja, ibadur-Rahman.
Odabrani su meleki u prednosti pred obicnim ljudima, dok su, opet, obicni ljudi u prednosti pred obicnim melekima. Melekima je Allah dz.s. dao samo jednu narav: narav dobra. I kada bi to htjeli, meleki ne mogu ciniti zlo. Ljudi, medutim, mogu ciniti i dobro i zlo, jer su stvoreni s dvije naravi: oni imaju i narav dobra i narav zla. S ljudima kontaktiraju i meleki, koji ih podsticu na cinjenje dobrih djela, i sejtani, koji ih navracaju na zlo, uljepsavajuci takva djela i predstavljajuci ih ljudima dobrim.
Da bi ucinili dobro djelo, ljudi moraju u sebi savladivati narav zla i ne dati joj da dode do izrazaja. Otuda je ljudska zasluga u cinjenju dobra veca nego kod meleka. Iz niza ajeta kur'anskih jasno proizlazi da je Allah dz.s. dao prednost covjeku, jer je zapovijedio melekima da ucine sedzdu Ademu, prvom covjeku, sto su meleki ucinili. Uz znanje koje je dao prvom covjeku, Ademu , Allah dz.s. ga je postavio i halifom na Zemlji.

Viđenje meleka
Dr Hamidullah smatra da nema potrebe ulaziti u besplodne diskusije o tome, da li je melek duhovno bice, koje se razlikuje od materijalnih bica ili se radi o necemu drugom (vidi njegovo djelo: »Uvod u islam«, Sarajevo 1982, str. 60). Cinjenica, pak, da se Dzibril naziva i “Ruh”, sto znaci “duh”, cini nam se, jasno ukazuje na to da su meleki duhovna bica.
Da li je moguce vidjeti meleke?
U “Takvimu” za 1970. rahmetli Hasan ef. skapur prenio je i komentirao iz Muslimove zbirke hadisa jedan hadis koji govori o videnju Dzibrila (dakle, meleka) u Muhammedovo a.s. vrijeme.
Odmah u pocetku toga hadisa veli se:
“Omer sin Hattab izjavio je: ‘Jednog dana dok smo sjedili kod Vjerovjesnika, Bog mu se smilovao i spasio ga, pojavio nam se jedan covjek potpuno bijelih haljina i jako crne kose, na kome se nije zapazao trag putovanja i niko ga od nas nije poznavao.’ Tom prilikom je taj pridosli nepoznati covjek postaivo nekoliko pitanja Muhammedu a.s., a Vjerovjesnik mu je na sva pitanja dao odgovore.
Nakon sto je po zavrsetku razgovora nepoznati covjek otisao, Vjerovjesnik je upitao hazreti Omera: ‘Omere, znas li ko me je ono ispitivao?’ Hazreti Omer je odgovorio: ‘To najbolje zna Allah i Njegov poslanik.’
Potom je Vjerovjesnik rekao: ‘To je bio Dzibril. Dosao je da vas pouci u vasoj vjeri.’”
Verzija ovoga hadisa nalazi se i u Sahihi Buhariji. Prema toj verziji hadisa, sto ga je prenio Ebu Hurejre, a od njega drugi, nakon sto je nepoznati covjek zavrsio s pitanjima i saslusao odgovore, okrenuo se i napustio Vjerovjesnika i njegovo drustvo. Vjerovjesnik je rekao svojim drugovima:
“Povratite ga!”
Medutim, kako oni vise nikoga nisu vidjeli, nisu ga mogli ni povratiti i Vjerovjesnik im rece:
“To je Dzibril. Dosao je da pouci ljude u njihovoj vjeri!”
U konkretnom slucaju, Allahovom dz.s. voljom, Dzibril se pojavio u liku covjeka i ljudi su ga vidjeli. U njegovom naravnom liku ne bi ga mogli vidjeti, a tako ni druge meleke.

Neka meleci budu s Vama: